T–portal jučer je izvijestio o najsramotnijem spavljivanju ‘krnje’ u ovoj godini, barem smo tako mislili/e do danas. Udruga Omiški gusari odlučila je najvećim donositeljem nesreće i utjelovljenjem svega lošeg što su građani i građanke Omiša doživjeli u protekloj godini proglasiti novinara i dopisnika Slobodne Dalmacije Vinka Vukovića.
Međutim ako ste pomislili da ne može gore od toga, nažalost spadate u kategoriju naivaca/ki jer, eto, čini se da može. Nije bilo dovoljno ove godine spaliti nekoga tko radi svoj posao, otkrivajući pritom brojne afere, detektirajući probleme i na nekoj razini nudeći rješenja za sve ono čemu su puna usta vladama i opozicijama – za ostvarenje ( velike) pravne države. Ne.
U vremenima kada je definicija braka kao zajednica muškarca i žene odlukom na referendumu, u ime obrane takozvane tradicije i ugroženosti većine, nešto što mora stajati u Ustavu Republike Hrvatske moramo se malo barem malo nasmijati i nekoj manjini. Ne samo pojedincima. Takav zaključak donesen je u općini Selca. Nema veze što to nije smisao maškara.
Međutim, možemo onda i rangirati kako se točno narugati sa zajednicom koja samo traži jednakopravnost. Kad se već rugamo zašto to ne učiniti baš onako pravo kako spada. To i tako čine saborski zastupnici i zastupnice dok raspravljaju o prijedlogu Zakona o životnom partnerstvu pa što ne bi onda i, kako nas vole nazivati, mali ljudi.
Idemo se narugati s nečijom obitelji. Idemo se narugati s majkom i djetetom. Ne sa bilo kakvim djetetom, s ‘djetetom iz epruvete’. Takvo dijete još je smješnije. Toliko smiješno da dok sutra bude gorilo od silnog grohotnog smijanja nećemo ni čuti vatricu kako pucketa.
U općini Selca smiješno je bilo prolaziti pokraj sjedalice s natpisom Gay dijete iz epruvete. Na sjedalici sjedi mesopust koji simbolizira majku i dijete. Dijete je gej, a za majku ne znamo.
Nije to bilo samo smiješno, to je očigledno bila i atrakcija jer slika koja prati ovaj tekst preuzeta je sa Facebook stranice knjižnice OŠ Zvonka Cara. Zato ta slika nije samo nečija obijest koja nije naišla na dozu neopravdavanja osviještenih građana i građanki. Ne, ta je slika svjedočanstvo za tisuću i jednu stvar koja u našem društvu nije onakva kakva bi trebala biti.
Netko je tu sliku trebao fotografirati, netko je toj djeci trebao, u najmanju ruku, ne objasniti što tu točno nije u redu i, na kraju krajeva, netko je tu sliku trebao odlučiti objaviti kao ponos i diku svoje škole. Netko je tu odlučio čitati samo ono što će biti zadnji članak dodan u naš Ustav, a sve ostalo u njemu i svim ostalim zakonima ove zemlje zanemariti. Netko tu nije odlučio preuzeti odgovornost za odgoj, a bogme ni za obrazovanje te djece. Na kraju krajeva, netko je trebao i postaviti tu majku i to dijete na to mjesto kao atrakciju.
Na događaj u Selcu reagirala je udruga osoba s problemom neplodnosti – BETA, koja je na svojoj Facebook stranici poručila: “U Selcu je ove godine za maškare oblikovan mesopust koji prikazuje majku i dijete u naručju s natpisom “Gay dijete iz epruvete”. I stari i mladi su ga imali prilike vidjeti i smijati mu se. Danas je neplodnost, pa i homoseksualnost, služila kao zabava. A nama nije do smijeha.
Sutra će biti spaljen. Pomisao da bi netko mogao spaljivati dijete, bilo ono iz epruvete ili ne, imalo ono homoseksualne ili heteroseksualne roditelje, bilo ono homo ili hetero, nedvosmisleno otkriva svjetonazor ljudi kojih se, eto, imamo razloga bojati, i zato je jedino ispravno djelovati PROTIV takvog svjetonazora.”
I bome su u pravu, imamo se razloga bojati i oni su svugdje oko nas.
Pita li se i dalje netko za kakva prava se bori ta LGBT zajednica, za kakva prava se bore osobe s problemom neplodnosti, za kakva prava se i dalje bore pripadnici bilo kakve manjine u našem društvu? Zašto se u Selcu donijela odluka da je baš ta majka i baš to gej dijete iz epruvete nešto vrijedno ismijavanja i što se točno time želi poručiti? Je li poruka tog spektakla da netko misli da se djecu koja su ‘iz epruvete’ treba spaljivati? Ili bi ih trebalo spaliti samo ako su uz to još i gej?
Možda je odgovor ne pa glasi da ih ne bismo baš trebali spaljivati, ali bismo ih definitivno trebali izopćiti, marginalizirati, obespraviti i s njima se narugati. To je blaža verzija, no ona zapravo nije ništa manje okrutna.
Kažu, slika govori tisuću riječi, izaberite jednu za sebe.
