Međunarodni festival queer i feminističke kulture Smoqua već devetu godinu za redom razbija predrasude, propituje i dekonstruira patrijarhalne obrasce te omogućuje razmjenu ideja, misli i iskustva na queer i feminističkoj sceni. U organizaciji LORI ovogodišnje izdanje će se održati od 9. do 11. listopada, na različitim lokacijama diljem Rijeke.
S Danijelom, Anom, Natašom i Antonijom smo razgovarale o prvih 25 godina rada LORI (na Smoqui se slavi i rođendan!), o temi „zajedništva“ koje je vodilja ovogodišnjeg festivala, zabranama kojima smo ljetos svjedočile, pomacima na queer i feminističkoj sceni i – naravno – o samoj Smoqui i događanjima koje su nam pripremile!
Smoqua broji već deveto izdanje na kojem će LORI proslaviti 25 godina rada. Kad se sjetite početaka – što LORI, što Smoque – i usporedite današnji trenutak u kojem djelujete – koja su vam najdraža postignuća kroz 25 godina? Koje ste teme otvarale? Koje ste promjene primijetile u zajednici?
Danijela: Moram naglasiti da je ipak velika razlika između početaka LORI, 2000. godine i početaka Smoque prije osam godina. Kad se sjetim početaka LORI, u nekom smislu kao da je bio drugi život. Praktički, to je bilo i vrijeme kad još nisu svi imali Internet, nismo imali prajdove, nismo imali zabranu diskriminacije (zakon dolazi tek 2009.), zajednica se jako puno skrivala. Ljudi su nam na početku slali pisma u kojima su pisali koliko im je drago kad su nas čuli na radiju, jer oni „ne smiju reći što su“ nikome u svojoj okolini.
Osobno mi je jako bitna bila kampanja Ljubav je ljubav 2002. godine. Bilo je to prvi društveni angažman takvog opsega u Hrvatskoj koji je govorio o temi diskriminacije i nasilja nad lezbijkama i gejevima. Tad smo napravile i spot koji govori o svakodnevici gej osoba te smo zaista napravile veliki iskorak u društvu. To je bilo posebno teško u ono doba, kad niti u svojim obiteljima nismo imale podršku.
U svo ovo vrijeme puno se toga dogodilo, radile smo puno i na povećanju prihvaćanja u obitelji, već 15 godina radimo s mladima u školama, ali i educiramo nastavnike/ice, provele smo niz istraživanja, izdale preko 20 publikacija koje koriste stručnjaci i stručnjakinje, studenti/ice, LGBTIQ osobe i šira javnost. Ono što mi je jako bitno je naš rad sa zajednicom. U svo to vrijeme nismo stale pružati pravnu i psihološku podršku onima koji su doživjeli nasilje ili diskriminaciju ili žele znati koja su im prava. Provele smo velik broj edukativnih i psiholoških radionica, organizirale druženja, umrežavanja, osnaživanja.
Sad već nekoliko godina radimo s queer mladima. To vidim kao poseban moment u rastu LORI jer se tu vidi i ta promjena u društvu. Mladi danas imaju više izvora podrške, u odnosu na vrijeme kad smo počele s radom. Što u obitelji pa do toga da mogu doći u LORI – mladi koji s većom lakoćom mogu biti to što jesu. Naravno da je i dalje situacija mnogim mladima u raznim gradovima i selima teška te nemaju osobe kojima se mogu obratiti, ali generalno kao neki napredak u društvu se primijeti promjena.
Promjena se vidi i u zajednici, imamo puno više individua, stručnih osoba, javnih institucija, udruga, škola, tvrtki s kojima sad surađujemo nego što je to bilo prije. Sad imamo suradnje i s akterima u području kulture, upravo zbog Smoque. Smoqua je također narasla od svojih početaka, postala je prepoznatljiva, ne samo od strane LGBTIQ osoba nego i šire, jer uvijek donosi neke aktualne i zanimljive teme. Važnost Smoque je i to što je internacionalna. Upravo to je važno nastaviti jer smo tako povezani sa širim okruženjem. A ono što nas jako raduje kod Smoque je kad svjedočimo tome kako mladi uživaju na Smoqui, kako im je važno volontirati i sudjelovati u kreiranju takvog prostora (koji ih u potpunosti prihvaća) u svom gradu.
