Sa stavom

03.03.2016. 10:59:44 - Ellen Kate (Everyday Feminism)

Rodni identiteti i seksualna orijentacija

Savjet roditeljima: Kako izbjeći demoniziranje tinejdžerske seksualnosti

Mnogi/e pristupaju tinejdžerskoj seksualnosti kao nečemu što je opasno i sramotno i ako se smatramo odgovornim roditeljima to je nešto što moramo spriječiti.

Postoji mnogo razloga za ovakve stavove.

Jedan od njih je što živimo u svijetu koji je negativno nastrojen prema seksu kao prema nečemu o čemu se ne smije pričati, a to posebno dolazi do izražaja u domeni tinejdžerske seksualnosti (na to me podsjetio val negativnih komentara koje sam dobila na članak Kako biti roditelj koji se ne boji pričati o sexu).

Ali tu je prisutna i još jedna činjenica, a to je da su mnogi  roditelji odrastali u razdoblju kad je tinejdžerski seks izgledao drugačije.

Između 1970-tih i ranih 2000-tih mnogo više tinejdžera/ki  je stupalo u seksualne odnose nego danas te je bio mnogo veći broj neplaniranih trudnoća i seksualno prenosivih bolesti.

Prema anketi CDC-a o rizičnom ponašanju mladih (koja se dijelila djeci od devetog do 12-tog razreda u javnim i privatnim školama u SAD-u od 1991.), unatoč uvriježenom mišljenju mnogih u posljednjih 25 godina su se dogodile velike promjene u seksualnom zdravlju mladih.

Primjerice, 1991. godine 54 posto tinejdžera/ki su izvijestili/e kako nikad nisu stupili/e u seksualne odnose, dok je 2013. godine ta brojka iznosila 47 posto. Slično navedenim rezultatima, više od 10 posto sudionika/ica iz 1991. su izvijestili/e kako su stupili u prve seksualne odnose prije nego su navršili 13 dok je 2013. ta brojka pala na 5.5 posto.

U jednom području bilježimo porast, a to je postotak seksualno aktivnih tinejdžera/ki koji su koristili kondom za vrijeme posljednjeg seksa. Taj postotak se podigao na 59 posto, u odnosu na prethodnih 46 posto.

Također, počelo se javno pričati o temama poput seksualnog zlostavljanja i pristanka, seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Ovo ponekad uključuje neke teme koje je roditeljima teško probaviti.  Ali samo zato što sada pričamo o temama koje su trenutno tabu to ne znači da ta pitanja nisu postojala i prije, to samo znači da se sad marginalizirane skupine imaju kome obratiti.

Kad kombiniramo sada zastupljene teme i ponekad krivu percepciju roditelja stvori se uvjerenje kako je tinejdžerski seks učestaliji i opasniji nego ikad, dok je stvarnost upravo suprotna.

To što roditelji ponekad imaju krivu percepciju se ne čini previše važnim jer mnogi/e pretpostavljaju kako je zdravorazumski pokušati mlade odvratiti od seksa. Ipak to najčešće rezultira time da mladi i ako uspiju dobiti ikakve informacije o seksu one budu obavijene velom srama.

Istraživanja su pokazala da tinejdžeri/ke koji/e mogu otvoreno razgovarati o svojoj seksualnosti sa svojim roditeljima bolje prolaze u svakom aspektu svog seksualnog zdravlja. Studija za studijom ukazuje da seksualno posramljivanje šteti mladima na bezbroj načina.

Pričanje o seksu u negativnim terminima i posramljivanje zbog seksa imaju mnoge negativne posljedice pa su tako neke od njih podizanje vjerojatnosti zlouporabe droge, pojavnosti poremećaja u hranjenju, seksualno prenosivih bolesti, HIV-a, žrtvi koje ne prijavljuju seksualno zlostavljanje te kompulzivne konzumacije pornografskih sadržaja.

Postavlja se pitanje kako da odgovorimo na poruke iz medija, nedostatak informacija u obrazovnom sustavu, ali i na naše vlastite pristrane stavove? Možemo započeti poštujući seksualnost našeg tinejdžera/ke.

Postoje tri načina na koja to roditelji mogu postići.

1.      Ne negirajte da postoji mogućnost da je vaše dijete queer

Nekad se roditelji čiji su tinejdžeri/ce LGBTQIA+ osobe ponašaju kao da njihova djeca ne znaju o čemu zapravo pričaju

"Ja sam bi, ali mi moji roditelji ne vjeruju. Najčešće mi govore 'premlada si da bi znala' ili ih to šokira.  Znam otkad mi je osam, ali roditelji mi i dalje ne vjeruju".

Ovo je scenarij koji se često događa.

Roditelji mogu to negirati, zaista vjerujući da su njihovi tinejdžeri/ce premladi da bi znali koje su seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Ili jednostavno ne žele queer dijete te se nadaju da će njihovo negiranje situacije izazvati željeni efekt.

Neće. Isto to neće napraviti ni 'terapija konverzijom/averzijom' koje za cilj imaju promijeniti nečiju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Takvi programi su izuzetno opasni i štetni, osobe iz njih izlaze s lošom slikom o sebi i velikim osjećajem krivnje zbog nemogućnosti mijenjanja.

Kao odgovor na to u SAD-u su terapiju konverzijom/averzijom osudile sve legitimne medicinske organizacije i organizacije za psihološku pomoć, a sve veći broj država ih je skroz zabranio.

Dakle, ne samo da je moguće da je vaš tinejdžer/ka LGBTQIA+ nego je i nemoguće (da ne napominjemo i nemoralno) napraviti išta da biste to promijenili.

