Sa stavom

22.02.2016. 08:28:04 - Hana Grgić

O SOPHIE SCHOLL

'Sunce i dalje sija'

Danas je 22. veljače, a ja imam osjećaj da sam se specijalizirala za pisanje o godišnjicama. Ispalo je i da se uglavnom radilo o obilježavanju nekih tragičnih smrti.

Slučajno ili ne, prije nekoliko mjeseci sam u jednoj berlinskoj knjižari pronašla rijedak primjerak savršenog poklona za 1) učenje njemačkog 2) učenje povijesti 3) sve o Sophie Scholl (ne nužno tim redoslijedom…) Poklon nije završio kod mene, ali je u dobrim rukama, uvijek na raspolaganju za posudbu, a mene podsjetio da je u veljači godišnjica.

Sve što znam o Sophie Scholl naučio me Internet (naravno, ne i škola) i film o njezinim posljednjim danima. Zamjerila sam filmu što nije bio malo detaljniji, ekspresivniji, možda sam ju htjela više upoznati, no možda je i dobro zadovoljstvo da najviše pamtim zvuk bačenih pamfleta koji odjekuju praznim fakultetskim hodnicima Sveučilišta u Münchenu.

Why do German people behave so apathetically in the face of all these abominable crimes, crimes so unworthy of the human race?

Zbog tog su zvuka na kraju krajeva nakon samo nekoliko minuta Sophie i njezin brat Hans bili uhićeni i saznat ćemo kasnije, posljednji put slobodno šetali po sunčanom danu.

Kao članovima antifašističke organizacije Bijela ruža (Die weiβe rose) koja je pružala otpor nacističkom režimu, sestri i bratu i trećem okrivljeniku, Christophu Probstu u ekspresnom se suđenju sudilo za izdaju.

Do not hide your cowardice behind a cloak of expediency, for with every new day that you hesitate, failing to oppose this offspring of Hell, your guilt, as in a parabolic curve, grows higher and higher.

Dana 22. veljače 1943. godine zbog svojih su akcija proglašeni krivima i već isto popodne iza 17 sati pogubljeni giljotinom. Izjave čuvara koji je nazočio smaknuću uvijek se sjetim:

"Otišla je ne trepnuvši okom. Nitko od nas nije razumio kako je to moguće. Krvnik je rekao kako nije nikada vidio da je itko otišao u svoju smrt na način na koji je ona to učinila."

Sophie i njezini suradnici/ice i prijatelji bili su u pravu i na pravoj strani povijesti.

We will not be silent. We are your bad conscience. The White Rose will not leave you in peace!

Čitajte letke Bijele ruže i u svjetlu današnjeg prebiranja po svima Drugima i Drugačijima.

Na kraju svakoga piše: Molim vas napraviti što više primjeraka ovog letka i podijelite ih.

Mijenjajte subjekte kako god želite i prilagođavajte vremenu. Rekla bih da se puno toga slaže i puno toga uklapa.

Sve letke pronađite ovdje.

Naslov teksta su njezine posljednje riječi. 

Tagovi: antifašizam, berlin, bijela ruža, fašizam, godišnjica smrti, njemačka, sophie scholl

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM