Zaposlene majke, dopustite mi da vam kažem nešto što već znate i osjećate se nemoćne to promijeniti, bez obzira na to koliko vam mumsplainerice govore da sve to samo ovisi o vašem stanju uma: pod stresom ste. Osamnaest posto više pod stresom od drugih ljudi. Ako radite puno radno vrijeme i imate dvoje djece, ta se brojka povećava na 40%. Za samohrane majke to će bez sumnje biti još više. U svakom slučaju, toliko ste pod stresom da se samo čitanje o stresu čini poput zasluženog odmora. Vjerojatno ste do sad već prekinute i ponovo se vraćate ulaganju svog neplaćenog, podcijenjenog i beskrajnog napora da zadovoljite nečije potrebe, ali ne i svoje naravno.
Prema najvećem istraživanju te vrste, pri kojem je analizirana količina kroničnog stresa kod 6.025 sudionika/ca, ni fleksibilno radno vrijeme ni rad od kuće nisu značajno smanjili razinu stresa kod žena. To je u suprotnosti s uobičajenim mišljenjem da je fleksibilno radno vrijeme odgovor na stres koji je izazvalo ono što se nekad zvalo “imati sve” i koji se sada pojavio kao odgovor na jednako mitsku “ravnotežu između posla i života”. Što bi onda imalo pozitivan učinak? Jednostavno. Raditi manje. Drugim riječima, opcija koju većina žena ne može izabrati i kapitalizam ju nikada neće preporučiti. Kako stresno.
Ništa od toga ne iznenađuje. Zaposlena sam majka dvoje djece mlađe od pet godina, od kojih jedno ima posebne potrebe, i nikad nisam bila više pod stresom. Radim skraćeno od kuće i brinem se o svom 19-mjesečnom djetetu uz pomoć svog partnera koji radi dva posla s fleksibilnim radnim vremenom. Ovo je moj izbor; zaraditi manje, odgajati više i voditi dnevnik misli koje nikome neću pokazati. Sretna sam što uspijevam. Ali još uvijek je stresno. Briga o sebi za mene se svela na brzinsko obavljanje male nužde (druge majke će razumjeti) dok vrištim “Evo sad ću!” djeci koja plaču okupljena pred zatvorenim vratima kupaonice. Ne, to je laž. Naravno da više niti ne zatvaram vrata.
Dakle, što je rješenje problema? Kao što je često jednostavan odgovor na najsloženija feministička pitanja: veća mogućnost izbora za žene. Kronični stres koji doživljavaju majke koje rade, rezultat je strukturalne nejednakosti. To je manifestacija podcjenjivanja, omalovažavanja i zanemarivanja rada koji iziskuje majčinstvo, što i dalje itekako postoji. Živimo u društvu u kojem se majčina briga o vlastitom djetetu u dobi od jedne do tri godine vidi ne samo kao nepreispitivana nužnost, već i privilegija. Jedno od najznačajnijih iskustava u životu žene gleda se kao nužnost umjesto kao izbor.
Budući da je broj zaposlenih majki s djecom koju uzdržavaju porastao za više od milijun tijekom dva desetljeća, ne radi se samo o povećanom stresu – radi se o ‘stres-skandalu’ na globalnoj razini.
