Jedan od temeljnih alata za postizanje rodne ravnopravnosti svakako je i rodna analiza proračuna, odnosno kreiranje rodno osjetljivih proračuna. No ta tema se u Hrvatskoj spominje vrlo malo, a koliko nam je poznato do sada se nitko nije odvažio na izradu rodne analize proračuna u Hrvatskoj. Stoga smo bacile pogled preko granice u Bosnu i Hercegovinu i porazgovarale sa Selmom Hukić iz udruženja Vesta o njihovom projektu Gender senzitivno budžetiranje. Udruženje Vesta je nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija koja kroz programe građanskog obrazovanja potiče aktivno sudjelovanje građana u procesu donošenja odluka i u razvoju lokalnih zajednica, pruža kontinuiranu edukaciju za institucionalno jačanje, te pokreće i vodi procese društvenih promjena koje za cilj imaju jednakopravnost svih društvenih grupa i socio-ekonomsko osnaživanje društva.
Libela: Vaša organizacija provela je projekt Gender senzitivno budžetiranje, recite nam nešto o samom projektu?
SELMA HUKIĆ: Ova rodnobudžetna inicijativa je imala za cilj sagledati da li u BiH uopće postoji rodno senzibilna politika budžetiranja, da li na lokalnom nivou postoje razvojni programi bazirani na gender osjetljivoj socio-ekonomskoj analizi i da li je u kriterije koji određuju planiranje, formulisanje i primjenjivanje lokalnih budžeta integrisan i aspekt rodnosti.
Analizirale smo stanje rodno senzibiliziranih politika budžetiranja u BiH te provedele edukaciju općinskih službenika/ca iz službi za budžet i finansije, za predstavnike/ce općinskih Komisija za ravnopravnost spolova i za predstavnike/ce nevladinih organizacija iz pet bosanskohercegovačkih općina – Banovići, Bijeljina, Srebrenica, Travnik i Tuzla – o osnovnim metodama i alatima za analizu lokalnih budžeta sa gender aspekta. Provedele smo rodne analize općinskih budžeta te definisale i publikovale preporuke i smjernice za uvođenje rodne perspektive u lokalne budžete u Bosni i Hercegovini.
Libela: Obzirom na činjenicu da sam pojam rodno osjetljivog proračuna nije široko poznat te da je proračun jedno od temeljnih pitanja svake vlasti, kako ste uvjerili lokalne vlasti da surađuju s vama?
SELMA HUKIĆ: Pa to doista i jeste predstavljalo pravi izazov, ako se uzme u obzir činjenica da su u Bosni i Hercegovini ekonomske nejednakosti između žena i muškaraca, pored ostalog, usko povezane i sa činjenicom da na svim nivoima odlučivanja žene participiraju mnogo manje nego muškarci. U Bosni i Hercegovini žene su mnogo više uključene u vaninstitucionalnu politiku, preko nevladinih organizacija, nego u onu institucionalnu u kojoj postoji visoka koncentracija moći.
Kako bilo, olakšavajuća okolnost u animiranju lokalne administracije za učešće u projektu je bila ta što je u većini jedinica lokalne samouprave zastupljenost žena zadovoljavajuća u izvršnoj vlasti koja je nadležna da sprovodi, predlaže i odgovara za izvršavanje budžeta. Stoga, moram priznati da uvjeravanje, većinom službenica iz općinskih službi za budžet i finansije uopće nije bilo traumatično iskustvo. Štaviše, čim su se upoznale sa samom idejom gender osjetljivog budžetiranja, bile su i više nego voljne da se uključe u edukaciju, i kasnije, u analizu svojih lokalnih budžeta.
Libela: Što je pokazala vaša analiza lokalnih budžeta?
SELMA HUKIĆ: Dakle, na nivou općina lokalni budžeti su analizirani kroz jedan od brojnih prepoznatih problema sa kojima se susreću žene. U Banovićima se analizirao mali broj žena u poduzetništvu; u Bijeljini sektor vaspitanja i obrazovanja djece predškolskog uzrasta; u Srebrenici ulaganje u prekvalifikaciju i do-edukaciju ženskog stanovništva; u Travniku broj žena u zvaničnim tijelima mjesnih zajednica; i u Tuzli ulaganje u sport. Svaka od ovih općina je formulisala jasne zaključke i preporuke vezane za te probleme. Svi se ti zaključci mogu naći u našoj publikaciji Preporuke i smjernice za uvođenje rodne perspektive u lokalne budžete u BiH, jer, obzirom da ih je zaista mnogo, ne bih ih sada pojedinačno nabrajala.
Međutim, generalno, analize su nam dale mnogo podataka i dokaza o ekonomskoj marginalizaciji žena. Ne postoji procjena u kojem obimu se budžet oslanja na neplaćeni ženski rad u domaćinstvu i u kojoj mjeri je on povećan na račun smanjenja javne potrošnje, nisu prepoznati različiti doprinosi muškaraca i žena u proizvodnji i raspodjeli dobara i usluga, ne postoje analize o rodnim aspektima poreskog sistema, ne postoji opšti društveni konsenzus o posebnoj ugroženosti žena, nedovoljan je uticaj mehanizama za rodnu ravnopravnost, te ženske nevladine organizacije koje se bave problemima rodne nejednakosti i neravnopravnosti ne mogu računati na održivost svojih projekata obzirom da je vijek donatorskih interesovanja vrlo kratak.