Prostor slobode i prihvaćanja je uvijek vrlo važan, no čini mi se još bitnijim s obzirom na recentna događanja i svojevrsnu operaciju „zabrane festivala“ koji vrijeđaju nacionalne osjećaje. Jeste li zabrinute za održavanje Smoque?
Nataša: Naravno da osjećamo zabrinutost kada vidimo da se u posljednje vrijeme ukidaju festivali koji postaju mete političkih i svjetonazorskih sukoba. Međutim, mi vjerujemo da Rijeka ima i dalje tu svoju otvorenost i duh grada koji prihvaća različitosti. Riječanke i Riječani već godinama „žive“ sa Smoquom koja je postala dio kulturnog života grada i zbog toga smo naročito ponosne i sretne.
To nam daje snagu i nadu da će Smoqua nastaviti „živjeti“ i rasti kao festival na kojem se svaka osoba osjeća dobrodošlo, sigurno i slobodno. Nećemo dozvoliti da potencijalna zastrašivanja zaustave slavlje različitosti, ljubavi i zajedništva.
Nastavno na rečeno, ovogodišnja tema festivala je „Zajedništvo“. Smatrate li da smo se u partikularnim borbama otuđili jedni/e od drugih? Kako vi želite pridonijeti povezivanju u vremenima u kojima nam je to itekako potrebno?
Ana: Ne smatramo da smo se otuđile i otuđili u kontekstu partikularnih borbi ako se misli na borbu za jednakost i temeljena ljudska prava. Prepoznajemo rad, trud i predanost drugih organizacija, inicijativa i pojedinaca i pojedinki koji također kontinuirano rade u području rodne ravnopravnosti, na prevenciji rodno uvjetovanog nasilja, na LGBTIQ temama i slično. Zajedništvo vidimo i kroz prijave zajedničkih projekata, podržavanja kroz organizacije prosvjeda kao što su Noćni marš, Hod za slobodu, održavanje različitih aktivnosti – od edukacija, konferencija, provođenja važnih istraživanja, itd. Tema “zajedništvo” ovdje upućuje upravo na važnost zajedničkog djelovanja prema konzervativnim strujanjima koja vrlo otvoreno napadaju ženska ljudska prava i urušavaju prava LGBTIQ osoba. Politički i društveni prostor u posljednje je vrijeme jako usmjeren polarizaciji i osjeća se određeni pritisak na organizacije koje se bave ovim temama, što je upravo proizvod desnih politika.
U tom je smislu ovo i poziv na odupiranje, udruživanje, prijateljstvo i poziv da budemo ono tko jesmo – ljudi koji vole, rade pošteno i iskreno vjeruju da ovo društvo može biti pravedno i uključivo.
Pored toga, ove godine na Smoqui LORI obilježava i dugih 25 godina rada, a tu je mnogo toga ostvareno i realizirano sa zajednicom i za zajednicu. Iz tog nam se razloga činilo pogođenim ovu temu staviti u fokus te proslaviti godine rada s onima koji su toliko dugo uz nas i podržavaju aktivističke borbe. Smoquu upravo vidimo kao taj prostor povezivanja, dijeljenja i umnožavanja naših snaga.
Trenutno opet ispočetka vodimo bitke oko uvođenja zdravstvenog odgoja na lokalnim razinama kojeg ionako, uz sve napore, ne možemo uvesti na nacionalnoj razini. Rijeka je, trenutno, jedina lokalna zajednica koja je barem pilot program odradila u nekolicini škola. S obzirom na to da i vi provodite aktivnosti u školama – kakva su vaša iskustva u radu s mladima? O čemu nemaju dovoljno znanja? Koje su njihove potrebe?
