Bok, imaš li par minuta vremena? Imam priliku života za tebe: možeš biti sama svoja šefica i raditi s odličnom ekipom! Više od 400 žena već se priključilo mom timu! Dio smo industrije od milijardu dolara i tražimo baš žene poput tebe! Gledaj, uspjeh će se dogoditi sigurno, s tobom ili bez tebe… Ne želiš li zarađivati i istovremeno pomagati drugima?
Nekima ovo zvuči uvjerljivo poput e-maila nigerijskog princa, no brojnima se ovo čini kao uistinu dobra prilika. U SAD-u je čak 8% populacije sudjelovalo u barem jednoj MLM organizaciji u životu, a premda nemamo točne brojke za Hrvatsku, možemo pretpostaviti da nije bezazlena stvar jer se većina nas ili susrela s takvim oblikom rada (naročito u studentskim danima) ili sama radila u MLM organizaciji ili poznaje nekoga tko jest.
Kako to? Razlog djelomično leži u činjenici da se i u doba društvenih mreža pristup trgovaca promijenio. Nije nužno ovako jeftin i očit već je upakiran u primamljivi lifestyle, motivacijske poruke s pratećim #girlboss, pozive na promjenu i viši cilj poput očuvanja zdravlja, obitelji, okoliša… A ciljana publika? Najčešće žene.
Manipulacija na više nivoa
MLM je skraćen naziv za “multi-level marketing scheme” ili po našem: mrežni marketing. Doduše, mreža nije adekvatan naziv jer može implicirati horizontalnu suradnju dok je ovdje riječ o legalnoj vrsti piramidalne sheme. MLM je sustav prodaje koji se oslanja na osobnu preporuku. Tradicionalno je osoba koja preporučuje proizvod bliski prijatelj, stari poznanik, član obitelji i sl. iako ne mora nužno biti. Cijela struktura i lanac prodaje nalikuju na piramidu, a u kategoriji MLM često se spominju imena iza poznate kozmetike, eteričnih ulja, kućanskih proizvoda…
Iako cijela priča podsjeća na devedesete kada su roditelji puštali u kuću čudne ljude s kojekakvim uređajima i kozmetikom – iznenađujuće je aktualna i danas u modernijem obliku. Novo polje za regrutaciju je Instagram na kojem se prodaje sve: od šminke, eteričnih ulja, proizvoda za njegu kože, čajeva za mršavljenje, vitamina, čarobnih krpa… Pretpostavljate, proizvoda koji i dalje većinom koriste žene.
Ponukana iskustvom osoba koje su bile učlanjene u domaću “piramidu” prodaje kozmetike i eteričnih ulja, pišem ovaj tekst o manipulativnim MLM metodama kojima se obrušavaju najčešće na žene pod krinkom feminizma. Ne mogu tvrditi da su svi MLM-ovi sastavljeni od manipulatora i njihovih žrtava niti da svi funkcioniraju na isti način, jer primjerice već Avon i Oriflame djeluju na drugačijem sistemu prodaje (prodavačice ne otkupljuju proizvode unaprijed, već ostvaruju proviziju narudžbom putem njih – metode im uglavnom nisu nametljive i svode se na “evo ti katalog pa vidi ako ti se nešto svidi”). Isto tako, ne smijemo osuđivati žensko nastojanje za ostvarivanjem financijske neovisnosti. Problem leži u tome što oni MLM-ovi koje ću ovdje opisati nisu put u neovisnost već ropstvo. Nadam se da će se ovime prepoznati oni koji to rade i s vremenom bojkotirati njihov rad.
Prilika života za zakomplicirati si život
Iza chic Instagram profila i dolce vita dimne zavjese onih koji slave svoj poslovni uspjeh i #girlboss poduzetništvo u piramidalnim strukturama, MLM sistem rada bazira se na “eliti” koja regrutira radnike – bez da ih pritom plaća.
Primjerice, šefica imena A zaposli radnicu imena B da prodaje, primjerice, kozmetiku – ali B za to ne dobiva plaću već proviziju. Također, za početak mora kupiti tu kozmetiku koju će prodavati (a koja, btw, nije jeftina). Nova članica kupuje proizvod i kako bi njene buduće mušterije mogle vidjeti da i ona vjeruje u njegovu učinkovitost, očito.
Da bi B kompenzirala svoj financijski gubitak i nešto zaradila, ona traži C i D kojima će “uvaliti” isti posao i ubrati njihov dio kao što A ubire od njega, C i D istom logikom dalje traže ostatak abecede i cijela mreža se grana u obliku piramide gdje je A na vrhu, a većina ostalih na dnu.
Naravno, da bi se piramida održala svaka karika u lancu teži tome da i sama nekoga regrutira i ubire svoj dio, a s vremenom napreduje na višu poziciju. Regrutacija, prodaja, regrutacija, prodaja, regrutacija, regrutacija… Sve često završi s hrpom robe u skladištu koju pripadnica MLM-a nema kome prodati pa, da bi održala svoj status, prodaje robu sama sebi.
A da bi se stvorila prodaja, potrebno je kreirati potražnju i želju da se bude dijelom lanca. Metode su često agresivne i podmukle, jer u samoj regrutaciji leži više kapitala nego u proizvodu. Stoga ni naglasak nije na njemu, već “prilici za zaradu”, “odluci koja mijenja život” i sl. Na kraju krajeva, proizvod često jednostavno – nije dobar. Možda je loš, ali je zato barem skup, jer njegovom prodajom treba nahraniti cijeli lanac ljudi koji stoje iza njega. No, to nije toliko ni bitno jer je bitna struktura.
MLM i žene – ima neka tajna veza
Zašto bi itko pristajao na članstvo u kultu u kojem će se osobu vrijeđati i manipulirati, a sav prihod ovisit će o njoj jednako kao što bi ovisio da otvori svoj obrt ili firmu te uistinu postane sam svoj šef? Zato što je takvo poslovanje lažno prikazano kao dobra prilika i uhodan biznis, naročito u nesigurnim vremenima kada su ljudi spremniji na različite opcije samo kako bi nešto zaradili, a početni ulog jeftiniji je nego kod otvaranja vlastite tvrtke.
MLM-ovi dobro znaju koga kriza najviše pogađa i na kome profitirati. Zanimljivo je da postoji posebna veza između MLM-ova i (američkih) žena čiji su muževi vojnici. Budući da su im muževi često na terenu, one uglavnom ostaju doma, u predgrađima gdje su mogućnosti za zaposlenjem manje nego u gradovima. Suprugova karijera ponekad iziskuje selidbe, pa su i te žene često izolirane, same i nezaposlene. Brojni MLM-ovi u njima su vidjeli idealnu priliku: dati im priliku da se nečime bave, izliku za sklopiti “prijateljstva” u susjedstvu i šansu za dodatnu zaradu.
Uvijek počinje s izrazima poput “odlična poslovna prilika”, visoka zarada uz malo truda, rad od kuće… Regruter koji im prilazi mami ih pričama o financijskoj neovisnosti (“I ti možeš imati sve to!”), najčešće uz kavu i “besplatni” seminar. Regruterke su nerijetko žene s doktoratima, doktorice, fizioterapeutkinje, fitness trenerice i slične koje koriste svoju titulu radi stjecanja većeg kredibiliteta. Izražavam se u ženskom licu jer je u industriji ljepote i kućanstva to uglavnom “ženski” posao, no naravno, postoje i muški predstavnici.
U Sjedinjenim Državama konferencije dosežu razinu spektakla: masovne dvorane, pop zvijezde, motivacijski govornici i sl. a Instagram profili onih s vrha piramide mame prizorima team buildinga na tropskim otocima, skupocjenim automobilima, raskošnim kućama…
Ponuda da “i ti možeš imati to sve” jače odzvanja i sada, za vrijeme pandemije koronavirusa, jer je većina nas bila primorana ostati doma, često sa smanjenim primanjima ili nakon potpunog gubitka posla.
