Dok odbrojavamo posljednje dane 2019. godine, prisjećamo se svega što smo na političkom i društvenom planu prošle ove godine. Kako godine prolaze, izgleda kao da svjetlo na kraju tunela neprestano titra, a začaranom krugu pokušaja oduzimanja i istovremene borbe za očuvanje naših prava baš se i ne nadzire kraj.
Dakle, što se događalo u posljednjih 12 mjeseci?
Siječanj
Reproduktivna prava
Kao i mnoge prethodne, i 2019. je godina bila obilježena borbom za očuvanje reproduktivnih prava diljem svijeta. Pritom ni Hrvatska nije iznimka, budući da je godinu započela sastankom Povjerenstva za evaluaciju zakonskih kriterija i iskustava država Europske unije koji se odnose na pravo prekida trudnoće, što je trebao biti temelj Ministarstvu zdravstva za izradu prijedloga novog zakona o pobačaju. Pritom je Ante Ćorušić, predsjednik Povjerenstva Ministarstva zdravstva koje se bavi analizom spomenutih zakonskih prijedloga, izjavio kako se njihov prijedlog neće bitno razlikovati od rješenja u postojećem zakonu.
Na temu se nadovezao i saborski zastupnik Mirando Mrsić vlastitim prijedlogom zakona, u kojem predlaže da se prekid trudnoće omogući do 12 tjedana gestacijske dobi, a zdravstvene ustanove u kojima se obavljaju namjerni prekidi trudnoće moraju biti dužne osigurati uvjete za izvođenje pobačaja. Na opće oduševljenje konzervativaca, naravno.
Iako je rok za donošenje novog zakona bio ožujak ove godine, ministar Milan Kujundžić već je u siječnju najavio da novi zakon vjerojatno neće biti donesen u roku koji je naložio Ustavni sud. Kakvo iznenađenje za početak godine.
Nasilje nad ženama
Još je 2018. slučaj brutalnog premlaćivanja 18-godišnje djevojke u Zadru i suđenje nasilniku Darku Kovačeviću Daruvarcu pokrenulo lavinu reakcija u hrvatskom javnom prostoru. Nakon što je sredinom prosinca 2018. godine pušten da se brani sa slobode, suđenje je nastavljeno početkom ove godine, kada je optuženi, za razliku od prethodnih ročišta, priznao krivnju za prijetnje i tjelesne ozljede. Proglašen je krivim i nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora, nakon čega je prevezen u istražni zatvor gdje je trebao čekati pravomoćnost presude. Međutim, priča tu nije stala.
Veljača
Nasilje nad ženama
Nakon presude 10. siječnja, slučaj Daruvarac dobio je (ne)očekivani nastavak početkom veljače, kada je izvanraspravno vijeće suda u Zadru donijelo odluku o ukidanju pritvora Darku Kovačeviću, i to nakon što je obitelj žrtve primila prijetnje na društvenim mrežama. Unatoč tome, Kovačević je bez izricanja mjera opreza pušten na slobodu svega mjesec dana nakon izricanja nepravomoćne presude, što je prouzročilo bijes javnosti, a u Zadru je održan i prosvjed na Narodnom trgu. Kako ćemo vidjeti u narednim danima – očito uzaludno.
U isto je vrijeme Kovačević dobio konkurenciju u Zadru, nakon što je 15-godišnjak žigosao vršnjaka i vršnjakinju užarenim vrhom upaljača u obliku slova ‘U’. Iako je to, prema riječima ravnatelja škole, bila ‘dječja igra’, djevojka je nastavila primati prijetnje od kolega da ‘neće biti sigurna dok hoda ulicom’. Zvuči poznato?
Da ne bi bilo da je Zadar ‘grad-slučaj’ kada je riječ o nasilju nad ženama, pobrinuo se istog mjeseca muškarac koji je zagrebačkoj Peščenici izudarao suprugu utegom po glavi, pred očima vlastite djece, nakon čega ju je ugurao u prtljažnik automobila. “Strah me cijelog ovog našeg sustava gdje netko nekog ubije i bude za šest mjeseci vani. Ja sam preživjela pa se bojim da bi on već za mjesec dana mogao biti vani. Nije završio započeto”, rekla je tada žrtva novinaru emisije Provjereno, i potvrdila bolnu istinu za tisuće žena u Hrvatskoj – naša sigurnost i životi i dalje nisu prioritet trulog pravosudnog sustava.