Analiza je također pokazala da građani/ke Bosne i Hercegovine ne poznaju budžetski proces, pa samim tim ni načine kako se mogu uključiti u proces njegovog donošenja. Ono što se sa sigurnošću može reći je da je odziv građanstva na javnim raspravama za usvajanje Nacrta općinskog budžeta redovito slab, jer ljudi naprosto nisu osvješteni da bi svojim učešćem i prijedlozima mogli direktno uticati na poboljšanje kvaliteta života u svojim lokalnim zajednicama. Osim toga, građani/ke imaju nedovoljno izgrađen osjećaj vlasništva nad budžetskim sredstvima, pa je to u većini slučajeva i razlog zbog kojeg ne participiraju u javnim raspravama o budžetu u većem broju.
Libela: Kakve su bile reakcije lokalnih zajednica na analize?
SELMA HUKIĆ: Sama činjenica da su predstavnici/ce lokalne samouprave bili direktno uključeni u analize, dovoljno govori o tome da interes lokalnih autoriteta da se stvari mijenjaju postoji. Također, što se nevladinih organizacija tiče, poznato je da lokalni budžeti predviđaju finansiranje projekata predloženih od strane nevladinog sektora, a raspoređuju se na osnovu kvaliteta prispjelih aplikacija. Međutim, ocjenjeno je da je nedovoljna kompetentnost u pisanju projekata, u većini slučajeva i razlog zbog kojeg budžetski korisnici ne konkurišu za dodjelu sredstava. Osim toga, realne procjene potreba za rješavanjem određenog problema u lokalnoj zajednici često nisu jednake gledane iz ugla vladinog i nevladinog sektora. Stoga je potrebno razviti mehanizme koji će jačati dijalog između vlasti i civilnog sektora.
Libela: Koje su vaše preporuke za izradu gender senzitivnih budžeta?
SELMA HUKIĆ: Obzirom da je Bosna i Hercegovina tek na početku kreiranja prakse, modela i specifičnog puta ka gender osjetljivim budžetima, preporuka je zaista mnogo.
Generalna je preporuka da bi entitetske i kantonalne vlade trebale odmah preduzeti aktivnosti u nadležnim ministarstvima da odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova nađu svoje mjesto u odgovarajućim propisima, počevši od obaveze vođenja statističkih podataka po spolu, do propisivanja procedura donošenja i same strukture budžeta i finansijskih planova u koje će biti ugrađena gender komponenta.
Budžet bi trebao biti zasnovan na strateškom planiranju i makroanalizama, jer često je diskriminacija u vezi sa korištenjem javnih dobara i sredstava po osnovu spola prikrivena i tek se vidi dubljom analizom. Potrebno je angažovati kompetentne naučne ustanove koje bi provele istraživanje o specifičnim potrebama krajnjih korisnika/ca budžeta po spolnoj strukturi, te prikupiti podatke o stanju u raznim sektorima društvenog života, te njihovim uzrocima i posljedicama. Pored toga, ako imamo u vidu da je budžet strukturiran u zavisnosti od aktuelnih politika, ali i izvršne vlasti i administracije, od presudne je važnosti analizom utvrditi koliko vlasti potroše na svoje funkcioniranje, a koliko rasporede na projekte, mjere i programe u korist građana/ki.
U izradu budžeta je potrebno uključiti što veći broj žena i ženskih nevladinih organizacija koje će pomoći u identifikaciji problema ženske populacije i iznalaženju najadekvatnijih načina njihovog rješavanja. Pri tome treba posebno voditi računa da se sredstva u dovoljnoj mjeri stave na raspolaganje najugroženijim kategorijama žena, a to su: samohrane majke, domaćice, stare i bolesne žene, žene na selu, Romkinje, žene sa invaliditetom, nezaposlene žene, žene žrtve nasilja u porodici i dr.
Nužno potrebno je jačati ljudske resurse u državnoj administraciji svih nivoa, tako da su od izuzetnog značaja aktivnosti u vezi edukacije državnih službenika/ca o rodnoj ravnopravnosti.
Potrebno je izraditi dugoročnu Strategiju za ugrađivanje ciljeva rodnog budžetiranja u programe razvoja lokalnih zajednica.
Bez relevantnog utvrđivanja potreba građana/ki i njihovih specifičnih zahtjeva, te analize i projektnog pristupa za njihovo rješavanje, rodnoosjetljivo budžetiranje ostat će samo forma i “mrtvo slovo na papiru”.
Libela: Jeste li primjetili neke pomake u lokalnoj politici nakon provedenog projekta?
SELMA HUKIĆ: Na žalost, ne! To je zaista poražavajuće, posebno ako imamo u vidu da su gender osjetljivi budžeti važan instrument na osnovu kojeg vlada pokazuje odgovornost prema ženama.
Ovaj projekat smatram veoma dobrim početkom jer je, prije svega, pokrenuo veoma važne procese na lokalnom nivou, unutar općina u kojima je proveden, doprinio senzibilizaciji ključnih osoba u organima vlasti te uključio neophodan uticaj civilnog društva u budžetski proces.
Istina, Gender Centar Federacije BiH je već pokrenuo niz aktivnosti, od kojih je vrijedno izdvojiti aktivnosti koje se odnose na analize zakona i podzakonskih akata koji regulišu budžetski proces sa gender aspekta i iniciranja njihove izmjene i dopune uvodeći obvezu gender analize i planiranja. Pokrenuta je i inicijativa da Vlada Federacije BiH formira ekspertnu grupu za izradu Strateškog plana za uvođenje gender odgovornog budžetiranja u Federaciji BiH. Ostaje nam samo da se nadamo da će set propisa koji regulišu budžetski proces zaista i biti izmjenjen i dopunjen, jer sve dok oblast rodno osjetljivog budžetiranja ne bude regulisana zakonom na nivou države, priča o tome ostat će “prazna”.
