Razgovor

Sve se više žena bavi stripom

Sve se više žena bavi stripom

Dubravka Kurobasa

Lea Kralj Jager je nova mlada nada animirane umjetnosti u Hrvatskoj. Rođena 1985. godine u Zagrebu, od djetinjstva pokazivala je interes za strip i animaciju. Stripovi su joj objavljivani na InkCollective, DTM te Curvy, a sama vrlo često i piše utjecaju stripa na današnju umjetnost i društvo u cjelini. Radi na stripu o Mariji Jurić Zagorki u suradnji sa Centrom za ženske studije. Autorica je kolumne Žene i strip koja je objavljivana na portalu Cunterview, a ta je suradnja nastavljena s portalom Vox Feminae. Sudjelovala je na festivalima Lfest i PitchWise. Snimila je svoj prvi debitanski film pod nazivom “Na prvi pogled”.

Lea je jedna od rijetkih žena u svijetu stripa te se od samih početaka svoga rada zalaže za promjenu prikaza žene u stripu kao i afirmaciju te prepoznavanje ženskog rada i talenta u tome području. S obzirom na njezin rad i doprinos ovoj grani umjetnosti, odlučile smo s Leom detaljnije porazgovarati o razvoju hrvatskog stripa te njezinim sadašnjim i budućim projektima.

 

Zašto ste se baš odlučili za studij animiranog filma na Akademiji likovnih umjetnosti?

Ne znam, nekako je animacija nešto što me isto kao i strip prati čitav život. Odrasla sam na animiranim segmentima Monty Pyhtona, Animaviziji, MTV produkciji animiranih i Animeima koji su se vrtili na njemačkoj televiziji. Odlučila sam se na taj odsjek minute kad sam saznala za njega još u srednjoj. Bliže mi je no grafika ili slikarstvo, i najpovezanije sa stripom, a strip je u biti jedina stvar koju želim raditi u životu.

Možete li procijeniti na koji ste vaš uradak najponosniji?

Taj se još nije dogodio. (smijeh) Svaki rad mi je najdraži dok ga radim. Jako sam samokritična, što na kraju dana nije toliko loše jer se ionako tek razvijam kao autorica.

{slika}


O čemu govori Vaš prvi debitantski film Na prvi pogled?

O nemogućnosti komunikacije i o načinu na koji utječemo jedni na druge dok toga uopće nismo svjesni. Pokušavam to ispričati kroz tri međusobno povezane priče, bez dijaloga. Tehnika je lutka film, iliti stop-motion.

Zašto ste odlučili raditi na stripu o Mariji Jurić Zagorki?

Zagorka je neki veseli hajlajt mojeg djetinjstva, odrasla sam uz Gričku Vješticu. To je recimo prvi razlog, drugi je što želim, ili bolje rečeno pokušavam napraviti koherentnu i cjelovitu biografiju odlične i subverzivne novinarke. Izvan Zagorke želim se nastaviti baviti biografijama poznatih ženskih autorica/novinarki/slikarica/književnica iz regije. Imamo zanimljive i povijesno relevantne žene, nadam se uperiti svjetlo na njih.

{slika}


Često se mogu čuti kritike na prikaz žene u stripu, odnosno da je ona prikazana na šovinistički i seksistički način. Koje je vaše stajalište o tome? Smatrate li da su vidljivi neki pozitivni pomaci na tome polju?

Mijenja se definitivno. Sve se više žena bavi stripom, i kao publika i kao autorice, tako da stvari definitivno idu nabolje.

Mora li umjetnost biti društveno angažirana?

Ne nužno i da apsolutno. (smijeh)

Pročitala sam da za Vas slikarstvo predstavlja mješavinu mazohizma i autobiografije. Zašto je tomu tako?

Autobiografsko jer još uvijek polazim od svojeg osobnog iskustva. Moje slike/instalacije su intimne jer mislim da moram proći tu prvu etapu. Moram biti iskrena u tome što radim ako želim da moj rad ima težinu. S druge strane vjerujem da što god radili, to djelo ima tračke autobiografskog u sebi, nehotično ćemo uvijek pomalo “pisati i sebe”.

Mazohizam? (smijeh) Kada vidite kako slikam sve vam postane poprilično jasno. Koristim puno tekstura u slikama i crtežu što znači da dosta sati provodim radeći sitne crte s najtanjim kistom ili 0.01 Rapidografom. Generalno sav moj izričaj je uvijek izveden na način zbog kojeg me ljudi pitaju “Kako mi se to da radit?”, bio to crtež, pletenje ili animacija.

{slika}

U svojim djelima često se bavite pitanjima transrodnosti. Zašto vas ta tema intrigira?

Fascinira me i privlači rodni performativ, lakoća prelaženja iz jednog roda u drugi, odmicanje od binarne podjele. Odmicanje od podjele osobe na samo muško ili žensko.

 

Kako biste ocijenili stanje QUEER scene u Hrvatskoj i probleme s kojima se ona suočava?

Jao jao (smijeh) godinu i nešto sam se prvenstveno bavila samo filmom, i vjerujte mi ne znam kakvo je stanje na bilo kojoj sceni (smijeh).