U moru medijskih natpisa o nasilju nad ženama, u veljači smo opet obilježile svjetsku kampanju Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama (One Billion Rising Revolution), na kojem smo se prisjetile prošlogodišnje akcije #PrekinimoŠutnju. Osim u Zagrebu, ove je godine kampanja obilježena i u drugim gradovima diljem Hrvatske, uz jasnu poruku da i dalje živimo i trpimo nasilje, unatoč (praznim) obećanjima koje vladajući daju na ovakve, prigodne datume.
Zdravstveni i seksualni odgoj
Kad smo već gotovo i zaboravile da je tema seksualnog odgoja u Hrvatskoj prisutna, Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo je odluku o uvođenju novog kurikuluma međupredmetne teme Zdravlje za osnovne i srednje škole od školske godine 2019/20. U novom prijedlogu niti jednom riječju ne spominju se rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme, pitanja uvažavanja različitosti i tolerancije prema seksualnim manjinama, promocija pozitivnih stavova prema seksualnosti. Ono što prevladava jest medikalizacija seksualnosti i konzervativan pristup u obradi teme, a sve one teme koje su bile “sporne” u kurikulumu Zdravstvenog odgoja za vrijeme ministra Jovanovića su uklonjene, bez ikakvog objašnjenja. Izgleda da u Hrvatskoj na mladima svijet ipak ne ostaje.
Reproduktivna prava
O urušavanju i kontinuiranom kršenju reproduktivnih prava žena krajem veljače oglasila su se i tri ureda stručnjaka/inja Ujedinjenih naroda za ljudska prava, koja su izdala priopćenje za medije u kojem traže da Vlada Republike Hrvatske hitno poduzme radnje kako bi se spriječilo kršenje ljudskih prava žena u reproduktivnom zdravlju. Priopćenje je uslijedilo nakon što je Udruga Roda u studenom poslala prijave trima tijelima za ljudska prava UN-a. U priopćenju je poručeno kako su užasnuti svjedočanstvima žena prikupljenima za vrijeme kampanje #PrekinimoŠutnju te dali preporuku da Vlada RH provede neovisno istraživanje o optužbama iznesenima u kampanji, da javno objavi rezultate te izradi nacionalni akcijski plan za zdravlje žena. Gotovo godinu dana kasnije, i dalje se nismo pomaknuli s mrtve točke.
Pravo na pobačaj je vrlo brzo ponovno došlo u centar pozornosti, nakon održavanja okruglog stola “Zakon o pobačaju za 21. stoljeće – Vjerujemo ženama“, u organizaciji Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) i Inicijative liječnika/liječnica za reguliranje priziva savjesti u medicini. Na okruglom je stolu predstavljen prijedlog Zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće, kreiran od nezavisne grupe stručnjaka i stručnjakinja na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Potaknuti činjenicom da novi zakon koji bi trebao regulirati prekid trudnoće još nije donesen (čime je prekršen rok koji je naložio Ustavni sud), stručnjaci/inje okupljeni na okruglom stolu pozvali su Vladu RH da uputi Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće u javnu raspravu. Izgleda da je Vlada RH u međuvremenu oglušila jer u posljednjim danima 2019. i dalje nemamo naznake da će ova tema doći na dnevni red.
Rodna ravnopravnost
Krajem veljače, Svjetska banka objavila je rezultate istraživanja “Žene, posao i zakoni 2019.”, koje uključuje indeks razlika među spolovima, utvrđen na temelju podataka prikupljenih u 10 godina iz 187 zemalja svijeta, uključujući i Hrvatsku. Hrvatska se nalazila u skupini sa Češkom, Italijom, Nizozemskom, Norveškom, Paragvajem i Slovačkom s 94,38 bodova, što možda na prvu zvuči impresivno, no svakodnevica nam pokazuje da su žene i dalje u podređenom položaju, osobito kada se radi o ravnoteži između privatnog i poslovnog života, i mogućnostima koje žene u reproduktivnoj dobi imaju na radnom mjestu. Potvrdilo je to i istraživanje, u kojemu je Hrvatska najslabiji rezultat zabilježila na području zakona koji reguliraju jednakost žena i muškaraca u visini mirovina, kao i u kategoriji zakonske zaštite majki na radnom mjestu. Na Balkanu ništa novo.
