Sa stavom

Registratori puni žena

Registratori puni žena

Neizvjesna utrka za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država između Baracka Obame i Mitta Romneya najvažnija je međunarodna vijest u ovom trenutku.

Prema zadnjim anketama demokrat Obama i republikanac Romney izjednačeni su u utrci za Bijelu kuću. Oba uživaju 46 posto podrške glasača. Do izbora je preostalo tjedan dana i javne debate su održane. Na prvoj debati aktualni predsjednik se pojavio pomalo uspavan pa je Romney ostvario važnu prednost pred sam kraj izborne trke. U drugoj i trećoj debati tijesnu je pobjedu odnio Obama. No, ni pitanje vanjske politike, nesretnog napada prošlog mjeseca u Libiji u kojem je poginulo četvero Amerikanaca ili pitanje o stagnaciji gospodarstva nisu toliko zapalili američku i svjetsku javnost kao što je to učinila jedna nesmotrena izjava MittaRomneya.

“Svi smo se trudili da pronađemo žene koje su sposobne i kvalificirane da budu članice našeg tima. Primao sam registratore pune žena” , rekao je Romney na drugoj debati.

Ta se izjava odnosila na njegovo zalaganje za jednakost spolova kad je bio guverner Massachussetsa. Iako je Romney pričao o životopisima tih žena, ispuštanje ključne riječi pokrenulo je lavinu pošalica u obliku Facebook grupa, foto montaža i video snimaka. Naravno, tu je nesmotrenost Obama iskoristio konstatirajući kako njegovu timu nije potrebno prikupljati registratore da bi pronašli motivirane i nadarene mlade (!) žene koje su spremne za rad. Također, ustanovio je da žene i muškarci moraju biti jednako plaćeni ukoliko obavljaju isti posao.

Will Rogers : The short memories of American voters is what keeps our politicians in the office

Ovaj citat nije realnost samo američkih birača, kolektivna amnezija je svjetski trend. Svoj glas svakih nekoliko godina dajemo onoj strani za koju smatramo da je “manje zlo” ne vodeći računa o programima pojedinog kandidata ili stranke. Zašto je tome tako pokazale su i američke debate. Niti jedan kandidat nema jasan plan kako osigurati ravnopravnost na poslu ili poboljšati gospodarsku sliku zemlje. Štoviše, Romneyev je gaf i iznenađenost pitanjem pokazala da on nije ni upoznat s nejednakošću plaća između žena i muškaraca u državi koju namjerava voditi iduće četiri godine. Stoga se odlučio pohvaliti svojim zalaganjem za ravnopravnost kada je bio na tamo nekoj poziciji u državi. Nakon toga počeo je pričati o svojoj suradnici i njenom usklađivanju karijere i majčinstva zaboravljajući da nisu sve žene majke. Obama se, pak, pozvao na to da nije teško naći mlade (starije očito ne postoje) obrazovane žene te se pohvalio učinjenim u proteklom mandatu – zaposlio je dvije žene u Vrhovni sud. Iako su ti postupci za pohvalu, izbjegavanje iznošenja plana za budućnost pokazuje nam da niti jedan kandidat nema nikakav plan kako pomoći američkoj ženi koja se odlučila posvetiti karijeri. Pozivati se na učinjeno, nepostojanje konkretnog plana za budućnost te nerealna obećanja za bolje sutra trend su američke, ali i svjetske politike.

Raspravljajući o ravnopravnosti, važno je napomenuti kako svaka žena ima pravo odabrati svoj životni put. Bilo to majčinstvo, karijera ili ostanak kod kuće.  Isto tako, jednaka plaća i mogućnost zapošljavanja za/na isti posao nije problem samo žena, već društva u cijelosti. Iako živimo u 21. Stoljeću i nekoliko stotina godina se priča o nejednakosti, ona i dalje postoji. Ovi politički kandidati kao da ne žive u svijetu gdje žive njihovi birači i taj ih podatak iznenađuje. Mnogi od vas odmahnuti će rukom i reći će : “Ah, pa to je Amerika, glupa nacija!” No, je li to samo Amerika? Čast iznimkama, no mislim da rijetki političari u našoj državi znaju koliko je žena zaposleno na visokim funkcijama u gospodarstvu, obrazovanju ili čak politici. Isto tako svijet u kojem živi 330 000 nezaposlenih za njih je druga galaksija.  

Oni koji predstavljaju narod najmanje su upoznati s onime kako narod živi. Njihova svakodnevica bitno se razlikuje od svakodnevice maloga čovjeka. I kao da nikoga nije za to briga. U današnjem se društvu ne traže ljudi koji znaju riješiti pravi problem jer se o takvim problemima ne priča. Na cijeni su oni koji zabavljaju narod i obećavaju gradnju mostova tamo gdje rijeka nikada prolazila nije. Da je realnost cijeloga svijeta drugačija gospodarska kriza, neznanje ili nejednakost ne bi bili problemi protiv kojih se još uvijek moramo boriti.