Ovogodišnje 12. izdanje Vox Feminae festivala donosi pregršt događanja, posebice u nadolazećem vikendu. Tako će se danas prikazati karipski dokumentarni film o obiteljskom nasilju ‘Izlazak iz začaranog kruga’, redatelja Miguela Galofea. Tim smo povodom razgovarale s glavnom protagonisticom filma, aktivistkinjom za prava žena žrtava obiteljskog nasilja, Camikom Mc Letchie iz Trinidada i Tobaga koja je ovogodišnja gošća festivala. Camika u filmu iznosi čitavu povijest nasilja kojem je bila izložena – od dva silovanja tijekom odrastanja do zlostavljanja u vezama, a konačno i zlostavljanja u braku u kojem je provela 14 godina te rodila sedmero djece. Tom smo prigodom nastojale u razgovoru demistificirati obiteljsko nasilje, ukazati na ishodište problema, objasniti situacije u kojima se žrtve nalaze, kao i sam začarani krug nasilja.
Film ‘Breaking the Cycle’, gdje si ti glavna protagonistkinja, bit će prikazan na ovogodišnjem Vox Feminae Festivalu u Zagrebu. U filmu kažeš da si željela ‘prekinuti tišinu’ i pomoći u demistifikaciji obiteljskog nasilja. Također, pokušala si pokazati kako se obiteljsko nasilje opravdava, ponekad iz straha, ponekad nesvjesno, ponekad zato što ga ne razumijemo. Što ljudi zapravo misle o obiteljskom nasilju (iz tvog iskustva)? Koje su to glavne stvari koje ne razumiju?
Postoji nekoliko stvari koje ljudi ne razumiju kad pričamo o nasilju u obitelji. Prvo, ljudi vjeruju da je nasilje u obitelji isključivo povezano s fizičkim nasiljem. No, nasilje u obitelji je jedan veliki kišobran koji obuhvaća sedam različitih vrsta zlostavljanja: fizičko, seksualno, verbalno (emocionalno), duhovno, medicinsko, financijsko i psihološko. Nadalje, ljudi vjeruju da je obiteljsko nasilje privatna stvar i ne bi trebali u nju kao takvu intervenirati. Kako god, ono je krug koji utječe na sve oko njega: muškarci koji odrastaju u kući u kojoj se događa zlostavljanje imaju veću vjerojatnost da će postati zlostavljači, a žene koje odrastaju u takvim okolnostima češće biraju nasilne partnere. Konačno, i žene mogu postati nasilnice. Također, izlazak iz nasilnog odnosa je proces koji nije nimalo jednostavan.
Kao osoba koja je preživjela obiteljsko nasilje, koji su bili tvoji razlozi zbog kojih si ostala u nasilnoj vezi 20 godina? Također, na kraju, koji su bili glavni razlozi zbog kojih si napustila takav odnos?
Za početak, ostala sam jer se nisam smatrala žrtvom. Umjesto toga vjerovala sam da nešto u meni i mom ponašanju utječe na njegovo ponašanje spram mene i reakcije. Konstantno sam pokušavala učiniti situaciju boljom. Kad sam konačno shvatila da sam žrtva nasilja, nisam željela ostaviti supruga jer nisam željela da moja djeca odrastaju bez oca. Tu su bila i moja religijska uvjerenja po pitanju rastave i nisam htjela ‘iznevjeriti’ brak. Za vrijeme studiranja psihologije, shvatila sam da sam žrtva obiteljskog nasilja, no finalnu odluku o odlasku donijela sam kad se mojom glavom udarilo u neki prozor i kad sam udarena u prsa. Tada sam shvatila da ako ne odem, mogla bi umrijeti u takvom odnosu. Također, shvatila sam da moja odluka da ostanem u takvom braku uzrokuje više štete mojoj djeci nego li odlazak iz njega. Što se tiče mojih religijskih uvjerenja, posložila sam se na način da možda Bog i ne odobrava rastavu braka, no zasigurno ne odobrava ni zlostavljanje bilo koje prirode.
U Hrvatskoj, 70 posto žena koje prijave obiteljsko nasilje, u konačnici povuku prijavu (prema podacima Domina), a samo 7% zlostavljača bude osuđeno. Nakon što si napustila nasilan brak, postala si uzor u svojoj zajednici i savjetnica žrtvama obiteljskog nasilja. Također, imaš i diplomu psihologinje. Kakva je situacija u Trinidau? Koliko žena prijavi nasilje? Dobivaju li one potporu sistema?
Podaci CAPA – e (Crime and Problem Analysis), jedne od grana policijskog sustava u Trinidau i Tobagu, kazuju da je između 2010. i 2015. godine prijavljeno oko 11.441 slučajeva obiteljskog nasilja. Oko 75% tih prijava došlo je od žena. U istom razdoblju poginula je 131 osoba od posljedica obiteljskog nasilja, od čega je 56% žena. Prošle godine, 2017. dogodile su se 43 smrti direktno povezane s obiteljskim nasiljem, a 2018. za sad je prijavljeno oko 100 slučajeva nasilja. Naši zakoni se nastoje rapidno poboljšati po pitanju obiteljskog nasilja. Cijeli sistem radi zajedno kako bi se žrtvama nasilja pomoglo. Policijski službenici/e, kao i pravosudni sustav intenzivno rade na pomoći i poboljšanju situacije žrtava obiteljskog nasilja.
Mnogi ljudi smatraju da je ostanak u nasilnoj vezi pitanje izbora. Da osoba sama odabire biti žrtva. Da osoba sama odabire preživjeti i otići. Imaju li zaista sve žene izbor? Je li sve tako crno – bijelo?
Slažem se da je to izbor, no ne mislim da je situacija tako jednostavna. Mnoge žene uvjetuju njihova prijašnja iskustva te su predisponirane da prihvate nasilje i zlostavljanje. Neka od tih iskustava su kulturološke prirode, neka religijske, a nekad se radi o prošlim iskustvima zlostavljanja kao što je odrastanje u kući gdje se odvijalo nasilje. Upravo osobe koje su odrasle u takvim domovima mnogo puta ni ne shvaćaju da se nalaze u nasilnoj vezi jer je to jedina ‘normalna’ veza kakvu poznaju od djetinjstva. Stoga, smatram da je edukacija o obiteljskom nasilju ključna za njih kako bi se osnažili/e da donesu svjestan izbor ostati ili otići iz takvog odnosa.
{slika}
Također, u filmu kažeš da je obiteljsko nasilje ciklus iliti krug. Možda najsnažnija priča o toj vrsti nasilja je kad tvoja najstarija kćer priča o svom odrastanju, ocu svoga sina, željama i snovima za budućnost svoga sina te o odnosu s vlastitim ocem, tvojim bivšim mužem. Pretpostavljam da ako se ciklus zlostavljanja provodi kroz generacije, mnoge osobe ne znaju kako izaći iz njega. Kako to utječe na njihove živote i živote osoba oko njih? Koliko ljudi zaista ‘uspije izići’?
Krug nasilja u obitelji utječe na žrtve na mnogo načina. Na primjer, ‘izgube svoj glas’ i nisu u stanju zauzeti se za sebe i progovoriti. One postanu vrlo povučene i ne žive ispunjene živote. Također, kada se taj ciklus ponavlja u njihovim životima, on postaje prihvatljivo ponašanje za njihovu djecu. Mnoge žrtve nasilja, kao i oni koji su u blizini takvog nasilja, žive u strahu i pod utjecajem su zlostavljača. Izlazak iz ciklusa nasilja je dugotrajan proces koji se postiže, prvotno, shvaćanjem da si žrtva nasilja te donošenjem odluke o odlasku. Nakon te odluke, ključna je podrška okoline jer se nakon donošenja takve odluke mnoge žrtve osjećaju usamljeno i izolirano. Kada žrtva napokon ode, važno je da sudjeluju na savjetovanjima i ostalim intervencijama koje im mogu pomoći da nadiđu štetu koju im je nanijelo zlostavljanje.
Prije dvije godine, imala si intervju s Guardianom u kojem si govorila o svom nasilju koje si preživjela kroz odrastanje i život te o težini samog razvoda od bivšeg supruga. Rekla si da si čak ishodila zabranu pristupa jer ti je bivši suprug prijetio i uhodio te. Ipak, dvije godine nakon toga, na kraju filma kažeš da si oprostila svom bivšem suprugu. Kazala si da je i ‘on bio žrtva’ te da time ne pokušavaš naći izliku za njegova djela spram tebe i tvoje djece. Zašto smatraš da to nije izlika i na što si mislila kad si rekla ‘i on je bio žrtva’?
Kao što sam već rekla, zlostavljanje je krug te je on (bivši suprug) također bio žrtva zlostavljanja svoje majke kroz čitavo djetinjstvo – i na to sam mislila kad sam rekla ‘ i on je žrtva’. Također, kad sam rekla da to nije izlika, referirala sam se na činjenicu da je i on sad odrastao čovjek te je nakon mnogih savjetovanja on kao odrastao čovjek odlučio zlostavljati mene i djecu. Na to sam mislila kad sam rekla da nema isprike za takvo ponašanje. On je sada donio tu odluku.
Jedan od najemocionalnijih trenutaka u filmu je kad nazoveš svog oca. On je napustio tebe i majku i ti ga zapravo nisi nikada upoznala. Nakon što si objavila dokumentarac, je li te pokušao kontaktirati?
Nije.
Jesi li poslala poruku kakvu si željela ovim filmom? Kako su ljudi reagirali? Je li film pomogao tvojoj obitelji i zajednici?
Poruka filma dočekana je jako pozitivno u mojoj zemlji. Vjerujem da nisam samo pridonijela iscjeljenju moje obitelji, nego sam pomogla u njemu i onima koji/e su gledali/e film te su bili/e žrtve nasilja i/ili zlostavljanja. Također, snimanje filma i njegova objava osvijestili su i mene i moju obitelj da ne uzimamo ‘zdravo za gotovo’ drugu priliku koja nam je dana u životu.
Hvala ti na vremenu te, molim te, pozovi naše čitatelje i čitateljice da dođu na projekciju filma!
Veliko mi je zadovoljstvo pozvati vas da pogledate film ‘Breaking the cycle’ čija će projekcija biti 6. listopada u 16:00 sati u CeKaTe-u. Također, pozivam vas da mi se pridružite u razgovoru nakon projekcije.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.