Nakon kampanje koju je obilježilo propitivanje ženskog prava na izbor te kolektivno pokazivanje srednjeg prsta Miroslavu Škori, u 10. saziv Hrvatskog sabora izabrane su 34 žene odnosno žene čine 22,51% ukupnog broja izabranih zastupnika/ca. To je određen napredak u odnosu na prethodni 9. saziv kada ih je izabrano svega 12,5%, ali se i dalje radi o poražavajućem broju ako znamo da hrvatsko zakonodavstvo propisuje kvote od najmanje 40% svakog spola na izbornim listama. Najzaslužniji za podzastupljenost žena u 10. sazivu Hrvatskog sabora je izborni pobjednik – HDZ. Kao što smo već pisale HDZ je kandidirao izrazito mali broj žena, pa će tako i u njihovom Klubu zastupnika/ca biti svega 12,12% žena, odnosno 8 žena među kojima je Marijana Petir koju ne treba posebno predstavljati, ali i Nada “tako vam je to u braku” Murganić. S lista Domovinskog pokreta izabrane su 4 žene, a mandate su izborile i dvije zastupnice nacionalnih manjina – Dragana Jeckov kao predstavnica srpske nacionalne manjine i Ermina Lekaj Prljaskaj, zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine.
U apsolutnom broju najviše je žena izabrano s lista Restart koalicije – njih 14 od čega je 12 SDP-ovki, 1 IDS-ovka i Anka Mrak Taritaš (GLAS). Među Restart ženama dosta je novih zastupnica, a između ostalih u sabor je ušla i Romana Nikolić koja je pravomoćno osuđena radi prijetnji svojoj tadašnjoj stranačkoj kolegici (DEMANTIJ navedene informacije). S izuzetkom Sabine Glasovac, gotovo nijedna od izabranih SDP-ovki nije poznata široj javnosti, već isključivo među upućenijim stranačkim krugovima ili eventualno u svojim lokalnim zajednicama. Ovdje ističemo da u Hrvatski sabor nisu izabrane ni predsjednice SDP-ovih Foruma žena i mladih – Maja Sporiš i Biljana Gaća. SDP-ove politike rodne ravnopravnosti izrazito su deklaratorne već godinama, a u ovoj kampanji su čak pokušavali plaćenim oglasima uvjeriti biračice i birače kako na listama imaju ZIP sistem, mada je to bila potpuna laž. No, kako je Gordan Jandroković poručio da neće tužiti Davora Bernardića jer mu ga je žao i jer je već platio visoku cijenu, tako ćemo i mi biti široke ruke i ostaviti da vrijeme pokaže što će i kako će nakon unutarstranačkih izbora SDP-ove žene i SDP-ov Klub raditi u Saboru po pitanjima rodne ravnopravnosti. Ako ništa drugo, barem će imati od koga sa svoje lijeve strane prepisivati.
Prema udjelu žena u zastupničkim klubovima najviše će ih imati novi zastupnički klubovi – onaj koalicije stranaka Fokus, Pametno i STRIP u kojem su dvije žene – Dalija Orešković i Marijana Puljak – od ukupno troje zastupnika/ca te onaj koalicije Možemo/NL/RF/Orah/Za Grad/ZN u čijem klubu su 3 žene od ukupno 7 izabranih zastupnika/ca. Jedna od rijetko dobrih vijesti za žene u Hrvatskoj je da smo kroz Možemo/NL/RF/Orah/Za Grad/ZN dobile zastupnice – Radu Borić, Sandru Benčić i Katarinu Peović – koje ne samo da se deklariraju kao feministkinje nego su svojim djelovanje pokazale kako se boriti za rodnu ravnopravnost, kako u pitanjima ljudskih prava tako i ekonomskog položaja žena. Uz njih, i njihova muška četvorka je po pitanju rodne ravnopravnosti vrlo jasna i nedvosmislena što se ne može reći niti za jedan drugi zastupnički klub. Kada su u pitanju ljudska prava žena, ako zastupnicama iz zelene ljevice pridružimo i ostale zastupnice od centra prema lijevo, možemo se nadati podosta snažnom saborskom glasu žena za prava žena. No, ako je suditi prema kampanji, s desnice će im dolaziti mnogi izazovi – kako od zastupnika koji su već u kampanji izazivali skandale svojim izjavama, tako i od zastupnica poput već spomenute Marijane Petir i domovinske Karoline Vidović Krišto, a sigurno ni mostova Marija Selak Raspudić neće kaskati svojim navodnim intelektualiziranjem “kompleksnih tema” poput prava na izbor. Sreća u nesreći jačanja desnice na ovim izborima (bilo to jačanje zaista stvar jačanja ili naprosto stvar bezobraznog vremena održavanja izbora) je što HDZ može praktički samostalno (uz podršku manjina, HNS-a i Reformista) sastaviti Vladu RH. To znači da barem neće imati unutarkoalicijske pritiske za uskraćivanjem prava žena te će možda ipak pokrenuti neke stvari s mrtve točke, kao što je na primjer donošenje nove Nacionalne politike ravnopravnosti spolova. Nažalost, isto se ne može reći kada je u pitanju ekonomska pravednost jer je i više nego jasno da nas tu očekuje daljnja liberalizacija radnih prava i odnosa, a u naletu nove ekonomske krize i povećanje prekarnog rada i siromaštva te srozavanje dostupnosti javnih usluga.
Ovi su izbori imali neke odlične vijesti – poput rezultata zelene ljevice, ali i neke užasne vijesti – poput rezultata Domovinskog pokreta, a neke vijesti su naprosto bile baš tipične za Hrvatsku. Za naredne četiri godine jedino je sigurno da nas čeka svakodnevna borba. Borba da štitimo ono što imamo, ali i da zahtijevamo puno više od toga. Na sreću, za to konačno imamo i jasne i glasne žene u Saboru. Rado, Sandra, Kate – računamo na vas!