Ana: LORI od 2012. godine surađuje sa školama i radi u području suzbijanja LGBTIQ-fobije u sustavu obrazovanja. To uključuje direktan rad s učenicima i učenicama kroz predavanja i interaktivne radionice gdje se naslanjamo na Akcijski plan za prevenciju nasija u školama za razdoblje od 2020. do 2024. godine kojeg je donijela Vlada RH. Također, tu su edukacije za nastavno osoblje o LGBTIQ temama i za rad s LGBTIQ mladima, distribucija publikacija za škole, provođenje istraživanja, a podržavamo i zagovaramo implementaciju Građanskog i Zdravstvenog odgoja u školama.
U godini 2022. i 2023. provodile smo projekt Zdrave veze zajedno s udrugama SOS Rijeka, Delta i Pariter koji je u fokusu imao upravo doprinos uvođenju sveobuhvatne seksualne edukacije u osnovne i srednje škole na području Republike Hrvatske. Imale smo tako priliku razgovarati s mladima iz naših osnovnih i srednjih škola koji su svakako izrazili potrebu za obuhvatnijim pristupom sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji u školama. Najvažnije teme koje su izvodili i koje ih zanimaju bile su seksualno zdravlje i razvoj, zatim utjecaj društvenih mreža i medija na sliku o sebi, te učenje o pristanku i seksualnom nasilju. Više o iskustvima mladih možete pročitati OVDJE.
Kad je riječ o našim iskustvima s učenicima i učenicama srednjih škola u PGŽ-u, u kontekstu LORI, predavanja o LGBTIQ+ temama i prevenciji vršnjačkog nasilja – vidimo da mladi nemaju dovoljno znanja o ljudskim pravima te često nemaju informacije o tome gdje u školi mogu prijavit nasilje ako se ono dogodi. Ipak, pokazuju interes za teme seksualnosti i identiteta. Mi svakako nastavljamo suradnju sa školama i mladima te otvaramo teme za koje oni pokazuju interes.
Kao što ste i navele u prethodnim odgovorima, dug niz godina, a i više desetljeća radite u području LGBTIQ+ tema te aktivno djelujete na queer i feminističkoj sceni – jesmo li napravili/e korak naprijed ili nazad? Ili kombiniramo korake?
Danijela: Svakako smo napravile korake naprijed, rekla bih i da smo u nekim pitanjima i maraton otrčale 🙂
U vrijeme kad smo počinjale LGBTIQ+ zajednica je bila potpuno nevidljiva, marginalizirana, queer teme, a posebno lezbijske, bile su u potpunosti u zoni senzacionalizma i seksualizacije, čak i pornografije.
Danas je vrlo jasna dimenzija ljudskih prava kad govorimo o queer osobama, u javnosti su prisutni problemi diskriminacije i nasilja kojima je LGBTIQ zajednica izložena, te se puno radi na zagovaranju društvenih promjena. Nekad su nas pitali koliko članica imamo i da li među njima ima heteroseksualnih žena (?), a danas nas smatraju relevantnom i važnom udrugom u području zaštite ljudskih prava. Na početku našeg djelovanja nije postojao niti zakon o suzbijanju diskriminacije. Dakle, doslovno vam je netko mogao dati otkaz na poslu jer ste gej bez puno razmišljanja, a danas imamo životno partnerstvo. Istovremeno, ovo je vrijeme porasta homofobije i transfobije i s njima povezanog nasilja i prijetnji.
U nekom smislu je ta netrpeljivost vidljivija i možda „moćnija“ negoli je bila prije 30 godina, zato što iza nje stoje financijska sredstva i mašinerija koja podržava i kreira ovaj novi fašizam, ultradesničarske agende i strah u društvu. Ne bih rekla da je to korak nazad, nego ćemo sad u tom koračanju imati puno zastrašivanja i prijetnji, dezinformacija koje će netko širiti o nama, pokušaje bojkotiranja naših programa i sl. Ono što je vrlo problematično u Hrvatskoj je što nedostaje osuda ovakvih društvenih trendova od strane vlade. Nema je niti generalno, a kamoli u pitanju homofobnih i transfobnih napada.
Za građane ove zemlje, za sve nas, ovo je dugoročno jako opasno jer se podržava svojevolja nasilnika i podržava se društvo nasilja. Suludo je da vlast ove zemlje više podržava nasilnike, netrpeljivost i nehumanost, nego one koji se zalažu za nenasilje i solidarnost. Svakako, nastavljamo s onim što je bit našeg djelovanja – raditi na smanjenju nasilja u društvu, pružiti podršku osobama koje su zbog svojih prirodnih karakteristika meta nasilja i odbacivanja, povećati razumijevanje te graditi ravnopravnost i zajedništvo.
Upravo zajedništvo i ravnopravnost gradite i kroz Smoquu. Ovogodišnji program je zaista raznovrstan – u najavi stoji da nas očekuje oko 80 umjetnica, aktivista/kinja, kolektiva i organizacija iz više od 12 zemalja. Tu su radionice, rasprave, predstave, izložbe, filmovi… Što biste posebno istaknule kao nešto što je važno ne propustiti na ovogodišnjem izdanju?
Antonija: Za organizatorice najteže je pitanje što izdvojiti iz programa :). Prvog dana, u četvrtak, važan je panel „LGBTIQ+ uključivost na radnom mjestu“ (od 17:30 u prostoru Srce VBZ knjižare) koji je sjajna prilika za sve nas, a naročito poslodavce da čujemo primjere dobre prakse: kako IKEA i Decathlon njeguju jednake mogućnosti za sve, dok će Sveučilište u Rijeci predstaviti svoju ulogu u promicanju inkluzije te podršci LGBTIQ+ studenti(ca)ma i zaposlenima. U Palachu od 20:30 dokumentarna predstava Gonzala Quintane uz produkciju udruge Domino: Infinite Archive #1Unstoppable na vrlo osebujan način prenosi priče iz života LGBTIQ+ osoba iz Argentine i Hrvatske.
Kako je ovogodišnja Smoqua proslava snage zajedništva i (prvih) 25 godina LORI, petak, 10. listopada posvećen je upravo tome: prvo, u 16:30 ispred Gradske vijećnice pozivamo sve na Fotkanje: „Zajedništvo ispod duge!“ da skupa zabilježimo trenutak kvir zajedništva ispod zastava duginih boja i Smoque na Korzu. Potom idemo u divni prostor Circolo (Zajednica Talijana Rijeka, s kojom imamo sjajnu suradnju), gdje slijedi u 17:30 otvorenje festivala uz čašicu smijeha i prisjećanja, zatim razgovor o lezbijskim* postignućima u aktivizmu od 18 sati okuplja pokretačice promjena u regiji: od Slovenije do Sjeverne Makedonije, koje govore kako smo se udruživale, što nas je motiviralo? Konačno, u 19:30 slijedi premijera dokumentarnog filma o LORI Noaha Kraljevića. Večer će dodatno začiniti i šaljivi kviz „Najslabija barbika“ uz sjajne Drag koke, a bit će i nekih poklončića.
Subota, treći dan Smoque, donosi više njegujućih prilika za druženje: ispred Palacha, festivalskog okupljališta, od 14 sati imamo Kvir hobi čajanku i radionicu LezBA(j)KA na kojoj pričamo o važnim temama koje ne susrećemo često ni u queer, ni u feminističkim prostorima: o (queer) radosti u zrelijoj dobi te kako izbjeći usamljenost i kronični nedostatak vedrine u poznijim godinama. Tu je i radionica “Ja* u tropskom raju“ na kojoj ćemo učiti kako njegovati tijelo uz feministički pristup prirodnoj njezi.
Kruna festival svakako je Queer-UP! Party u subotu, 11. listopada od 22 sata u The Rock Pubu (ex-Beertija), uz DJicu Lunu, fenomenalni Drag kokošinjac, Le Zbor, VINS Vladarice.
Detaljan raspored se nalazi se i ovdje.
I za kraj – kako ćemo proslaviti vaš rođendan? Sigurne smo da će vam se pridružiti i neke od naših čitateljica, a i čitatelja.
Antonija: proslavit ćemo ga upravo na Smoqui, kroz tri dana druženja s brojnim prijateljima i prijateljicama, ljudima koji podržavaju rad LORI i vrijednosti za koje se toliko godina zalažemo, ali nadasve – uz našu zajednicu, s kojom i za koju radimo, bez koje ne bismo opstale sve ovo vrijeme.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