Ono što možete je promijeniti način na koji odgovarate na pitanja i potrebe vašeg queer djeteta ili djeteta koje preispituje svoju seksualnost

Iako postoje brojni načini na koje možete pokazati svoju ljubav i podršku, postoji i dio posla kojeg ćete morati obaviti sami sa sobom, a to je konfrontiranje vlastite homofobije i negativnih stavova.

2.      Izbjegavajte etiketirati seksualne želje vašeg tinejdžera/ke kao problematične i posramljujuće

Prisjetimo se spomenutih istraživanja o negativnim učincima posramljivanja tinejdžera/ki te brojnih posljedica do kojih može doći.

Roditelji mogu doprinijeti posramljivanju seksualnosti tinejdžera/ki, ali isto tako imaju moć i umanjiti negativne učinke tih poruka.

Mnogi roditelji patologiziraju adolescentnu seksualnost bez da uzimaju u obzir koje štetne učinke to može imati. Moramo se sjetiti da i mnogi roditelji u sebi nose cijeli život neugodu i sram povezan sa seksualnošću.

Nadalje, roditelji smatraju da rade dobru stvar osnažujući poruke koje djeca dobivaju o seksualnosti u školi, nažalost te poruke su često negativne i loše.

U SAD-u, u  25 država škole su obvezne promicati ideju apstinencije prije braka. Ovi programi uče djecu i mlade –uključujući djecu koja su queer ili žrtve seksualnog zlostavljanja- kako je seks izvan heteroseksualnog braka nešto loše i nešto čega se treba sramiti.

Think Progress prenosi kako se u tim programima tinejdžeri/ke koji su aktivni u seksu uspoređuju s korištenom selotejp vrpcom, prljavom čokoladom, šalicom pljuvačke, sažvakanom gumom i ružom bez latica.

Ne uče djeca da je seks loša stvar samo u školama i kod kuće. Ova poruka se ponavlja i osnažuje kroz medije, te je nalazimo u zakonima napravljenim specijalno za kažnjavanje tinejdžera/ki koji se seksaju s najvećim naglaskom na mlade žene.

Kao što Meredith Clark kaže u tekstu o opasnostima posramljivanja o temama vezanim za seks: "Zašto toliko zakonodavstva izlazi iz straha od seksualne aktivnosti mladih žena? Zašto je jedina stvar koja je strašnija od prisiljavanja tinejdžerki na seks činjenica da se mnoge tinejdžerke odabiru seksati?"

Doista, zašto?

3.      Pričajte o seksu, a kad to radite, pričajte o njemu na pozitivan način

Mnogi roditelji prikazuju seks kao nešto negativno, govore svojim tinejdžerima/kama kako nisu spremni za seks, upozoravaju ih na rizike i brane im da uče o toj temi.

Ali ako samo pričate o seksu u negativnim terminima ili uopće ne pričate o seksu šaljete jasnu poruku kako je seks nešto zabranjeno, loše i ilegalno.

Stoga, što možemo napraviti?

Možemo pričati u pozitivnim terminima o užitcima i o pristanku. Možemo objasniti tinejdžerima/kama da su njihove seksualne misli normalne i da ih činjenica da imaju seksualna iskustva ne obilježava ni na koji način. Možemo zaustaviti okrivljavanje žrtava i posramljivanje putem seksa koje mnogima dolazi vrlo prirodno.

Advocates for Youth nude savjete kako roditelji mogu iskazati poštovanje prema seksualnosti njihovih tinejdžera/ki:

  • Budite spremni/e, čak i kada vam je neugodno, pričati sa svojom djecom o seksualnosti, vezama, ljubavi i privrženosti
  • Potičite vještine samostalnog donošenja odluka pružajući mladima prilike (sukladne njihovim godinama) za samostalnim donošenjem odluka i nošenjem s njihovim posljedicama. Dopustite mladima da naprave greške i ohrabrite ih da uče iz vlastitih grešaka
  • Ohrabrite svoje tinejdžere/ke da naprave popis organizacija kojima se mogu obratiti za pomoć s pitanjima o seksualnom zdravlju i sličnim problemima
  • Ohrabrite svoju zajednicu da ponudi programe seksualnog odgoja za mlade
  • Aktivno poduprite sveobuhvatni i razumljiv seksualni odgoj u školi
  • Aktivno izražavajte svoje zabrinutosti ako je seksualni odgoj koji se provodi u školi pristran, diskriminatoran ili netočan, ima religijski kontekst ili promovira pojedinu vjeru ili opredjeljenje
  • Ohrabrite svoje tinejdžere/ke da posjećuju zdravstvene djelatnike/ice specijalizirane za reproduktivna pitanja i pitanja seksualnog zdravlja. Omogućite dostupnost kondoma u vašem domu za starije tinejdžere/ke.
  • Podupirite razvoj zdravstvenih centara za adolescente u školi te u zajednici
  • Zatražite edukacijski program na temu komunikacije između roditelja i djeteta o pitanju seksualnosti

Poduzimanjem ovih koraka pokazujete svom tinejdžeru/ki ne samo da ste tu uz njega nego da vaša predanost nadilazi ne samo pitanje vaše obitelji već je dijelom vašeg vrijednosnog sustava.

***

Često demoniziramo seksualnost tinejdžera/ki bez da smo svjesni da to radimo.

Radimo to kažnjavajući tinejdžere/ke zbog seksualnih misli, osjećaja i iskustava. Radimo to kad svaki razgovor o seksu završi s najgorim mogućim scenarijem. Radimo to ka okrivljavamo tinejdžere/ke zbog loših iskustava koje imaju sa seksom. Radimo to kad tinejdžerima/kama uskraćujemo pravo na seksualnu orijentaciju i rodni identitet. 

Prevela i prilagodila Irena Velimirović

Tagovi: querr, roditelji, rodni identiteti, seksualna orijentacija, seksualnost, tinejdžeri

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM