Sjećate li se intimnog razgovora kojeg ste obavili sa svojim sinom, upitala se Carina Kolodny u otvorenom pismu roditeljima objavljenom na Huffington Postu.
Onaj u kojem ste rekli ‘zato što te volim, želim da znaš da bez obzira kako se djevojka odijeva ili ponaša to nije otvoreni poziv tebi za podsmijeh, uznemiravanje ili njezino zlostavljanje’. Ili onaj kada ste rekli sinu ‘djevičanstvo žene nije nagrada, spavanjem s njom ne zarađuješ nikakve nagradne bodove’.
A što je s razgovorom gdje ste sa sinu objasnili kako ‘žene ne mogu natjerati na seks, jer se to zove silovanje te kako intoksikacija (alkoholom ili opojnim drogama) znači ujedno da nije dala legalni pristanak spolnom odnosnu, a ne da je ‘laki ulov”.
Možete li se sjetiti kada ste rekli ‘tvoja seksualna iskustva ne diktiraju tvoju vrijednost jednako kako ženino seksualno iskustvo ne diktira njezino’. Posljednje, ali ne i najmanje važno, sjećate li se jeste li opomenuli sina kada ste ga čuli kako zove neku ženu ‘droljom’? Jeste li ga opomenuli kada ste ga čuli kako o nekoj djevojci iz škole govori kao o ‘ulovu’?
Želim da razmislite o ovim razgovorima, zapitajte se zašto ih se ne sjećate! Vjerojatno je razlog – zato što ih niste imali! Ustvari, većina roditelja nisu imala takav razgovor sa svojim sinom ili sinovima.
“Budi oprezni s načinom na koji se ponašaš ili načinom na koji se odijevaše – lako je doći na loš glas, zaraditi lošu reputaciju!”
“To je samo način na koji se dečki ponašaju – ne želiš im dati izgovor da se ponašaju prema tebi na takav način bez obzira na išta!”
“Moraš biti sigurna! Kada se tako oblačiš, neki ljudi to mogu protumačiti kao poziv!”
“Nikada nemoj ići igdje sama, nemoj sam se vraćati kući po noći, nikada nemoj piti iz otvore boce piće! Pazi da ti nešto ne ubace u piće!”
To su razgovori koji ste vodili. Vodili ste ih radi brige, ali prije svega vodili ste ih radi kulturne indoktrinacije koja ranjava, guši i kažnjava mlade žene.
Kulturna indoktrinacija o kojoj govorim ide otprilike ovako: Mlada djevojka ima odgovornost štititi se od silovanja, zlostavljanja, uznemiravanja, uhođenja i napada jer dječaci će biti muškarci i neki od njih si jednostavno ne mogu pomoći.
Kao novinarka koja se bavi pitanjima seksualnog zdravlja, razgovarala sam s velikim brojem roditelja koji su svjesni ovog problema, ali jednostavno ne znaju što učiniti.
“To je nepošteno i zastrašujuće” rekla mi je jedna majka, “ali to ne mijenja činjenicu da je to istina. Ne mogu promijeniti činjenicu da se vani nalaze muškarci koji se ponašaju na ružan način. Moram pomoći svojoj kćeri da se zaštiti!”
Dopustite mi jedan brzi osvrt na muškarce koji se ponašaju na ružan način. Tko su ustvari oni? Tko su ti muškarci koji sprječavaju vaše kćeri da samostalno idu na zabave? Tko su ti muškarci koji zovu vaše kćeri pogrdnim imenima i verbalno uznemiruju ? Koji ih uhode? Koji ih za napadaju? Tko su ti muškarci? Odakle dolaze? Tko ih je odgojio?
Odgovor je, nažalost, VI samostalno.
Imamo previše informacija da i dalje okrivljujemo anonimnog čovjeka koji vreba u sjeni. Imamo i više nego dovoljno podataka da zaključimo kako većina počinitelja nisu ‘drugi’, nego su vršnjaci, kolege, bivši dečki , prijatelji vaših kćeri. To su mladići koje vaše kćeri znaju, s kojima imaju interakciju. Ne možete izgraditi zid oko vaših kćeri kako bi spriječili muškarce kojih se toliko bojite da uđu – oni su već tu!
Ne očekujem da se pomirite s ovom informacijom. Sumnjam da će većina vas to prihvatiti. Želim da znate da ne govorim o tome kako su svi mladići potencijalni silovatelji, kako svi mladići ne poštuju žene i sigurno ne govorim kako se svi mladići uklapaju u kategoriju onih koje se ‘bojite’. Ono što želim reći jest – živimo u vremenu kada se žrtve napada osuđuju pitanjima poput ‘što si imala obučeno’ ili ‘koliko si pila’. Živimo u vremenu gdje majke koje su svoje sinove odgojile da se ‘časno ponašaju’ smatraju kako su žene te koje su samostalno krive radi objektivizacije. Živimo u vremenu gdje silovatelji dobivaju 30 dana zatvorske kazne iz razlog jer je njihova 14-godišnja žrtva bila ‘starija od kronološke dobi’. Živimo u vremenu gdje se od djevojaka i žena očekuje da se obrane samostalno od silovanja, umjesto da se očekuju od mladića i muškaraca da to ne čine.
Vaš sin dolazi u godište gdje se takve poruke kovitlaju oko njega. Možda ste odgojili ga u skladu s tim porukama a da toga niste ni svjesni ili ste ga možda odgojili da usvoji vrijednosti u potpunoj suprotnosti sa trenutnim stanjem. No važnije pitanje od toga jest – jeste li mu ikada samostalno rekli da se odupre kulturi koja je prisutna? Da je obrazac ponašanja koji ne poštuje žene neprihvatljiv? Da nije u redu? Jeste li ikada vodili s njim neki od gore navedenih razgovora?
Ako već vodite s kćeri razgovor o tome ‘kako spriječiti potencijalno silovanje’ koliko god teško bilo obaviti taj razgovor, jer ne želite niti zamišljati svoju kćer kao žrtvu, svjesna sam da je još teže voditi razgovor s vašim sinom na istu temu jer ga ne možete zamisliti kao počinitelja, niti to želite.
Učinite to u svakom slučaju. Učinite to, jer mnogi roditelji su smatrali kako ne trebaju obaviti takav razgovor i mnogi su patili zbog toga. Učinite to zato što volite svoga sina i želite da ima svijetlu budućnost. Učinite to jer je neodgovorno to ne učiniti. Učinite to zbog svoje kćeri, nećakinje ili bilo koje druge mlade žene, jer iako takav razgovor jest zastrašujuć, još je više zastrašujuća stvarnost mladih žena koje i dalje žive u strahu od muškaraca. To je ono što činite kada sa svojom kćeri imate razgovor o silovanju. Vi ste ti koji joj govorite kako uvijek treba biti sumnjičava, kako treba provesti svoj život osvrćući se iz sebe, gledajući preko ramena, Vi ste ti koji joj govore kako je svaki muškarac potencijalni predator.
Možete pomisliti ‘ali to je istina, sve navedeno je istina’. I niste u krivu. Seksualno zlostavljanje je danas rašireno – jedna od četiri do pet studentica će biti seksualno zlostavljanja do diplome. Seksualno zlostavljanje je rašireno usprkos razgovorima koje ste vodili sa svojim kćerima. Razgovor ‘nemoj biti silovana’ čini se nije uspješna strategija za suzbijanje ove pandemije. Ustvari, apsolutno je kontraproduktivna, jer održava kulturu u kojoj muškarci ne osjećaju potrebu da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje.
Srećom, imate alat za suzbijanje ovog zločina. Vi možete pomoći zaštiti svoje kćeri i druge žene poput nje. I to možete učiniti iz svog dnevnog boravka! Sve što trebate učiniti jest razgovarati sa svojim sinom!
Prevela i obradila: Martina Raos