Ožujak
Nasilje nad ženama
Ožujak je obilježila borba protiv nasilja nad ženama – glasna, hrabra, velika i važnija nego ikada dosada.
Kao i prethodne četiri godine, prvi put kada smo u 2019. osjetile tračak nade za bolje sutra, dogodio se na Noćnom maršu za 8. mart, kada je više od sedam tisuća građana i građanki izašlo na ulice Zagreba i glasno zahtijevalo pravo na pobačaj, zaštitu od nasilja i reakcije vladajućih na sveopće urušavanje prava žena. Ove je godine prosvjed održan i u drugim gradovima u Hrvatskoj, pokazavši da je borba za prava žena zajednička misija svih nas.
Nakon uvertire na Noćnom maršu, 16. ožujka borba protiv nasilja nad ženama dobila je novi oblik – prosvjed inicijative #SpasiMe, koji je pokrenula glumica i kolumnistica Jelena Veljača, uz potporu kolegica Jelene Perčin i Amande Prenkaj. Potaknuta stravičnim slučajem obiteljskog nasilja na Pagu, inicijativa #SpasiMe organizirala je središnji prosvjed u Zagrebu, na kojemu je čitanjem imena žrtava nasilja na zagrebačkom Trgu kralja Tomislava u “pet do 12” željela iskazati solidarnost sa žrtvama nasilja u obitelji te od države zatražiti da ih adekvatno zaštiti. Dva dana nakon prosvjeda, predstavnice inicijative sastale su se s premijerom Plenkovićem, kada su iznijele zahtjeve koje Vlada RH mora ispuniti kako bi zaštitila žrtve nasilja u obitelji.
Međutim, brzo smo se vratili u realnost kada je slučaj Daruvarac dobio još jedan epilog. U ožujku je DORH pokrenuo četiri optužnice za lažno svjedočenje u korist nasilnika, što samo po sebi pokazuje pozitivan pomak u suđenju, no isto tako vrlo jasno daje do znanja da u ovom društvu, nasilje i dalje ima status “privatnog” problema s kojim “drugi nemaju nikakve veze”, a nasilnik uživa veću zaštitu od žrtve.
LGBT+ prava
Udruge Trans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra, u suradnji s pojedinkama/incima i zajednicama iz regije, u ožujku su organizirale povijesni događaj u Zagrebu – prvi Balkanski Trans Inter Marš, pod sloganom “Moje tijelo – moj hram! Moj identitet – moja stvar!” Zatražili su da ih se zaštiti od svih oblika diskriminacije, da se prestanu provoditi operacije nad interspolnom djecom bez njihova pristanka te da Hrvatska, kao i ostale balkanske zemlje, što prije uskladi s europskim normama i preporukama Europske komisije tako da se lakše stječe pravo na promjenu spola u dokumentima.
Reproduktivna prava
Nakon užasa iz hrvatskih bolnica kojima smo svjedočile u 2018. kroz Rodinu kampanju #PrekinimoŠutnju, kao i svjedočanstva o kiretaži na živo saborske zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić, ni u 2019. nismo prošle puno bolje. Zbog priziva savjesti svih anesteziologa/kinja u smjeni, ginekolog je bio prisiljen pobačaj napraviti na živo, svjedočio je jedan riječki liječnik koji je odlazio na ispomoć u dubrovačku bolnicu. Ovaj je slučaj ponovno pokrenuo neriješeno pitanje priziva savjesti medicinskog osoblja, o kojem vladajući uporno izbjegavaju govoriti.
Priziv savjesti sve je češća praksa posljednjih desetak godina, a osim liječnika i liječnica, sve češće svoj posao odbijaju raditi i anesteziolozi/inje, medicinske sestre i tehničari, farmaceuti/kinje i primalje. Tim je povodom fAKTIV izdao priopćenje u kojem traži ukidanje priziva savjesti i prestanak kršenja prava žena na (siguran) prekid trudnoće, a isto je istaknula i predstavnica Platforme za reproduktivna prava Paula Zore u HRT-ovoj emisiji Otvoreno.
Travanj
Reproduktiva prava
Tema novog zakona o pobačaju, koji je i dalje mrtvo slovo na papiru, nastavila se i kroz travanj, kada su se u medijima pojavila najava da bi novi zakon mogao sadržavati odredbu o obveznom savjetovanju kroz koje će žena morati proći prije pobačaja. Iako izgleda bezazleno na prvu, ovakav pristup još više otežava pristup pobačaju i daje otvorene ruke brojnim anti-choice organizacijama (kojih u Hrvatskoj ne manjka) za još dublje uvlačenje u sve pore zdravstvenog sustava.
No, ne zaboravimo na jedan sjajan moment koji je proizašao iz ove situacije, a zauvijek će ostati zabilježen na internetima: narod.hr nas je konačno spomenuo na svom portalu u tekstu “Lezbo-feministički portal Libela: Savjetovanje prije pobačaja je neprihvatljivo, jer će to smanjiti njihov broj”. Konačno smo uspjele!
Nakon ovog monumentalnog događaja za naš mali portal, sve ostalo što se dogodilo u travnju jednostavno pada u sjenu.
P.S. Neću vam ostavljati link na taj članak, u ovom vremenu digitalnih medija, svaki klik se računa. Vjerovat ćete mi na riječ.
Svibanj
Nasilje nad ženama
Nastavno na aktivnosti inicijative #SpasiMe, u svibnju je u Zagrebu održan panel pod nazivom ‘Ne nasilju’, u organizaciji Ureda Predsjednice RH s predstavnicama inicijative i Vladinog Ureda za ravnopravnost spolova. Maja Mamula iz Ženske sobe na panelu je iznijela zastrašujuće podatke: svaka peta žena doživi pokušaj silovanja tijekom života, a 60 do 70 posto seksualnog nasilja događa se u obitelji. Podsjetila je i na nedovoljan broj centara za žrtve seksualnog nasilja u odnosu na preporuku Vijeća Europe po kojemu zemlje trebaju imati barem 21 centar. U Hrvatskoj djeluje samo jedan centar za žrtve seksualnog nasilja formiran pri Ženskoj sobi. Što se do današnjeg dana promijenilo? Pogađate, apsolutno ništa.
Reproduktivna prava
S toplijim danima svašta iz podzemlja izgmiže na površinu, pa je tako u svibnju održan još jedan takozvani Hod za život, na kojem crème de la crème domaćih klerofašista gmiže ulicama u potrazi za pravima fetusa. Za šećer na kraju, skup se završio nastupom jednog od najpoznatijih hrvatskih licemjera (iako je konkurekcija ovdje velika). Naravno, riječ je o Thompsonu.
Kao svjetlo u ovoj tami, Platforma za reproduktivna prava pozvala je građane i građanke da na dan hoda za zabranu pobačaja obuku nešto crveno, izađu na ulice i okrenu im leđa, u sklopu akcije #CrveniOtpor. Brojne fotografije koje su prikupili putem Facebook stranice pokazuju da u ovoj državi, zatrovanoj klerikalnom desnicom koja nam želi oduzeti prava, ipak postoji masa koja je spremna boriti se za očuvanje teško stečenih prava.
Uz aktivaciju na društvenim mrežama, hodačima su se na njihovom putu usprotivile i aktivistkinje koje su sjele na pod u mirnom prosvjedu, nakon čega su privedene. U Rijeci se istovremeno odvijao Hod za slobodu, a dežurnim moralnim dušebrižnicima suprotstavile su se i žene u Osijeku. Aktivisti/kinje su tako poručili da se zalažu život protiv svake prisile, nasilja i diskriminacije, kao i za slobodu žena da same odlučuju o svom tijelu te budu jednakopravne članice društva. Kada će nam to svima postati cilj?
