Donosimo intervju sa redateljicom dokumentarnih filmova Therese Shechter o njezinom novom projektu Kako izgubiti nevinost (How to Lose your Virginity).
Što vas je navelo da upotrijebite nevinost kao temu za svoj idući projekt nakon filma Bila sam tinejdžerica feministkinja iz 2005? Je li postojao neki događaj koji vas je potaknuo – znam da se u najavi filma glavna tema vrti oko vašeg odijevanja bijele haljine za vjenčanje – ili je to bilo nešto o čemu ste razmišljali neko vrijeme?
Razmišljala sam o toj temi kada smo montirali film Bila sam tinejđerica feministkinja jer smo koristili neke stare obrazovne materijale tipa “sada si žena”, te sam bila doista šokirana koliko je u prošlosti bio neadekvatan čitav process obrazovanja djevojaka na temu tijela i seksualnosti – posebno koji se ticao higijene i veza, kako dečki ne bi pomislili da si krivi tip djevojke (smijeh). To mi je nekako ostalo u glavi jedno vrijeme. Onda su se pojavile vijesti o programima na temu apstinencija do braka i to mi je bio dodatni poticaj. Mislila sam otprilike: “Kvragu što mi to učimo ljude? Što mi to govorimo- posebno djevojkama – ali i djevojkama i dečkima?”.
Počeli smo raditi neke intervjue i najzanimljivije stvari koje su mi ljudi ispričali bile su vezane za problem nevinosti. Zapravo, kada govorimo o nevinosti možemo razgovarati o politici i religiji, povijesti i ekonomiji te popularnoj kulturi i to je postala jedna ogromna i fascinantna tema.
I tada sam se zaručila (smijeh), a i moji ostali filmovi bili su jako osobni; izrasli su iz vrlo osobnog propitkivanja u odnosu prema široj društvenoj problematici. Nisam mogla naći osobnu vezu prema ovome filmu i pomislila sam: ‘Pa dobro, jednostavno ću biti direktna i film neće biti ispričan u prvom licu.’ Međutim, to jednostavno nije funkcioniralo jer izgleda da nisam u stanju ispričati priću ukoliko nije utemeljena u mojem vlastitom iskustvu – u dobru i zlu. Kada sam se zaručila i kada smo počeli razgovarati o vjenčanju, odjednom mi je sinulo; shvatila sam da sam 47-godišnjakinja od koje se očekuje da odigra tu predstavu i ulogu nevinosti.
{slika}
Druga stvar je bila to što pišem blog American virgin (američka djevica) zadnje dvije godine gdje smo pokrili neke od tih tema.Nisam mogla čekati godinama da se snimi film kako bih razgovarala o tim stvarima tako da je blog bio odušak i odličan način da se o temi raspravlja odmah. Počela sam dobivati mnogo pisama od osoba koje još nisu bile seksualno aktivne – mnogi od njih zbog vrlo različitih razloga. Neki su bili vjerske prirode, a neki jednostavno zbog okolnosti još nisu pronašli pravog partnera. Radilo se osobama koje su bile stare 20, 30, 40, i 50 godina.. Čini se da je bilo dosta srama i tajnovitosti u odnosu na tu temu i počeli su mi govoriti da smo jedno od malobrojnih sigurnih mjesta gdje se moglo o tome razgovarati i ne biti ismijan.
Počela sam razmišljati kako mrzim što mlade žene osjećaju sram zbog toga što su seksualna bića: Nisam nikada do tada razmišljala o tome da se ljudi mogu sramiti što su ne-seksualna bića (smijeh). To je kao mač sa dvije oštrice – jednostavno ne možeš pobijediti.
Očigledno, mislite da je osoban odnos središnje mjesto u vašoj metodologiji kao redateljice. Biste li okarakterizirali taj odnos kao ‘osobno je političko’ ili je to jednostavno nešto što morate učiniti kako biste se unijeli u projekt?