Krinka feminizma i hustle kultura
Rad u MLM-u je obavijen nekim plaštom “misije” – ne radi se samo o prodaji proizvoda, već “pomaganju drugima”, bilo da je riječ o promoviranju zdravog životnog stila, proizvoda koji štite okoliš itd. Posljednjih desetak godina naročito je jak naglasak na sestrinstvu.
Tako su se i neke naše poznate influencerice bacile u te vode – naravno, iz njihovih profila prosječan pratitelj teško će naslutiti što sve može ležati u pozadini. Osmijesi i lepršave haljine na fotografijama, ugodni topli domovi s mirisnim svijećama i pampasima (btw kako se to već ne zapali?), savršen muž/obitelj, pozitivne poruke… Sve u svemu, život za poželjeti. Kojekakvi “starter kits” sa suludo skupim cijenama, programi vjernosti čije su računice zamršenije od kose u odvodu kade, obećanja o mogućim putovanjima i nagradama, okupljanja u Facebook i Viber grupama, akcije osvajanja proizvoda (“giveaways”) i naravno, motivirajuće poruke. Regrutiranima se preporučuje da na Instagramu prikazuju vlastiti život kao idealan jer će im pomoći u prodaji. Nećeš vjerovati frizerki s očajnim vrhovima, zar ne?
Prilika za zaradu se predstavlja pod feminističkom krinkom ojačavanja žena: ti možeš biti sama svoja šefica, radit ćeš u timu žena sličnih tebi, u zajednici na koju se možeš osloniti (što bi teže imala da sama pokrećeš svoj posao) itd. Sve ovo začinjeno je poduzetničkim vokabularom: mentor, tutor, lider tima, predstavnik… Ah, da, i obavezno: #girlboss i #bossbabe. Zvuče li ove poruke poznato?
It’s hard to beat a girl who never gave up!
I’m not bossy. I am the boss.
You have the same amount of hours in a day as Beyonce.
Coffee strong, lashes long, hustle on!
Be so bold they can’t ignore you.
Malo cringe, ali slatko, ako iza njih ne stoje predatori i Jehovini svjedoci eteričnih ulja.
Novinarka Leigh Stein opisala je #girlboss fenomen kao “utjelovljenje ambicije kod milenijalaca, nekritičko miješanje kapitalizma sa socijalnom pravdom i prepuštanje povjerenja korporacijama jer smo izgubili vjeru u to da će javne institucije poraditi na socijalnoj pravdi”. Sophia Amoruso koja je svojom knjigom #Girlboss utabala put Instagram revoluciji nije mislila da je potrebno baviti se politikom, nije joj smetala titula “najseksi CEO” koju joj je dodijelio Business Insider, a kao uspješnu bjelačku poduzetnicu još manje ju je smetala rasna nejednakost, ističe Stein. Možda nije bilo namjerno, no dogodilo se – feminizam je postao roba na tržištu.
Sve ovo ide ruku pod ruku s toksičnom “hustle” kulturom i pozitivnim gledanjem na svijet. Prigodno, um obložen pozitivnim mislima, uvjeren da negativne misli privlače i negativne događaje, neće ni pomišljati na to da je sve samo obična manipulacija. Tu je još jedan adut koji svaki pravi manipulator drži u rukavu: nabijanje osjećaja srama i krivnje.
Sram zbog strahova i nesigurnosti koji nas koče i drže u našem osrednjem životu, strah koji nas sprječava da počnemo živjeti svoj život, a jednom kada upadnemo u njihovu mrežu – sram jer ne radimo dovoljno i ne dajemo sve od sebe.
Ne radiš dovoljno – što to uopće znači? Bez klasičnog radnog vremena, teško je staviti točku na kraj radnog dana. On u ovom slučaju ne prestaje, pa čak i obična kava s prijateljicom predstavlja priliku za lov plijena ili prodaju proizvoda. Naprosto nikad nije dovoljno dobro, uvijek može više i bolje.
Nije li ironično da MLM pod parolama feminizma i sestrinstva parazitira na samohranim majkama, radnicama, siromašnim ženama…? Ono što ovi “uspješni poslovi” čestu zaboravljaju napomenuti (ili još bolje – sami ne znaju) svojim žrtvama koje nemaju iskustva u vođenju poslova, su primjerice porezna politika, vođenje računa i slične sitnice koje ih mogu skupo koštati.
