Kada bismo trebale_i sastaviti popis feminističkih trenutaka 2018. godine, Serena Williams, koja je u crnom trikou osvojila prvi Grand Slamo nakon poroda, bila bi na samom vrhu. Williams, vjerojatno najveća tenisačica svih vremena, izjavila je da se zbog trikoa koji je nosila na ovogodišnjem French Openu osjećala kao “ratnica”, te da joj je pomogao izaći na kraj s krvnim ugrušcima zbog kojih je gotovo umrla pri porodu. Bilo je zabavno, bilo je funkcionalno, bilo je nevjerojatno. Vraćanje na posao nakon rodiljnog dopusta bilo je kao iz filma o superjunacima.
Triko će ubuduće biti zabranjen na French Openu. “Mislim da smo otišlipredaleko”, rekao je predsjednik francuskog teniskog saveza Bernard Giudicelli. “Serenina ovogodišnja odjeća, na primjer, neće više biti prihvatljiva. Morate poštovati igru i mjesto”. Ali kako točno dugi triko “ide predaleko”? To nema veze s poštovanjem igre; radi se zapravo o ozbiljnom nepoštivanju jedne od najvećih igračica.
Radi se o kontroli ženskoga tijela, točnije, o seksualiziranju i dehumanizaciji crnih ženskih tijela. U Williamsinom slučaju, to se događa s nevjerojatnoj mjeri, na primjer kada se kolegice rugaju njezinu fizičkom izgledu trpajući ručnike u hlačice, ili kada komentatori koji su drve po njezinoj “agresivnoj” igri. Ponekad se radi o kodiranom jeziku, primjerice kada se Serenina rasa koristi za objašnjenje njezine građe i snage. Ponekad jezik nije kodiran, već suprotno, posve eksplicitan, poput izjave američkog radijskog voditelja o sestrama Williams : “Ne mogu ih više ni gledati kako igraju. Odvratne su. Previše su mišićave. One su zapravo muškarci”.
Je li zabrana Serenina trikoa rasistična? Sama po sebi, nije. Odjeća u sportu oduvijek je regulirana strogim pravilima. Problem je u tome što se ista pravila ne odnose na svakoga, osobito ako ste slučajno crna žena i vrhunska sportašica. Kao što Afua Hirsch piše u svojoj knjizi Brit(ish), uspoređujući doživljaj Marie Sharapove i Venus Williams, “seksualnost bijele žene je simpatično drska, zabavna i u granicama dobrog ukusa; seksualnost crne žene uvredljiva je, odbojna i nepristojna”.
Ono što čini Serenu Williams još čudesnijom činjenica je da ona, unatoč neprijateljskom i neugodnom okruženju, nastavlja po svom. Kao što na rasističke komentare Ilie Năstase o svom nerođenom djetetu odgovorila citirajući Mayu Angelou: “Možeš me gađati riječima svojim… ubiti me svojom mržnjom možeš, ali dižem se opet, poput vjetra”. Po mogućnosti, u crnom trikou.
