Sa stavom

Zašto je tako teško animirati ženske likove?

Disney ima problem sa ženama

Disney ima problem sa ženama

Disney je 27. studenog rezervirao za lansiranje svog novog dugometražnog animiranog filma, mjuzikla Frozen, i premda do premijere ima još više od mjesec dana, film je već sad poprilično odjeknuo u medijima.

Nekoliko je spornih stvari vezano za najnoviji uradak iz Disneyjeve radionice – autentičnost radnje i likova – budući da je film inspiriran Andersenovom bajkom “Snježna kraljica” – te način na koji je likovima udahnut život.

Počnimo s posljednjom. U nedavnom intervjuu s novinarkom portala Fan Voice, Lino Disalvo, redatelj animacije, poznat i po Disneyjevom filmu “Vrlo zapetljana priča”, uspio je izjaviti sljedeće:

“Povijesno gledano, animiranje ženskih likova je stvarno, stvarno teško jer moraju prolaziti kroz čitav spektar emocija – morate paziti da ostanu lijepe i vrlo su osjetljive na to – za čas možete promijeniti model. Zbog toga je i film s dva ženska lika težak, kao i njihovo zajedničko pojavljivanje u sceni i izražavanje iste emocije, odnosno da Elsa kada je ljuta ne izgleda isto kao i Anna kada je ljuta”.

Da, dobro ste pročitali. Disneyjev animator izjavio je da je komplicirano animirati ženske likove zbog emocija koje one izražavaju, a zbog kojih možda neće u svakoj sekundi filma izgledati lijepo i savršeno. Zašto bi uopće morale uvijek izgledati lijepo i zašto je njihov izgled ujedno i njihova najvažnija karakteristika? Zašto jednostavno ne bi izgledale normalno i prirodno? Izjavu animatora možemo svesti na jednu rečenicu – emocije ženskih likova ometaju njihovu ljepotu.

Međutim, problematičnost ove izjave, koja je izazvala lavinu komentara diljem interneta, nepravedno bi bilo pripisati samo animatoru, budući da je njegov rad rezultat onoga što Disney njeguje u svojim filmovima, iz generacije u generaciju. Dislavu kao opravdanje donekle može poslužiti upravo činjenica da su geste i mimike ženskih likova uvijek u zadanom rangu, kako bi ispunile ideal Disneyjeve princeze. Ono čemu potom svjedočimo jest milijunski seksizam budući da od čitave franšize (lutke, kostimi, knjige…) kloniranih princeza Disney odlično zarađuje. Važno je naglasiti da Disney ne prodaje samo svoj proizvod, nego cijeli skup društveno negativnih pojava koje treba iskorijeniti, od kojih je najočitiji seksizam, a zatim i diskriminacija po dobi, pa čak i rasizam.

{slika}

Dakle, osim što u Disneyjevom svijetu najčešće žive samo bijelci, sve žene, odnosno djevojke, izgledaju gotovo isto – velike oči, mali slatki nos, bujna kosa i stas koji nanovo oživljava davno opovrgnuti ideal Barbike. I u svom novom filmu Frozen, Disney se drži provjerenog stereotipa – riječ je o dvije sestre od kojih je jedna Anna, crvenokosa djevojka velikih očiju, malenog nosa i neprirodno vitke građe, i Elsa, plavokosa djevojka velikih očiju, malenog nosa i vitke građe. Stoga, odlučite li se pogledati film, dobro zapamtite boju kose pojedine junakinje, jer to je očito jedina karakteristika kojom možete razlikovati dva ženska lika. Možda kao opravdanje za to može poslužiti podatak da su animatori dizajnirali 2.000 različitih pahuljica kako bi što vjernije dočarali snijeg i pritom ispucali svu kreativnost? Ne? Tako je, ne. Princeza s velikim nosom i oblinama morat će pričekati neka malo manje indoktrinirana vremena.

Budući da emocije priječe put ženskoj ljepoti, kakvu to poruku Disney šalje djevojčicama i djevojkama diljem svijeta? Da su ružne ako plaču, viču i mršte se? Da je iskazivanje emocija sramotno? Ovakvim stereotipima Disney postavlja pred njih nemoguća, i prije svega nepotrebna, očekivanja da u svakom trenutku moraju izgledati savršeno. Isto to očekivanje Disney je stavio i pred svoje zaposlenike, zato animatoru i jest problematično oživjeti ženske likove, što na kraju rezultira i time da su u njihovim filmovima ženski likovi često podzastupljeni.

Dakle, ne samo da su u filmu DVIJE princeze čije emocije treba animirati, nego to još treba učiniti i tako da one pritom izgledaju DRUGAČIJE, što je prilično problematično kad postoji samo jedan način na koji Disney vidi i prikazuje ženske likove. Jedna korisnica Tumblra prikazala je kako dvije sestre, junakinje najnovijeg filma, neodoljivo podsjećaju na junakinju filma “Vrlo zapetljana priča”:

{slika}

Druga sporna stvar vezana za ovaj film jest njegova radnja. Frozen je zamišljen kao adaptacija “Snježne kraljice”, bajke Hansa Christiana Andersena. Premda se Andersen u mnogim svojim izvornim bajkama nije ustručavao ženske likove izlagati različitim oblicima patnji i mučenja, “Snježna kraljica” nije jedno od takvih djela. U bajci upoznajemo Gerdu, pokretačicu radnje, aktivnu mladu djevojku koje kreće na put kako bi spasila svog najboljeg prijatelja, dječaka imena Kai. U ovoj bajci dječak je taj čiji je lik pasivan i čeka da bude spašen. Već ta informacija djeluje osvježavajuće, a pogotovo kada spomenemo da je dječak Kai jedini relevantan muški lik. U priči sudjeluju još i Kaiova baka, stara vještica sa začaranim vrtom, vrana, princeza koja se odbija udati za muškarca manje inteligentnog od sebe, provalnica i njena kći, dvije žene koje pomažu Gerdi da spozna svoju moć i, naravno, sama Snježna kraljica. Ovu bajkovitu epopeju s iznenađujuće velikim brojem ženskih likova koji su snažni i odvažni Disney nije prepoznao kao inspiraciju i motivaciju da prekine tradiciju bespomoćnih princeza i smionih junaka, već je priču gotovo potpuno ogolio njene biti i okrenuo je u korist – muškarca. Tako u Disneyjevoj verziji priče upoznajemo Annu (Gerda iz originalne postave) i Ledenu kraljicu, koja je sada njezina sestra. Anna kreće na putovanje kako bi spasila sestru i njezino kraljevstvo, a na putu je prate Kristoff, planinski čovjek za kojeg Anna razvija simpatije (naravno), njegov odani pomoćnik, sob Sven te smiješni snjegović Olaf. Originalna ženska postava gotovo je potpuno zamijenjena muškom. Kao što je već i spomenuto, naziv filma je Frozen, što znači da žene nisu samo “izbačene” iz radnje, nego i iz samog naslova filma iz kojeg više nije evidentno da je riječ o ženskoj junakinji. Da nije bilo ovih intervencija u priču, Frozen bi vrlo vjerojatno bio jedan od rijetkih Disneyjevih filmova (ako ne i prvi takav) u kojem je uloga spasitelja, pomagača i protivnika pripala ženi. Žena ostaje protagonistica, ali ne bez svojeg muškog pratitelja kojeg je zamolila za pomoć. U nekoliko jednostavnih koraka Disney je uspio ogoliti priču njezine ženske snage i svesti je na još jednu “princeza u nevolji” već previše puta viđenu sagu. Toliko o raznolikosti.

Budući da Disneyjevi zaposlenici imaju poteškoća s animiranjem dvaju ženskih likova, jasno je da je film u kojemu bi većinu uloga igrali ženski likovi tada nemoguć. Naivno je misliti da u svijetu mašte ne postoje ograničenja, kada ona očito postoje u umovima onih koji nas u taj isti svijet uvode. Na nama je da prepoznamo takve granice i odlučimo što želimo učiniti s njima.