Sa stavom

31.01.2012. 13:17:08 - DBH

E, sad si tek prava mama!

 

Da krenemo od početka, da se predstavim.

Imam 31 godinu, mama sam 10,5 mjesečnog sinčića, zaposlena na neodređeno kod istog poslodavca skoro pa 3 godine i završavam specijalistički studij koji sama plaćam.

Na porodiljni sam otišla sa 7,5 mjeseci trudnoće jer mi je postalo veliko opterećenje putovati vlakom i tramvajem svaki dan skoro 1h u jednom smjeru. Također sam i tijekom cijele trudnoće na poslu imala vrlo stresnu okolinu jer sam, nažalost, imala šeficu koja, iako je žena, nije imala razumijevanja niti osnove komunikacije u radnoj sredini.

Hvala bogu, porod i povratak iz bolnice prošli su kako – tako u redu, a i problemi koji su se javljali tijekom prvih mjeseci su uspješno riješeni. Radovala sam se svakom danu provedenom sa svojim sinom i uživala gledati ga kako raste i napreduje.

Prije 4 mjeseca muž je morao na transplantaciju te je već skoro 4 mjeseca na bolovanju. Iako mu nije bilo lako, drago mi je da je bio sa mnom doma jer je i on mogao malo odmoriti i uživati u igranju sa našim sinom. Također smo prije mjesec dana kupili stan te dignuli i kredit jer nam je, iskreno, već bilo dosta plaćati svakojake rupe novcem s kojim smo mogli biti na svom.

U isto vrijeme, kako se bližio datum završetka mog porodiljnog dopusta, tražili smo za sina vrtić i jaslice u koje mora krenuti u 3 mjesecu. S obzirom na to da su svi roditelji suočeni sa manjkom mjesta u vrtićima, vjerujem da znaju kako je problematično i teško tako nešto osigurati. Cijelo to vrijeme, iskreno, srce mi se kidalo jer ću se morati odvojiti od svoje bebe i predati ga u ruke nepoznatim tetama u vrtiću. Stres zbog odvajanja i stres zbog povratka na posao lagano su se gomilali u meni. Svaka mama koja je ovo proživjela zna o čemu pričam, zar ne?

U prosincu prošle godine poslodavac je zatražio da se nađemo na sastanku, kako bi (kao što je rekao) vidjeli što ćemo i kako ćemo kad se vratim na posao. Nekako sam imala osjećaj da se nešto sprema, ali svi su me uvjeravali da sam u krivu. Eh, da bar...

Naime, na sastanku mi je moj dragi direktor rekao kako se moje radno mjesto ukida te mi ponudio sporazumni raskid ugovora. Naravno da je u govoru spomenuo i famozne, otrcane riječi – RESTRUKTURIRANJE, TEŠKA SITUACIJA NA TRŽIŠTU, PAD PRIHODA, VEĆA OTPREMNINA nego što bi mi trebao dati, OSJETLJIVOST NA MOJU SITUACIJU – pa čovjek sa strane bi dobio dojam da on iskreno žali što me mora otpustiti i da mu je toliko teško da bi najradije zaplakao... Yeah right!!!

Ne moram ni reći da sam plakala... iako sam podsvjesno znala što će mi reći čim je za mnom zatvorio vrata ureda... i, iako sam sama sebi rekla da neću plakati, da neću pokazati da mi je teško i da me to slomilo... Ali, uzimajući u obzir sve što se događalo i sav stres koji se nakupio, nažalost, nisam se mogla suzdržati... Naravno, ne moram ni spominjati da moje suze nisu ganule njegovo kapitalističko srce, opet je krenuo s također otrcanim frazama – MLADA SI, OBRAZOVANA, IMAŠ ISKUSTVA, NE BI TI TREBALO BITI TEŠKO NAĆI NOVI POSAO...

E moj dragi bivši direktore, da ti malo pojasnim situaciju na tržištu rada u Hrvatskoj...
1) Ukoliko ste mlada žena od 20-25 godina u savršenoj ste poziciji da vas ozbiljno razmotre za neku od početničkih pozicija ako se javljate na oglas za posao. Ali, isto tako što ste bliže ovoj famoznoj brojci od 25, a još "gore" ako ste u ozbiljnoj vezi ili udane, odmah će vas bombardirati pitanjima – Jeste li udani, a ako niste kad mislite? Ako jeste, kada planirate proširenje obitelji? I slična pitanja... Iako vam se po zakonu takva pitanja ne smiju postavljati, pitaju se redovito da bi poslodavac procijenio može li na vas računati na dulje vrijeme ili mu planirate "pobjeći" na dulje vrijeme na porodiljni. Samim tim, ukoliko ste udane ili planirate skoru udaju, u nepovoljnoj ste poziciji u odnosu na ostale i vrlo je vjerojatno da će na poziciju za koju se prijavljujete zaposliti nekoga tko nema tih "nedostataka".