Lipanj
LGBT+ prava
Kao i proteklih 18 ponosnih godina, i ovog je lipnja održana zagrebačka Povorka ponosa, koja je barem na tren zašarenila inače sivu svakodnevicu u Hrvatskoj. “U ovih smo osamnaest godina pokazali da stvarnost možemo mijenjati jedino zajedno. Ovo je zemlja za sve nas, a stajati na pravoj strani povijesti znači stajati na strani jednakopravnosti i obrani dostojanstva svih nas. Ovo nije sam faza, tu smo, postojimo, dio smo hrvatskog društva i ne idemo nikuda”, poručili su organizatori/ce. I tako ćemo i dalje!
Osim u Zagrebu, povorka se održala i u Splitu, ove godine deveta po redu, i ujedno najveća dosada. Veselimo se okrugloj iduće godine!
Nasilje nad ženama
Nakon brojnih aktivnosti u prvoj polovici godine, inicijativa #SpasiMe je u suradnji sa zakladom Solidarna pokrenula donacijsku kampanju za žrtve nasilja. Pozivom na humanitarni telefon Fonda #SPASIME građani/ke su do 31. srpnja mogli donirati 6,25 kn za pomoć žrtvama nasilja koje svakodnevno trebaju pravnu, medicinsku, psihološku, financijsku i ostalu neophodnu pomoć koju si same ne mogu priuštiti. U dva mjeseca koliko je trajala humanitarna kampanja, fond #SPASIME prikupio je gotovo 400.000 kuna donacija građana/ki za hitnu pomoć i zaštitu žrtava obiteljskog nasilja.
Hvalevrijedna kampanja MUP-a i Borova u lipnju ove godine fokusirala se na problem nasilja nad ženama kroz Nacionalni preventivni projekt Lily. Projekt je usmjeren na prevenciju nasilja prema ženama i podizanje svijesti građana i građanki o samoj problematici, ali i na osnaživanje žena kod prepoznavanja oblika rodno uvjetovanog nasilja i važnosti prijavljivanja istog nadležnim državnim tijelima. U okviru projekta, nastala je i posebna verzija startasica, kupnjom kojih je 20 kuna donirano u humanitarne svrhe.
Srpanj
Rodna ravnopravnost
Da biti žena u Hrvatskoj nije neka sreća, pokazalo je i izvješće o radu za 2018. godinu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Pritom je Višnja Ljubičić istaknula kako su rad, zapošljavanje i socijalna sigurnost područja iz kojih je zaprimila najviše pritužbi te da se najviše pritužuju žene, što ne čudi ako uzmemo u obzir da žene čine većinu nezaposlenih, većinu u potplaćenim sektorima i većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Hoće li 2019. pokazati pomak na bolje ili smo potonuli još dublje, ostaje nam vidjeti.
Radnička prava
Još jedan slučaj koji je zgrozio javnost ovog ljeta i ukazao na brojne propuste vladajućih insitucija bilo je i ubojstvo socijalne radnice Blaženke Poplašen. Nakon ovog užasavajućeg događaja, pokrenuta je lavina reakcija socijalnih radnika i radnica u zemlji, koji su ukazali na neisgurnost, ogroman stres i nemoguće uvjete rada i na prosvjedu pred resornim ministarstvom zatražili ostavku tadašnje ministrice Nade Murganić. Na temu se oglasila i SOLIDARNA – Zaklada za ljudska prava i solidarnost priopćenjem u kojem su tražili hitno uvođenje mjera koje će osigurati socijalnim radnicima/cama dostojne uvjete rada. Murganić je u međuvremenu smijenjena, no i dalje ostaje pitanje zašto država reagira tek kada se dogodi tragedija.
Kolovoz
Nasilje nad ženama
Da sezona kiselih krastavaca u kolovozu ne bi potrajala baš predugo, mediji su prenijeli nove informacije u slučaju Daruvarac, koji je sredinom kolovoza došao u Remetinec na odjel dijagnostike prije početka služenja zatvorske kazne. Budući da je u pritvoru do tog trenutka proveo 7 mjeseci, trebao bi odslužiti još tri godine i pet mjeseci zatvora, s time da nakon odslužene polovice kazne može tražiti prijevremeni otpust. Hoćeš li hrvatsko pravosuđe pasti (i) na ovom testu, vidjet ćemo početkom 2021. godine.