Huškanje na konstantan rad, prodaju, regrutiranje, odražava se i na privatni život i osobne veze. Budući da se nove članove potiče na prodaju najprije prijateljima i obitelji (baš zato jer smo skloniji vjerovati preporukama bliskih ljudi), ovo s vremenom članove vodi u izoliranost – jer se razgovor s njima pretvara u prezentaciju i prodaju proizvoda. S druge strane, oni koji brzo napuste MLM, ističu kao razlog upravo to: neugodu zbog poticanja rodbine i prijatelja na kupnju proizvoda ili, još gore, uključivanje u MLM.
Nakon nekog vremena posao postaje samo teži, a stres počinje utjecati na psihičko i fizičko zdravlje. Postavljaju se određeni ciljevi, cifre koje treba ostvariti, broj ljudi koje treba regrutirati, proizvoda koje treba prodati da bi se ostvarili određeni bodovi, rokovi do kojih treba prodati, tj. kupiti…
Poput veze s narcisom…
Prije nego si stigne postaviti pitanje vrijedi li to sve truda i treba li odustati, njen klan obrlatit će ju pričama o tome kako je već daleko dogurala i puno uložila – bilo bi šteta sve upropastiti, zar ne?
Ono što ne govore jest to da većina prodavačica izgubi novac koji je uložila. Kao što je već spomenuto, počinje kupovinom “početničkog paketa” a najčešće završava hrpom robe koju treba nekome uvaliti. Da bi članica MLM-a izvršila svoju kvotu i spasila svoj status, ona ju kupuje sama od sebe.
Ne treba zaboraviti ni novac koji se troši na konstantna druženja i zabave koja su poligon za daljnju prodaju i regrutaciju, kao što ne treba zaboraviti ni samo vrijeme i trud koji se ulažu. Kad se sve stavi na vagu, naprosto nije vrijedno. Američko Savezno povjerenstvo za trgovinu izračunalo je da čak 99% predstavnika MLM-a gubi novac, te prozvalo čak i kockanje “sigurnijom opcijom”.
Oni koji su se progurali na vrh ljestvice i izašli iz začaranog kruga, ne govore rado o svojim MLM danima – bivša pripadnica MLM-a u SAD-u izjavila je kako dugo nije htjela govoriti o tome jer bi ju uvijek pokopali tvrdnjama da nije bila uspješna kao što se predstavljala, da nije zarađivala nikakav novac i sl. Možda nije čudno što su bivši članovi opisali članstvo u MLM-u kao vezu (i prekid) s narcisom, a na Instagramu i drugim društvenim mrežama niknule grupe podrške i inicijative za raskrinkavanjem MLM organizacija.
Već je spomenut sram kao osjećaj koji mentori u MLM-ovima koriste da bi motivirali i zadržali ljude. Sram ako ne radiš dovoljno, sram ako si dozvoliš ružne misli, sram ako ne prodaš proizvod, sram ako se usudiš dovesti u pitanje organizaciju…
No, sve to nije toliko neugodno kao sram koji osoba doživi jednom kad odluči raskinuti lance. S jedne strane, tu je čitava piramida ljudi koji kreću u pohod na nju s ciljem da ju posrame jer odustaje i jer nije dovoljno uporna – bivši mentori i kolege okrenut će se protiv osobe ponekad čak i lažima o njenim neuspjesima i nesposobnosti, samo kako bi u startu diskreditirali njene pokušaje da raskrinka organizaciju. S druge strane, tu je sram koji osoba osjeća jednom kad se “vrati u stvarnost” pred svim onim ljudima koje je neuspješno pokušala regrutirati ili od kojih se izolirala i sram koji osjeća u trenutku kada želi progovoriti o vlastitoj naivnosti i iskustvu pripadanja MLM-u.
Jedini trenutak kada će žena uistinu biti sama svoja šefica u odnosu s takvim strukturama biti će onaj kada – da otkaz.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