Situacija je još gora ako ste mlada mama, kao što sam ja. Sada na svakom razgovoru za posao (ukoliko uopće i dođete do toga), naravno, pitaju koliko je dijete staro, ide li u vrtić, a vama se bilježi jedan veliki minus jer se "podrazumijeva" da ćete često izostajati s posla kad će dijete biti bolesno, ili neće ići u vrtić ili ćete ranije odlaziti s posla kako biste uopće stigli po njega jer u "socijalnim" ili gradskim vrtićima još uvijek je radno vrijeme do najkasnije 17h.

2) S obzirom na to da sam toliko "obrazovana" javlja se problem koji mi se dogodio na velikoj većini razgovora za posao. Kada se javljam na poziciju u kojoj se traži manja stučna sprema, dobijem odbijenicu u kojoj mi se kaže da sam prekvalificirana, pa se smatra da bi mi taj posao samo bio odskočna daska do pozicije koja bi odgovarala mojim kvalifikacijama.

Ukoliko se javljam za poziciju na kojoj se traži menadžersko iskustvo (koje naravno nemam jer me nitko bez njega neće zaposliti – zamisli apsurd!!!) vrlo mi se jasno daje do znanja da ne smatraju da sam dovoljno sposobna i obrazovana da naučeno mogu primjeniti u praksi i pokušati naučiti kako biti uspješan menadžer. Da se razumijemo, nisam se javljala na direktorske pozicije.

S obzirom na to da je na Zavodu za zapošljavanje trenutačni broj nezaposlenih 334 001, a broj slobodnih radnih mjesta 5 333, vjerojatnost da je jedno od njih rezervirano za mene, nekako mi se čini mala.

Kako je moja jedna dobra prijateljica, i sama mama rekla: E sad si tek prava mama – nezaposlena i mama 24h!

Toliko za sada od mene, planiram napisati i članak o pravima mama/žena koje su nakon porodiljnog dobile otkaz sa poveznicama iz Zakona pa stoga,

do skorog čitanja

 

Srdačan pozdrav,

DBH

 

 

 

Tagovi: hrvatska, nezaposlenost, rad, roditeljstvo, rodna ravnopravnost, socijalna pravda

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

Miki98:
Slična situacija i kod mene, sad sam prava mama... :(
31.01.2012. 15:32
mare:
Hmmmm, ista situacija koja je i mene dočekala kad sam se vratila s porodiljnog.
Naime, radim u farmaceutskoj švicarskoj firmi, koja je u 2010. prošla reorganizaciju i odlučila otpustiti 15 ljudi, među njima i nas 3 koje smo bile na bolovanju i na porodiljnom. Naravno da nitko nije dobio redovni otkaz već su svih 13 potpisali sporazumni raskid ugovora sa "kao" dobrom otpremninom, no kad im je taj iznos oporezovan ostalo je manje od pola. Među odabranima su bile 2 samohrane majke,10 osoba s obitelji (min 1 djete) i jedna osoba bez djece!!!!!
Iduće 2 (tu sam ja) su dočekane s istom rabotom po dolasku s porodiljnog. Kolegica koja radi u financijama je na to pristala, dobila je otpremninu i par mjeseci nakon toga vratila se na posao na određeno kao zamjena za drugu koja je otišla na porodiljni!!!
Ja sam naime jedina od 15 gusaka koja je potražila savjet odvjtnika i odlučila sam se boriti. Koja je najgora stvar koja mi se može dogoditi??? da ostanem bez posla??? Moj poslodavac je naime prekšio zakon o radu i interni pravilnik o radu u kojem između ostalog stoji da žena koja doji, a ja dojim NE MOŽE DOBITI OTKAZ!!! Nakon što sam odbila potpisati pokušali su me prisilit na lijepo i na manjelijepo ali nikako da mi daju redovni otkaz!
Kasnije tj s novom godinom sam saznala i zašto, imali su u planu zaposliti suprugu direktorovog prijatelje koja je također ostala bez posla pa ako meni daju redovni (nakon porodiljnog nemaju osnove za izvanredni) ne smiju nikog zapošljavati 6 mjeseci. Uglavnom mi smo se odlučili na drugo djete, uspjelo nam je iz prve, obavijestila sam poslodavca o tome tako da sam rekla da dolazim na potpisivanje sporazuma i onda ima dala nalaz ;))))) . Zanjemili su od muke, pokušali me nagovoriti na bolovanje na koje ja naravno nisam pristala jer je PROTUZAKONITO i sad sam lijepo doma na punoj plaći do poroda tj 45 dana prije, a kad se vratim nastavljam s đihadom tamo gdje sam stala. Jedino što imam za poručiti je NE POTPISUJTE SPORAZUMNI osim ako nije bezobrazno dobra ponuda i ako nemate drugi posao! Na taj način oni štite sebe, a ne vas. Obavezno se konzultirajte s odvjetnikom jer to iako košta povoljnije je rješenje za vas i vašu obitelj! Bilo koja firma ne želi u javnost s tim da je ženu koja se vratila s porodiljnog sterala na ulicu. Ako ništa drugo izvuči ćete više novca, a od takvih koji su u stanju mladu majku poslat na ulicu vam ne mora biti žao uzeti i posljednju lipu. Oni nisu moralni i skrupolozni ljudi i tako ih treba tretirati.
31.01.2012. 15:56

Stup srama

Iz drugih medija

AEM