Rujan
Nasilje nad ženama
Rujan je, začudo, počeo dobrim vijestima. “Spolni odnošaj bez pristanka odlazi u povijest i briše se, kazna za silovanje je od 3 do 10 godina”, izjavila je Maja Mamula iz Ženske sobe nakon sastanka udruga za borbu protiv nasilja s članovima Vlade. Radi se o izmjenama Kaznenog zakona koje bi na snagu trebale stupiti početkom 2020. te velikom i nužnom koraku naprijed u zakonodavnom tretiranju seksualnog nasilja i shvaćanju kako je svaki spolni odnos bez pristanka – silovanje.
U rujnu se već tradicionalno obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, povodom kojeg je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova iznijela statistiku prema kojoj je u prvih osam mjeseci 2019. evidentirano 639 kaznenih djela u kojima su žene bile žrtve obiteljskog nasilja, što evidentno ukazuje na značajan i zabrinjavajuć porast obiteljskog nasilja, kojim se i dalje nitko (od vladajućih) adekvatno ne bavi.
Reproduktiva prava
I ove je godine u rujnu obilježen je Međunarodni dan za legalan i siguran pobačaj. Tim su povodom aktivistkinje iz Platforme za reproduktivna prava poručile da, iako zakonski legalan, pobačaj je nedostupan iz tri temeljna razloga: visokih i neujednačenih cijena, sve raširenijeg priziva savjesti i društvene stigme. Platforma je pokrenula i kampanju #JesuLiGospodariceSvogTijela, s ciljem stavljanja pitanja pobačaja u odnos prema ostalim aspektima života koji utječu na odluku o zasnivanju obitelji.
Listopad
Nasilje nad ženama
Da će 2019. definitivno biti zapamćena po najgorem zamislivom nasilju nad ženama i dubinskoj pokvarenosti i trulosti hrvatskog pravosuđa, postalo nam je jasno, ako ne prije, onda u listopadu, kada je javnost zgrozio brutalan slučaj opetovanog seksualnog zlostavljanja i silovanja maloljetne djevojke. Iz okolice Zadra.
Zadarska je policija u listopadu podnijela kaznenu prijavu protiv sedam mladića zbog sumnje da su tijekom gotovo godinu dana više puta grupno silovali maloljetnicu iz njihovog mjesta. Odvratan čin su također snimali mobitelom, a navedene snimke koristili su kako bi je ucjenjivali i od nje iznudili seksualne odnose. Prijetili su da će sve pokazati njezinim roditeljima i prijateljima, a jedan od upletenih, njezin bivši dečko, u nekoliko ju je navrata pretukao. Na sve to je zadarski sudac Ivan Marković zaključio kako je dovoljno da se brane sa slobode, još jednom potvrđujući prevladavajući stav u hrvatskom društvu da će nasilnik uvijek biti zaštićeniji od žrtve.
Platforma za reproduktivna prava, Inicijativa #spasi me, Ženska soba – Centar za seksualna prava i Zaklada SOLIDARNA, Fond #SPASIME poslali su otvoreno pismo, a uskoro je održan i jedan od najvećih prosvjeda ove godine u brojnim gradovima, Pravda za djevojčice, u znak podrške svim žrtvama seksualnog nasilja koje od sustava ne dobivaju adekvatnu zaštitu. Nekažnjavanje zločina je zločin, poručili su prosvjednici/ce. Pitanje je samo kada ćemo početi kažnjavati one koji to ne rade.
Reproduktivna prava
Neokonzervativci su se probudili s prvim listovima jeseni, pa je tako Tonči Matulić listopad započeo predstavljanjem svoje knjige “Pobačaj – drama savjesti”. U sadržaj neću ulaziti jer više manje svi već znamo tu pjesmu, no ono što ostavlja u čudu, bila je najava održavanja predstavljanja na Sveučilištu u Zadru, znanstvenoj, akademskoj sredini, koja bi se prva trebala suprotstaviti klerikalnom uplitanju u ljudska prava. Tim je povodom Platforma za reproduktivna prava izdala priopćenje kojim je osudila održavanje predavanja i pozvala na potpisivanje peticije, no budući da je Matulić svejedno održao svoj anti-choice skup na spomenutom mjestu, vidimo koliko je Sveučilištu stalo do kritičkog promišljanja, otvorenosti i zaštite ljudskih prava.
