Drude Dalerup, profesorica političkih znanosti i rodnih studija na Sveučilištu u Stockholmu, rođena je 3. veljače 1945. Živi u Taby, Danska, i aktivna je europska parlamentarka.
Dalerup je kritičarka i jedna od glavnih glasnogovornica Europske unije, a tijekom 90-ih bila je redovita društvena komentatorica u Švedskoj po pitanju danske politike. Uz nekoliko suradnika, podnijela je pisano izviješće.o rasizmu i pisano izviješće o kvotama u svojoj knjizi “Kvote” (2008). Stručnjakinja je ženskog pokreta u nordijskim zemljama, sudionica kampanja za zajedničku imigracijsku politiku usmjerenu protiv islamofoba i ksenofobije. Poznata je kao zagovarateljica kvota rodne ravnopravnosti, te stručnjakinja za komentare u okviru feminističke inicijative.
Profesorica Dalerup voditeljca je više značajnih projekata čiji je cilj promicanje ravnopravnosti spolova u sferi politike, od kojih je posebno zanimljiv projekt koji se bavi izbornim kvotama. Više o samom projektu pogledajte na www.quotaproject.org.
Drude Dalerup predaje na Sveučilištu u Stockholmu na Odjelu za političku znanost, koji istražuje teme demokarcije, političkog vodstva, međunarodnih odnosa, socijalne državne pooltike, socijalnih pokreta, ljudskih prava, europskih politika, nasiljea nad ženama itd.
Njezina istraživanja trenutno su usmjerena na žene u politici, rodne kvote, socijalne pokrete, naročito ženski pokret i feminističku teoriju.
Razgovor s profesoricom Dalerup održan je u Kairu u vrijeme održavanja Globalne konferencije “Žene i 21. stoljeće: Feminističke alternative” od 16. do 18. prosinca 2010. godine. Razgovarala je Ana Vranješ, članica “Domina”, sudionica Globalne konferencije u Kairu.
Ana Vranješ: Govorit ćemo o kvotama i o tome kakva je njihova važnost za žene, posebice za one u Europ,i jer imamo različite probleme vezane za ženska ljudska prava, zbog čega je svima onima koji će ovo slušati bitno pokazati do čega ste došli svojim istraživanjima i prenijeti im poruku.
Drude Dalenrup: Provodim istraživanja na novom globalnom trendu prema kojemu mnoge moderne zemlje uvode kvote kako bi uključile više žena u politiku, što mislim da je znak nestrpljenja. Danas, na svjetskoj političkoj sceni žene čine 19% svih parlamenata. Dakle, muškarcima pripada 81%, što pokazuje da u politici dominiraju muškarci. Kvote su način, šansa, da se stvari brzo promijene. U svijetu postoji oko 100 zemalja koje su počele uvoditi kvote i bitno je da se zapitamo “Zašto su muškarci tu predstavljeni u većem broju?”, umjesto da se pitamo “Zašto su žene predstavljene u manjem?”, jer razlog tomu nije da žene nisu dovoljno kvalificirane, nego to da muškarci teže tome da predlažu i biraju druge muškarce, što je neka vrsta patrijarhalne mreže. Kvotama mi kažemo “trebali biste imati više žena na svojim listama”. Tu postoje različiti tipovi kvota, na čemu ja radim, jer je potrebno dobro poznavati svoj izborni sustav da bi kvote koje se provode bile učinkovite. Ako imate reprezentativni sustav po kojem 40% kandidata/kandidatkinja trebaju biti žene, one ne smiju biti na dnu liste, nego bi to trebalo biti kao npr. u Belgiji, gdje je između dvoje prvih jedna žena i jedan muškarac. U Švedskoj imaju takozvani “zip” sustav u kojem se samo kombinira muško-žensko-muško-žensko itd.
U državi iz koje dolazim, imamo neki tip kvota, ali one nisu zakonski postavljene, jer su bile obavezne unutar stranaka. No, u praksi one se baš i ne provode. Mogu reći da sam proučavala kakve vrste sankcija postoje za nepoštivanje kvota. Prvo, imamo kvote propisane zakonom. Normalno je da trebaju postojati sankcije za neprovođenje tih kvota. U Švedskoj je provedba takve odredbe pitanje dobre volje stranaka. To je, dakle, unutarnje pitanje stranaka. Mi možemo imati zakon, ali tu je i pitanje sankcija za nepoštivanje tih odredbi. Tako imamo primjere predivnih zakona koji propisuju 50%-tnu kvotu za žene, a istodobno je u parlament izabrano svega 8%. Kako to? Primjerice, postoje sankcije gdje stranke koje ne poštuju kvotu, moraju platiti novčanu kaznu, ali velike stranke za to ne mare, jer si mogu priuštiti takvu novčanu sankciju. Primjer efikasnog zakona je onaj u Kostarici. Ako zakon propisuje 40%-tnu kvotu i to na vrhu, a ne na dnu, a stranka to pravilo ne ispoštuje, postoji izborno vijeće koje u tom slučaju izdaje rješenje kojim se zabranjuje pristup stranci na izbore. Iako sankcija postoji, ona se zapravo ne primjenjuje, jer su stranke sve ozbiljnije, zainteresirane i ozbiljno rade sa ženama i time ispunjavaju kvote, pa tako nema mjesta primjeni sankcija.
Ana Vranješ: Obično stranke kažu da nema dovoljno žena zainteresiranih za politiku. Drugi kažu da žene nisu dovoljno kvalificirane, a treći kažu “Zašto bismo glasali za nekoga samo zbog spola?”
