Kanye West, Beyoncé i Jay-Z teško da bi mogli biti Libelin par rukavica. No, možda bi ih ipak morali malo bolje pogledati. Album Kanye Westa My Beautiful Dark Twisted Fantasy najbolji je u 2010. godini, ako je suditi po The Rolling Stoneu i MTVu. Beyoncé i Jay-Z zlatni su par američke hip-hop i R&B glazbene industrije. Svi su vrlo bogati.
Svi zajedno odlično surađuju što je muškim članovima ovog trojca donijelo i posljednji hit-single Monster, čiji je video podigao puno prašine i jednu online peticiju.
Umjetnički izraz za koji se odlučio Jake Nava, inače redatelj Beyoncéinih video spotova, jesu serijska ubojstva, nekrofilija, kanibalizam i zombiji. Međutim, ono što ga čini još problematičnijim, a to doista jest moguće, je njegova eksplicitna mizoginija. Mrtve žene, gole žene, mrtve polugole žene u svilenom rublju koje se lagano njišu obješene lancem kraj muškarca u kraljevskom stolcu kojega to niti najmanje ne uzrujava, žene u koži, žene s bičevima, žene zombiji, vampiruše, vukodlake žene. Sve su predivne, i sve redom su dehumanizirane. Muškarci pak, prominentni reperi poput Ricka Rossa, Jay-Z-a i dakako Kanye Westa, stilizirani su, ušminkani i dekadentni. Kako su žene mrtve (ili namrtvo drogirane, teško je reći), ove se muške pojave doimaju kao pojave apsolutne moći. Krevet je raskošan, plahte svilene, a nakit zlatan. Ono što je svim ovim muškarcima u spotu zajedničko posvemašnja je ravnodušnost prema tim mrtvim tijelima koje samo povremeno namještaju u seksualno eksplicitniji položaj. “Umjetnik” je ciljao na dekadenciju, a dobio torture porn (ili ono što se čini njegovim krajnjim ishodom). Čak i reperica Nicki Minaj ovdje predstavlja neku vrst vampirske domine koja muči svoju vlastitu barbie-verziju.
Tako je svojedobno od Breta Eastona Ellisa i njegovog hit-romana Američki psiho nastala kulturološka referenca, iako je cijela stvar – i Kanyeova i Bretova, jednostavno odvratna.
Kanye West nešto prerađenu verziju ovoga spota ima, dakako, na vlastitoj web stranici. Prije prikazivanja spota samoga izjavom izričito naglašava svakom tko bi mogao imati ikakve sumnje: “Sljedeći sadržaj se ne treba interpretirati kao mizogin ili negativan prema bilo kojoj skupini ljudi. To je umjetničko djelo i kao takvo treba biti shvaćeno”.
Feministkinjama se, od umjetnika i njegovih obožavatelja, spočitava i to da u svemu vide mizoginiju. Bilo je i pokušaja da se ovi afro-američki muškarci odriješe odgovornosti za svoje mizogine stihove i groteskne prikaze nasilja nad bijelim ženama upravo poviješću ropstva i kolonijalizma. Pa se tako govorilo o “fascinantnom Rorschachovom testu naše seksualne kulture”, ili pak pozivalo na slične primjere u popularnoj kulturi…
Daleko od toga da predstavlja dosad neistraženo područje u umjetnosti, ovaj video zapravo predstavlja još dublji nivo izopačenosti, “scenarij silovanja smješten na glazbenu podlogu”. Ovaj spot dio je rastuće društvene neosjetljivosti na nasilje prema ženama, ili kako to opisuje Kathleen Lahey “remapiranje muškog prvenstva na suvremenu kulturu”.
To što je spot režirao isti redatelj koji je režirao i velike Beyoncéine hitove Single Ladies i Crazy in Love namijenjene prvenstveno mladim emancipiranim ženama, vrhunac je tog cinizma koji se podmeće pod popularnu kulturu. Jay-Z, naime, u određenoj sceni spota Monster mrtav hladan u finom odijelu izriče svoje stihove dok iza njega, u potpuno neprirodnom položaju i crvenim štiklama, leži golo žensko truplo. Sutra će Jay-Z hodati nekim crvenim tepihom, kraj svoje emancipirane supruge, koja doista jest veliki uzor mladim djevojkama. Prekosutra će se opet pojaviti kod Oprah i govoriti o tome kako su uspjeli predanim radom. Što će sve te mlade djevojke s tako pomiješanim porukama? Što im to zapravo poručuje hip-hop kultura, na kojoj ovo dvoje vrlo bogatih ljudi sasvim pristojno zarađuje? I zašto je to važno?
Jedna posve druga priča možda bi to najbolje mogla ilustrirati. Laru Logan, CBS-ovu novinarku koja je sa svojom snimateljskom ekipom pratila zbivanja u Egiptu u proljeće ove godine, tijekom jednog od reporterskih zadataka, grupa muškaraca odvojila je od njezine ekipe, brutalno pretukla i seksualno zlostavljala.
Njezin kolega novinar, Dan Rottenberg, urednik jednog internetskog magazina, pišući svoj komentar na dotični događaj, upitao se ne bi li i žene trebale poduzeti neke mjere predostrožnosti prije no što su viktimizirane. Ove mjere uključuju sljedeće: ne vjerujte svojim muškim prijateljima, ne ulazite u muškarčevu kuću ako niste pripravne s njime stupiti u seksualne odnose, ne skidajte se pred muškim maserom. A ako želite da vas shvate ozbiljno kao novinarku, ne pozirajte na fotografijama u haljinama koje naglašavaju vaše grudi.
Uz komentar je prikazana fotografija Lare Logan, s nekog događaja, u, kako vidimo, otvorenoj haljini, široka osmjeha.
{slika}
Autor teksta potom se upitao kakvu ona poruku time zapravo šalje, kao novinarka? I poručuje svim emancipiranim ženama: kada izlažete gole noge, ili donje rublje “neki emancipirani muškarci vidjeti će to kao znak da se osjećate dobro u vlastitoj koži i u svojoj seksualnosti. Ali većina muškaraca vidjet će to kao znak da se želite povaliti”.
Ilustrirajući to primjerom svojih dviju susjeda, od kojih je jedna bila samozatajna i konzervativna, a druga “dijete cvijeća”, i zato se jedva spasila silovanja, upozorava da je, iako politička rješenja mogu biti dugoročno korisna kada je nasilje nad ženama u pitanju, obično lakše promijeniti vlastito ponašanje nego tuđe. Bez obzira radi li se o visoko estetiziranim uracima glazbene industrije, ili ovako maloumnim, ali potencijalno utjecajnim komentarima, ovi slučajevi zorno pokazuju da je iznimno važno dići glas protiv relativizacije nasilja nad ženama i njihova ponižavanja.
U trenutku kada se pompa oko video spota Monster još kuhala, ne bi li se zaradilo što više novca, a neke vrlo eksplicitne scene seksualnog nasilja “curile” na internet, pokrenuta je peticija koja je Universal Music Group, Roc-A-Fella Records, i MTV upozorila da to što glazbena industrija prikazuje mučenje, zlostavljanje i žrtvovanje žena kao dopuštene izričaje industrije zabave jednostavno nije prihvatljivo. Ovu je peticiju, umjesto ciljanih 10 tisuća potpisalo 16 tisuća ljudi. Spot je zabranjen na MTV-u.
Želite li pak potpisati peticiju koja će Dana Rottenberga smijeniti s njegova mjesta urednika Broad Street Reviewa, ovdje to imate priliku učiniti ovdje.