Studeni
Radnička prava
Studeni ove godine ostat će zapamćen po dosad najdužem štrajku u školstvu, ali i najmasovnijoj obustavi rada u javnoj djelatnosti, tijekom koje su prosvjedni radnici i radnice zahtijevali bolje radne uvjete, obećano povećanje koeficijenta i, na kraju, dostojanstvene uvjete rada. Nakon mjeseci ignoriranja njihovih zahtjeva, situacija je eskalirala, a štrajk je postao simbolom pobune, bunta protiv loše Vladine politike i trajne društvene nepravde. S prvim danima prosinca, završio je štrajk prosvjetnih djelatnika i djelatnica, nakon postizanja sporazuma sindikata s Vladom. Jesu li vladajući nešto naučili iz ovoga, vidjet ćemo do idućeg štrajka.
LGBT+ prava
Još jedan prikaz stanja trans prava u Hrvatskoj dala je emisija Provjereno, koja je prikazala snimku liječnice koja vrijeđa, omalovažava i psuje pacijenta jer je transrodna osoba. Udruga Trans Aid tim je povodom izdala priopćenje u kojem oštro osuđuje ponašanje liječnice i još jednom pozvala odgovorne da sankcioniraju navedeni slučaj te osiguraju da se mehanizmi zaštite pacijenata/ica provode u praksi, a ne da ostanu samo slovo na papiru.
Nasilje nad ženama
U studenome, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, započela je globalna kampanja “16 dana aktivizma”. Platforma za reproduktivnu pravdu u suradnji s organizacijama civilnog društva Roda – Roditelji u akciji, Ženskom sobom – Centrom za seksualna prava, inicijativom #SpasiMe te nizom drugih organizacija i inicijativa najavila je javne akcije i druga događanja u više gradova u kampanji “Od šutnje do promjene”.
Kao što smo mogle vidjeti iz pregleda 2019., u proteklih godinu dana u Hrvatskoj smo svjedočile procesima otkrivanja nasilja nad ženama i djevojčicama kao društvenog problema i trima uspješnim kampanjama koje su mobilizirale građanke i građane u borbi protiv nasilja prema ženama – #Prekinimošutnju, #SpasiMe i #Pravdazadjevojčice.
Prosinac
LGBT+ prava
Završit ću ovogodišnji pregled s jednom od najljepših vijesti ove godine koja je stigla upravo u posljednjim danima prosinca – upravni sud u Zagrebu donio je povijesnu odluku za napredak prava LGBTI osoba u Hrvatskoj, odlučivši da životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić imaju pravo postati udomitelji djece, a da nadležno Ministarstvo obitelji, koje im je prvotno odbilo zahtjev za obavljanje udomiteljstva, mora u roku od 60 dana ponoviti postupak i donijeti novu, nediskriminirajuću odluku o njihovom slučaju.
Ovo je prvi put da je jedan sud u Republici Hrvatskoj presudom potvrdio međunarodnu sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj se istospolni parovi moraju zakonski tretirati jednako kao i heteroseksualni parovi. Odluka Upravnog suda važan je trenutak i za buduće pravne bitke prema ravnopravnosti istospolnih parova i u drugim područjima.
Goodbye 2019., hello 2020.
Završit ću pregled riječima koje je Jelena izrekla na prosvjedu Pravda za djevojčice:
Posljednje riječi strašne žene, feministkinje Rose Luxemburg su: “Bijah, jesam, bit ću”.
E, pa, bile smo, jesmo, bit ćemo.
Zajedno u nadi, prkosu, pobuni, nepokolebljivom otporu.
Zajedno u borbi za pravedan svijet. Novi, drugačiji svijet za djevojčice.
I sve druge i Drugotne.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