Drude Dalerup: Prvo par riječi o kvalificiranosti žena za politiku. Ja to stalno slušam i pitam se koliko su muškarci kvalificirani i zašto imamo toliko korupcije. Ne kažem da žene ne mogu sudjelovati u korupciji, ali želim naglasiti da muškarci nisu ništa kvalificiraniji od žena. Mnogo je žena koje aktivno djeluju u civilnom društvu i postoji toliko mnogo kvalificiranih žena da bi mogle popuniti cijeli parlament. Treće se odnosi na glasanje samo s aspekta spola. U sistemu kvota naglašeno je da moraju postojati kandidatkinje, ali ne i da se mora glasati za njih. U Ugandi, na primjer, postoji određeni broj žena i za njih morate glasati, ali ovdje to nije slučaj. Ja uvijek glasam za žene, zato što ima mnogo različitih žena i želim promijeniti povijesni način gledanja na žene. Osjećam da je to jedna od mojih obaveza, jer smatram da u parlamentima mora postojati ravnoteža, što je pitanje pravde i demokracije.
Što se tiče pitanja da nemamo dovoljno žena, to je možda i moguće na lokalnoj razini, jer koliko sam čula, nema parlamenta koji ima ispunjenu kvotu. No, ako imate parlament od 300 žena, a trebate ih 150, ne znači li to da imate još 150 dovoljno kvalificiranih žena?
No u isto vrijeme, naravno, žene bi trebale biti kritičnije prema načinu na koji se provodi politika. Žene u Skandinaviji imaju izgrađene kritičke stavove. Na primjer, ne vole noćne sastanke, tako da se takvi sastanci, kao i sastanci u restoranima, ne održavaju. Moguće je da neke žene imaju stavove koji mogu odvesti do određenih sukoba, posebice zato što mnogi muškarci politiku shvaćaju kao nogometnu utakmicu, što nije način kako žene na to gledaju. One se trude zadržati kritički pogled na sve i zato mnogo žena ne želi sudjelovati u politici, jer bi se politika trebala promijeniti na način koji je “prijateljskiji” prema ženi.
Ana Vranješ: Kada govorimo o ženama i muškarcima koji se bave politikom, bitno je spomenuti mnoge žene u mojoj državi koje su prošle mnoge edukacije i trudile se kako bi se što lakše mogle snalaziti u toj “političkoj areni”, no na kraju su njihove političke karijere propale zbog premijerke koja je vodila parlament kao muško. Te žene su se tada razočarale i manukle s političke scene. Što mislite o tome?
Drude Dalerup: To je vrlo komplicirano. Uvijek je bilo mnogo točaka razilaženja između feminističkih udruga i žena u politici i bitno je shvatiti da nije dovoljno uzeti ženu, postaviti je u parlament i da ona sa svojim feminističkim stavovima odjednom promijeni svijet, nego je bitno raditi na tome. Ponekad je to pitanje moći, pitanje sklapanja saveza. Nekad žene mogu surađivati izvan stranačkih ograničenja, kao u Skandinavskim zemljama, gdje žene međusobno razgovaraju o situacijama s kojima se susreću unutar vlastite stranke i tako možda one druge u svojoj stranci mogu ponoviti ili izbjeći isto. To nije samo suradnja među ženama, uključeni su i muškarci. Naposlijetku, stvar je samo u tome da trebaš igrati igru.
Ana Vranješ: Za kraj bih voljela čuti vaše mišljenje o još jednom pitanju. Naime, svima nama Švedska izgleda kao raj na Zemlji, što se tiče političkih prava, društvenih prava i ženskih ljudskih prava. Iako je to opće prihvaćeno mišljenje, znam da nigdje baš ne cvatu ruže…
Drude Dalerup: Mnogo je toga što bi se moglo kritizirati i to je dobro, jer ta konstantna kritika od strane Ministarstva za ravnopravnost spolova stvara pritisak i tako se dolazi do novih ideja za rješavanje problema. Mi smo u Švedskoj postigli mnogo toga, a mislim da su glavni razlog žene koje to podupiru izvana, od kojih neke niti ne vole politiku, i žene koje su spremne ući u političke stranke i institucije i boriti se. Prvo pravilo je da se mora naučiti kako sustav funkcionira – ne samo sjediti i govoriti “Ja želim moć!”. Bitno je razumjeti kako politika funkcionira, razumjeti kako postizati dogovore i kompromise. U Skandinavskim zemljama žene znaju pitati tko ima moć nominirati ljude. U svim strankama postoji odbor za nominaciju/kandidaturu. Pravilo je da se u odboru nalazi 15% žena i to uvelike pomaže.
Također ste spomenuli da je način pronalaženja predstavnika unutar stranke nešto kao “tajni vrt”. Naime, mnogi ljudi niti ne znaju kako kandidati dospijevaju na te liste. Oni imaju listu ispred sebe, ali nemaju pojma o tome kako je ta osoba dospjela tu. Mi to zovemo “tajni vrt nominacije”, jer uobičajeno je da vrlo mala skupina ljudi odlučuje o tome tko će biti kandidat i tko će piti postavljen na vrh liste. Ono što mi pokušavamo je otvoriti taj “tajni vrt” i učiniti ga transparentnijim, tako da svi mogu vidjeti što se zapravo događa.
Ana Vranješ: Hvala na razgovoru!
Drude Dalerup: Hvala i vama i sretno!
