Sa stavom

25.04.2016. 10:51:01 - Koraljka Sarić

EPPUR SI MUOVE!

Imamo platformu za političko djelovanje - dođite na Plenum!

(Foto: Facebook: KSFF)

Prošlo je 400 godina od odluke kojom je Inkvizicija Galileu zabranila naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca i da je ono središte svijeta. Studenti/ce Filozofskog, odnosno Radna grupa za mini-akcije Plenuma, prošlog je tjedna na zgradu fakulteta izvjesila transparent s čuvenim usklikom 'Eppur si muove!' (Ipak se kreće!) kao simbol otpora Crkvi i Inkviziciji. Moja generacija je o ovome učila kao o povijesnom događaju i civilizacijskoj prekretnici, no ova generacija s punim je pravom shvatila kako je i nakon četiri stotine godina ova rečenica (i to ne samo simbolički!) itekako relevantna.

Potaknuti/e aktualnim događajima i procesima u društvu, studenti/ce FPZG-a 19. travnja su organizirali/e tribinu o sekularnosti obrazovanja. Smatrajući kako je 'javnost izložena površnim argumentima te često ideologiziranim interpretacijama', namjera tribine bila je 'omogućiti prostor u kojem će se o toj problematici moći raspravljati na akademskoj razini u maniri kulturnog i argumentiranog dijaloga'.

Na tribini su govorili Tanja Bukovčan, docentica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mirovna aktivistkinja i katolička teologinja Ana Raffai, te prof. Zoran Kurelić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Moderator tribine je istaknuo kako su uputili poziv i KBF-u, no oni su odbili poslati svog predstavnika.

Tribina je bila dobro organizirana, s izvrsnim govornicima/ama i imali/e smo priliku čuti vrlo zanimljive informacije, perspektive i stajališta. No, mislim da nas je sâm naziv tribine odveo u krivom smjeru i da bismo trebali/e tribinu koja bi u fokus stavila klerikalizaciju obrazovanja u Hrvatskoj. Kao sudionica tribine stalno sam se pitala: zašto pričamo o sekularizaciji i obrazovanju kad je u temelju problema klerikalizacija ne samo obrazovanja, već cijelog društva? Rasprava se ne bi trebala voditi na razini sukoba svjetonazora, jer radi se o strukturalnom nasilju onih koji u ovom društvu imaju najveću moć, a to je Katolička crkva. Kada ćemo shvatiti kako je prijeko potrebno detektirati njezinu poziciju i utjecaj u Hrvatskoj? Drugo važno pitanje na koje bismo trebali odgovoriti je – kako smo do ovoga došli kao društvo? S tim spoznajama bismo trebali početi liječiti društvo.

U ovom trenutku, na razini akademske zajednice cijeli problem se promatra fragmentarno, kao da ne postoji svijest o društvenom kontekstu u kojemu smo došli do točke na kojoj sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta zbog nedopustivog ponašanja dekana napuštaju oni koji su prije dvije godine izabrali Vlatka Previšića za dekana, a prije njega sadašnjeg rektora Damira Borasa u čak dva mandata. No čini se kako, nažalost, vlada znatna pasivnost, ali i strah, a ljudi se ne usude pomicati granice i ne vide da je to jedini način kako uopće nešto postići i mijenjati na bolje. Kao što je prof. Borislav Mikulić rekao u nedavnom intervjuu za H-Alter, (Vrag je institucijama): "Sve se takoreći već desilo, i uvijek se ponovo vraća, javna sfera je postala kao permanentno crkveno proštenje... Zato mislim da u sadašnjem sukobu oko KBF-a ne treba insistirati na tim svjetonazorskim aspektima, koliko god bili spektakularni, već na onome što generira sukob, a to su na pravni, institucionalni i konceptualni razlozi koji se tiču statusa institucija i samih religijskih studija. Tu je prava domena crkvene rekonkviste, ona premašuje sferu obrazovanja".

Na samoj tribini u temu nas je uvela Tanja Bukovčan koja je pokušala raščlaniti diskurs vezan uz tri pojma s kojima se najčešće susrećemo kada govorimo o ovoj temi. Ti pojmovi su: sekularizacija (i njezin antipod klerikalizacija), diskriminacija i svjetonazor/ideologija. Bukovčan je objasnila kako i zašto se ovi pojmovi koriste u javnom diskursu, a u kontekstu spornog ugovora FFZG-a i KBF-a, ali i šire – u kontekstu javnog obrazovanja. Također je dala i pregled događanja na Filozofskom fakultetu koja su se pokrenula nakon netransparentnog pokušaja Uprave da dobije suglasnost Fakultetskog vijeća u vezi potpisivanja ugovora te je objasnila neke prijepore oko sadržaja i modela ugovora i njegovog donošenja.

Što se tiče prvog pojma, odnosno spomenutog para sekularizacija/klerikalizacija, termin 'klerikalizacija' nažalost je ostao u sjeni naziva tribine i same rasprave. Jedino je Ana Raffai nekoliko puta naglasila kako je pravi problem društva klerikalizacija, no i to je ostalo nedovoljno naglašeno, budući da se najveći dio njezinog izlaganja bavio transformacijom sukoba – i to po meni pogrešno detektiranog 'sukoba svjetonazora'. Pod pritiskom klerikalne hegemonije ne možemo govoriti o sukobu pa ni o pluralizmu svjetonazora, dok nam se kao ljudima koji živimo u navodno demokratskom i pluralnom društvu zabranjuje jedna od temeljnih sloboda – političko djelovanje na temelju vlastitih stavova. To se izričito preskribira i u Statutu Sveučilišta, pa tako točka 5. čl. 6 kaže: 'Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su unutar Sveučilišta djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova'. Poručuju nam kako je biti pokršten/a pripadnik/ca katoličke vjere/Crkve (primjerice, student/ica KBF-a s preporukom župnika 'svjetonazor'), a biti BILO ŠTO DRUGO – ideologija i političko djelovanje koje treba ne samo diskriminirati već i zabraniti odnosno prognati.

Zanimljivo je kako je rektor u svojim šturim istupima vezanim za pobunu na Filozofskom fakultetu, nekoliko puta istaknuo upravo tu točku koja ne samo što je besmislena, već je i sporna po više osnova (evo prijedloga za ustavnu tužbu!). No, izgleda da su rektor i (preostali) članovi Uprave FF-a na čelu s dekanom upravo u njoj pronašli uporište za svoje djelovanje, 'izvadiviši je iz konteksta' (da se poslužim još jednom 'floskulom').

Na tribini kojom je počela ova pobuna (Velečastivi na Filozofskom fakultetu, 22. travnja),  najporaznijim mi se činilo kako studenti/ce KBF-a jednostavno nemaju pojmovni aparat i koncept što jest diskriminacija, budući da su opetovano tvrdili kako na njihovom fakultetu diskriminacije nema, a kako mi se čini u to i vjeruju.

Od samog početka otpora jasno je kako se pri upisu na KBF događa direktna diskriminacija građana i građanki po vjerskoj osnovi. Članak 81.2 Statuta KBF-a kaže:

"Da bi se upisali na Fakultet, pošto uspješno završe razredbeni postupak, kandidati moraju predati potrebne dokumente: domovnicu, krsni list, preporuku, koju za klerike i kandidate za redove daje ordinarij, za članove ustanova posvećenog života i družba apostolskog života redovnički poglavar, a za laike vlastiti župnik, te autentične isprave o završenoj četverogodišnjoj srednjoj školi.

Na Fakultet se mogu upisati pripravnici za klerički stalež, članovi ustanova posvećenog života, članovi družba apostolskog života, vjernici laici a, u iznimnim slučajevima uz dopuštenje Velikog kancelara, i nekatolici i nekršćani". Pitam se ima li uopće takvih 'iznimaka', a pogotovo onih koji bi pripadali nekoj od nevjerničkih kategorija.

Pretpostavljam da ova zadnja rečenica ima svrhu 'ograde' od tužbi za diskriminaciju, a i legitimnosti uključivanja KBF-a kao sastavnice Sveučilišta, budući da se ovaj članak direktno kosi sa Statutom Sveučilišta u nekoliko temeljnih odredbi. Ponajprije onoj iz čl. 3 (Zadaće Sveučilišta):  "Sve sveučilišne djelatnosti moraju biti usmjerene prema punom razvoju ljudske osobnosti i promicanju ljudskih prava i temeljnih sloboda.", pa onda i onoj iz čl. 6 (Članovi akademske zajednice, akademske slobode): "Sveučilište poštuje ustavno načelo o nedopustivosti diskriminacije (zbog rase, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, društvenog položaja, invalidnosti, seksualne orijentacije i dobi i drugo.)".

Živimo u kaosu pojmova i ideja u kojemu su moguće i najbesmislenije manipulacije kakvima svakodnevno svjedočimo. Građanke i građani osjećaju i žive teške posljedice strukturalnog nasilja čiji je bitan dio upravo taj kaos. No, osim pasivne prilagodbe (da upotrijebim eufemizam) i osjećaja izluđenosti, postoji i treća opcija – otpor i pobuna.

Cijeli naš javni diskurs premrežen je relativiziranjem onih pojmova o kojima bismo trebali učiti ako nigdje drugdje, a onda u sklopu bilo kakve vrste građanskog odgoja i obrazovanja. Trošimo se u raspravi oko toga što znače pojmovi kao što su ljudska prava, socijalna pravda, solidarnost, nepravda, govor mržnje, diskriminacija, svjetonazor i ideologija...

Nakon što sam sudjelovala na prošlom Plenumu, potvrdile su se moje nade kako prisutni studenti i studentice ove pojmove još uvijek jako dobro razumiju i kako jako dobro shvaćaju kontinuitet "borbe za zdravlje društva". Tako na kraju svakog očitovanja Plenuma za javnost možemo čuti i vidjeti istu poruku kao i prije osam godina za vrijeme trajanja blokade i borbe protiv komercijalizacije obrazovanja: Obrazovanje NIJE na prodaju! Jedan svijet, jedna borba! I dobiti u ruke jednu važnu skriptu!

Nažalost, nakon završetka blokade iz 2009. stvari se nisu razvijale u dobrom smjeru.  Boras je vodio fakultet prema svom cilju bez trunke otpora i problema. Bitka protiv komercijalizacije je ušutkana manipulacijama i ugašena nabujalom kapitalističkom neminovnošću. Sveučilišni profesori i profesorice nisu prepoznali svoje mjesto u povijesnom kotačiću, niti su iskoristili moć koju imaju kako bi je upravili barem prema onoj društvenoj sferi kojom se bave – obrazovanju. Godinama je vladala potpuna nesvijest o tome da na Filozofskom fakultetu obrazujemo i odgajamo najvećim dijelom budući obrazovni kadar u osnovnim i srednjim školama. To se ponajbolje vidjelo u neprepoznavanju važnosti bitke za građanski odgoj i obrazovanje, ali i u posvemašnjoj ignoranciji svega što su nam u društvo i u škole donijeli Vatikanski ugovori. 'Znanost' je izgnala obrazovanje. U međuvremenu, Damir Boras je postao rektorom Sveučilišta u Zagrebu, a Vlatko Previšić dekanom Filozofskog fakulteta. I nakon svih tih pasivnih godina nemamo se pravo čuditi i pitati se +što to oni sebi dopuštaju?', jer što se njih tiče, do sada je sve išlo 'glatko'.

Neimenovani član Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nakon sjednice koja je prekinuta uslijed revolta velike većine prisutnih zbog nedopustivog ponašanja dekana, najbolje je sažeo protiv čega se danas borimo: "Zamislite da nastavnike u školama bira crkva koja im daje i obnavlja ili oduzima 'kanonsko poslanje' ovisno o svjedočenju kršćanskog života, a upravo to je budućnost koju promoviraju rektor zagrebačkog Sveučilišta i dekan Filozofskog fakulteta. Zamislite da na satu povijesti djeca gledaju povijesni falsifikat Jakova Sedlara, što se već dogodilo na satu vjeronauka u jednoj sisačkoj strukovnoj školi. Zamislite da kvaliteta obrazovanja vaše djece ovisi o nepopustljivosti studenata i dijela profesora čija je akademska sudbina itekako ovisna o Upravi koja forsira katolički odgoj. I zamislite, upravo to nam se događa".

Da, upravo to nam se događa. I još štošta što ukazuje na to kakvo smo društvo postali. Kako vidimo u ovoj izjavi, dovoljno je nekoliko rečenica kojima se konstatira stanje, a da u njima bez problema uočimo spoj klerikalizma i fašizma koji nas tlače. Djeca u Hrvatskoj za sada gledaju Sedlarov zastrašujući falsifikat o Jasenovcu 'samo' na vjeronauku, no uskoro bi ga mogla gledati i na satu povijesti, budući da sporni ugovor KBF-a i FFZG-a nudi upravo takav rasplet.

Ali imamo platformu za borbu i otpor, a to je Plenum Filozofskog fakulteta i na njega ste svi/sve pozvani/e.

Tagovi: ffzg, filozofski fakultet u zagrebu, klerikalizacija obrazovanja, plenum

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM