Menstruacija je izostala, napravila je kućni test. Test je pokazao da je trudna. Mlada i preplašena otišla je na pregled u privatnu kliniku u malom primorskom mjestu. Ginekolog, cijenjen kako među kolegama/icama, tako i pacijenticama i to prvenstveno radi humanog pristupa ženama, ali i uspjeha na polju medicinski potpomognute oplodnje, utvrđuje trudnoću i govori joj: “Ako niste sigurni želite li zadržati trudnoću, možete otići u bolnicu. Osobno ne radim prekide trudnoće, ali vam mogu preporučiti nekoga tko radi pobačaje. Sigurno je. Kada donesete odluku mi javite.”
Nije važno je li djevojka zadržala trudnoću ili nije, no ovo su riječi koje trudne osobe u Hrvatskoj danas rijetko kada čuju. Vjerojatnije nešto kao “Žao nam je, mi vam to ne radimo” ili “Dođite na tu i tu adresu popodne, nećemo to obaviti u bolnici da Vam ne ostane zabilježeno”. Podaci prikupljeni od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova objavljeni 2014. pod nazivom Praksa zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti legalno induciranog pobačaja ukazuju da od 375 liječnika/ica koji su stručni za obavljanje postupka legalnog pobačaja njih se čak 52 posto pozivalo na priziv savjesti, 45 posto je radilo prekide trudnoće, dok 10 liječnika/ca pobačaj nisu obavljali iz drugih razloga. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, 1995. godine je učinjeno 19,673 pobačaja, dok je 2017. učinjen 2,416 pobačaj. U zadnjih 12 godina broj legalno induciranih pobačaja na zahtjev pao je strmoglavih 88 posto. U isto vrijeme je broj “ostalih pobačaja” porastao je za 25 posto.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, kako navodi HZJZ, Hrvatska ima nižu stopu prijavljenih legalno induciranih pobačaja nego susjedne zemlje i EU. No, rasprava o legalno induciranom pobačaju bez rasprave o kontracepciji je promašena i lišena brige za žensko zdravlje, gurnuta u arenu ideoloških prepucavanja. Prema Contraception atlasu, Hrvatska država ne mari previše za dostupnost kontracepcije, što je i razvidno iz HZJZ izvješća “Pobačaji u zdravstvenim ustanovama u 2017. godini”. Izvješće ukazuje na to da je u 76 posto slučajeva do neplanirane trudnoće došlo radi ne korištenja kontracepcije (što možda djeluje očito, no u 4 posto je korišten prezervativ i u gotovo 4 posto coitus interruptus, što i nije kontracepcija no u školama nema seksualne edukacije i vodi se pod “narodno znanje”).
“Stopa prijavljenih legalno induciranih pobačaja na 1.000 živorođenih kod žena ispod 20 godina u RH je značajnije niža nego u susjednim zemljama i Europskoj Uniji, ali nema trenda smanjenja nego vrijednosti u zadnjih desetak godina variraju u rasponu 173-250/1.000 živorođenih”, stoji u ranije navedenom izvješću HZJZ-a. Kako ne postoji logično objašnjenje diskrepancije u brojkama – broj legalno induciranih pobačaja pada, broj “ostalih” pobačaja raste, kontracepcija se ne koristi, broj živorođene djece se smanjuje, valja staviti naglasak staviti na “prijavljenih legalno induciranih pobačaja”. Ono što glasovi s terena govore je da je primanje pacijentica van termina, za neoporezivo plaćanje cijene prekida trudnoće na zahtjev (koja, podsjećamo, u bolnicama varira od 720 do 2800 kuna) u porastu.
Podsjetimo se, pravo na priziv savjesti regulirano je Zakonom o liječništvu i Zakonom o sestrinstvu, o čemu smo već pisale. Statistike Hrvatskog zavoda možda jesu zabavno štivo i mogu služiti kao indikator trendova, no zasigurno ne kao apsolutna istina. Neosporno je da se državne i liječničke strukture igraju ženskim životima kroz kontinuirano odbijanje regulacije priziva savjesti, što i dovodi do cvjetanja crnog tržišta, naručivanja tableta za prekid trudnoće preko interneta i “maskiranja” službenih statistika (pri čemu, ponovimo, nema traga novca), no vidjet ćemo što nam novi Zakon o pobačaju donosi. Možda ostanemo ugodno iznenađene.