Postoji dugačka linija feminističkog filmskog rada koji se oslanja upravo na takav stav i gradi na tim osnovama (Shechter mi je kasnije poslala mail i objasnila da je mislila na dokumentarni film Joyce Chopre iz 1973 Joyce at 34 ). Postoji duga tradicija osobnog pričanja priča jer to je slično kao rad u grupama za podizanje razine svijesti. Ispričate svoju priču i shvatite da je to univerzalna priča. Ne radi se o vašem osobnom problemu, radi se o mnogo većem sistemskom problemu i shvaćanje da ljudi prolaze kroz slična iskustva je važan trenutak podizanja svijesti i može dovesti do grupne aktivnosti. Ne želim reći da su to izmislile feministkinje (smijeh) ali to je klasična feministička pojava.
Mislite li da su nevinost i seks feministički problemi?
Mislim da je način na koji se naša kultura odnosi prema tim temama, rekla bih gotovo svugdje, feministički problem. Ženama se često govori kako bi se trebale ponašati, što je ispravno i kako biti seksualna na pravi način. Pogledajte pokret apstinencija –do – braka, gdje se koristi moralna sramota i upotrbljavaju najgori oblici rodnih stereotipa kako bi se uvjerilo žene da ostanu čiste do braka.
Premda se može činiiti da je svijet zavjeta i čistoće neka vrsta zatvorenog i stranog svijeta ograničenog na manjinu, mi na simboličan način primjenjujemo taj obrazac na bilo kojem tradicionalnom vjenčanju. Otac ritualno predaje svoju u bijelo odijevenu kćer, zajedno s njezinom implicitnom nevinosti, budućem suprugu koji ni na koji način ne izjašnjava vlastitu seksualnu povijest. Ovaj čin može biti simboličan i mlada ne mora biti nevina ali mi još uvijek prihvaćamo takav ritual i simboliku kao nešto slatko – za razliku od drevne patrijahalne ekonomske razmjene. Ako to nije feministički problem (smijeh), onda ne znam što je!
Postoji veći problem i dominantna kultura šalje poruku kako bi se djevojke trebale ponašati. Upravo je Chloe Anygal za časopis Christian Science Monitor napisala članak o zanimljivom istraživanju: žena ulazi u restoran, očigledno je povrijeđena; muškarac ulazi iza nje i fizički joj prijeti. Željelo se vidjeti tko će joj pomoći.
Međutim poanta je u tome da kada je ta žena odjevena u malo provokativniju odjeću – s velikim izrezom na bluzi, mini suknjom, visokim petama, s porukom ‘ja sam seksualna osoba’ – ljudi su bili manje skloni pružiti joj pomoć.
Ne mislim da ljudi otvoreno pišu o tome (da bi seksualizirane osobe trebalo obezvrijediti), ali čini se da je takav stav ukorijenjen i često se izvještava o silovanjima u studentskim domovima te o odnosu prema njima, kako ih se nagrađuje ukoliko žena nije imala seksualni odnos i kažnjava ako je imala (film i televizija). Tu je i poznati horror obrazac: par ima seksualni odnos i nakon toga bude ubijen. Stvari se pomalo mijenjaju, što predstavlja osvježenje ali još uvijek ima mnogo toga.
Smatrate li da se dvostruka mjerila o seksu mogu promijeniti seksualnim odgojem?
Mislim da je srž problema u tome što se ljudima govori što da rade. Bilo bi lijepo za promjenu kada bi razgovor tekao ovako: ” Neke osobe rade ovo a neke ono, neki vole ovako a drugi onako,”. Na taj način ima više nijansi. Isto tako treba ostaviti otvorenim je li imaš seksualni odnos ili nemaš a ne da je to stvar koja te definira.
Očito želimo govoriti o zdravlju i sigurnosti a posebno, posebno, o temama kao što je pristanak na seks. Imate li seksualni odnos jer ga doista želite? Ili imate seksualni odnos jer mislite da morate ili zato jer vas netko prisiljava? Ili pak mislite da ako svi vaši prijatelji imaju da biste i vi morali? Ne razgovaramo dovoljno o onom dijelu koji se odnosi na pristanak .Možeš li reći ‘ne’ svojem dečku ako želi imati seksualni odnos s tobom? Da! Ako ti kaže da će prekinuti s tobom ukoliko ne učiniš ono što ti on kaže u seksualnom odnosu, onda je u redu da te ostavi. Ti nisi u odnosu zbog uslužne djelatnosti, a to je najvažnije i prije svega drugoga.
Ponekad se šalim da nećeš biti popularna neko vrijeme ali da je to ok. To je jednostavno u redu.
Na kraju, završite srednju školu.
Na kraju završite srednju školu; na kraju završite i fakultet i sve dobije više smisla. Nije baš utjeha 17- godišnjoj djevojci. Sjećam se kada sam imala 17 godina i željela sam dečka i da me netko voli, tako da je vrlo teško kada ti netko kaže: “Možda nečeš imati dečka ako ne učiniš to i to, ali to je u redu.”. To je vrlo teško reći… ne samo nekoj djevojci. No, ja se na neki način divim osobama koje mogu reći: ” Žao mi je ali ne želim raditi one stvari a ako to znači da ne želiš izaći sa mnom, ja odlazim. Ići ću u kino sa svojim prijateljicama.”.
Intervjuirali ste mnoge tinejdžere/ice za ovaj film. Jeste li stekli dojam da oni misle kako je seks važna stvar ili su se stvari izmijenile u posljednjih nekoliko desetljeća?
To ovisi o tinejdžeru. Zanimljivo, osobe koje sam intervjuirala a koje su seksualno aktivne ili se osjećaju ugodno sa konceptom seksa, ukoliko nisu seksualno aktivne, prilično otvoreno razgovaraju o tome. Osobe koje su religiozne i koje iz vjerskih razloga čekaju također su otvorene kada razgovaraju o tome što osjećaju. Osobe koje nemaju seksualne odnose a željele bi, sramežljive su i ne žele o tome razgovarati. Pišem o mnogim stvarima na svojem blogu zbog njih jer je anoniman. Mnogi su spremni ispričati svoju priču i mnogi je žele pročitati ali govoriti pred kamerama je nešto drugo. Upravo sam sada u pregovorima … kako im osigurati anonimnost. Zapravo, mislim da je to velika šteta.
Dok ste snimali i istraživali za svoj film, mislite li da ste dobili dublji uvid u pitanje zbog čega imamo tako čudan pogled na seksualnost premda je svugdje oko nas – npr. zbog čega je ljudima tako neugodno razgovarati o seksu sa vama?
Ljudi su spremni razgovarati o seksu ali nisam sigurna razgovaraju li iskreno o seksu. Mislim da kada se kaže ‘seks je svugdje oko nas’, da je seks svugdje … u mašti ljudi. Ljudi umišljaju da se svi seksaju osim njih. Ili da svi imaju fantastičan seks osim njih. Mislim da je to stalna poruka. Tako se prodaju proizvodi, tako se prodaju različiti mediji. Mislim da kad bi ljudi bili iskreni u vezi svojeg … mislim, ne želim čuti svaki detalj o nečijem seksualnom životu ali kada bi ljudi općenito bili iskreniji u vezi toga kako svijet seksualnosti zapravo izgleda, mislim da bi izgledao mnogo drugačije od onoga što vidimo oko svugdje oko sebe.
Je li vas nešto stvarno iznenadilo dok se snimali film, nešto što niste očekivali?
Snimali smo na setu porno franšize Barely Legal kojom upravlja Hustler, tzv. djevičanska porno franšiza. U pornografiji nema djevica bez obzira na to što se tvrdi (smijeh). Radi se o profesionalnim glumcima plaćenim da glume – najbolje da to otvoreno kažem. Bili smo na setu Barely Legal i proveli čitav dan prije nego smo uspjeli porazgovarati s nekim tko piše blog o pornografiji; on je zapravo pripadnik obitelji Fleshbot – Gawkkerove stranice za odrasle. Bio je nevjerojatan i dao nam je odličan intervju a ja sam došla na razgovor s određenim predrasudama o tome kako izgleda na porno setu.
Došli smo na filmski set Barely Legal i to je bio jedan od najbolje organiziranih filmskih setova na kojim sam ikada bila i svi su bili totalno cool i bio je to jedan zabavan dan. Kada k tome dodate potpuno nadrealnu činjenicu da se ljudi seksaju pred vama (smijeh), hodaju goli i slično, mislim sve zajedno je bilo nevjerojatno neobično.Nije bilo zastrašujuće, ljudi su bili otvoreni i bilo je pravo osvježenje provesti dan s ljudima koji su se osjećaju ugodno sa svojom seksualnošću i seksom. Svakako ne mislim da su svi pornografski filmski setovi tako ugodni, jednako kao što niti svi uredi nisu isti. Raditi u jednom osiguravajućem uredu nije isto što i raditi u drugom osiguravajućem uredu.
To mi je bilo jedno od najugodnijih snimanja što se tiče zanimljivosti i mogućnosti promatranja i razgovaranja s ljudima. Tako da nisam voljna reći: “da bilo je izvrsno na porno setu”. Radi se o naglasku. Ali bilo je fascinantno a to nisam očekivala.
Druga iznenađujuća stvar koju sam otkrila je…naprosto broj ljudi koji nisu seksualno aktivni. Nevjerojatan je broj ljudi koji zapravo nisu aktivni a prave se da jesu kako ne bi bili posramljeni.
To je zato jer nam kultura govori da svi jesu aktivni, kao što ste spomenuli?
Da, dogodi se nešto čudno. Do određenih godina ne bi trebali biti seksualno aktivni a onda pređete neku nevidljivu granicu i odjednom bi svi trebali biti seksualno aktivni. Čini mi se da ako završite fakultet a još niste seksualno aktivni, izgleda da je to zona čudnih tabua. Upoznala sam puno ljudi koji nisu aktivni i zbog toga se osjećaju strašno. Ne osobno – jer donose odluke o svojem životu – več kulturološki. Otprilike, “bože sačuvaj ako itko sazna”.
A ja sam mislila da svi imaju seksualne odnose.
I ja isto ali pretpostavljam da je sama pretpostavka znak kulturne predrasude. Da zaključimo, postoji li nešto što nismo spomenuli ili neki primjer (smijeh) koji biste željeli dati čitateljima u vezi filma?
Da, pitanje je koju ću vjenčanicu odjenuti (smijeh)
A, da.
Hoće li Therese nositi veo, hoće li je roditelji dopratiti do oltara? Sigurna sam da su to goruća pitanja za čitatelje (smijeh).
Ima jedna stvar koju želim spomenuti a to je da kada razgovarate s ljudima koji mnogo razmišljaju o tim stvarima, oni će vam uvijek reći da je nevinost društvena konstrukcija, i da ju zato treba odbaciti. Stvar je u tome da, premda je možda u pitanju društvena konstrukcija, još uvijek je ljudima jako, jako važna. Mislim da je ideja seksualne inicijacije, ili kakogod je opisali, još uvijek važna i ne može se samo tako odbaciti jer postoje neke stvari u vezi toga koje su problematične.
Druga stvar koja je fascinantna kada razgovarate s ljudima koji se identificiraju kao queer – i koji ne prakticiraju penis u vaginu seks je na primjer to kako oni percipiraju koncepciju nevinosti koja njih same ostavlja potpuno izvan definicije prihvaćene od većine ljudi jer je više iznijansirana. Razgovarala sam s osobama koje pripadaju aseksualnim zajednicama i koji kažu: “To nema nikakve veze sa nama. Mi čak niti ne želimo da nas se naziva djevicama jer to je definiranje u odnosu na činjenicu jesmo li imali seksualni odnos ili ne…to nije dio našeg života. Zato ne želimo biti definirani u odnosu na nešto sa čime nemamo nikakve veze.” To je isto fascinantno i ima smisla a ja o tome nisam nikada ranije razmišljala.
Čak i za heteroseksualne osobe definicija ‘što je seks’ predstavlja vrlo različite stvari za različite osobe.
Da, i nema odgovora na to pitanje, Nema jednoznačnog odgovora koji bi se mogao napisati u manifestu nevinosti – “svi slijedimo ova pravila” – jer to je prekomplicirano i ne možemo to učiniti.
Prevela i prilagodila Jadranka Musa
