Na feminizam se nekoć gledalo kao na radikalnu supkulturu pojedinki koje mrze muškarce i pale grudnjake. Danas je, pak, integriran u mainstream kulturu. Ikone pop kulture kao što su Beyoncé, Emma Watson, Taylor Swift ili Patricia Arquette identificiraju se kao feministkinje. Štoviše, čini se kao da je nad njima određeni pritisak da se definiraju tako, s ciljem da služe kao uzor mladima.
Iako je situacija u kojoj se uspješne žene javno svrstavaju na stranu feminizma nepobitno ohrabrujuća, bitno je napomenuti kako je feminizam mnogo više od trenda. Ne smije se zaboraviti kako je feminizam prije svega društveni pokret koji podrazumijeva znatno više od puke identifikacije.
Feminizam je, kako to selebritiji vole naglasiti, uvjerenje kako žene i muškarci zaslužuju jednaka prava i prilike, ali je mnogo kompleksniji od toga. Što je s transrodnim osobama ili onima koje se jednostavno odbijaju rodno opredijeliti? Što je s intersekcionalnošću – esencijalnim dijelom definicije i prakse feminizma?
Cilj ovog teksta nije potkopati selebriti razumijevanje feminizma. Nije isključeno da neke i neki od njih razumiju feminizam u svoj svojoj kompleksnosti i ne-binarnosti. Međutim, ako žele postati glasnogovornice/i pokreta, moraju biti sposobne/i educirati publiku, odnosno izaći iz okvira općih, neupitnih i nekontroverznih definicija feminizma.
Možda će se ova tvrdnja činiti kontraintuitivnom, ali feminizam ne bi trebao biti tako jednostavno shvaćen. Iako potpuno apsurdan, slučaj u kojem se riječ ‘feminizam’ našla na listi ‘riječi koje bi trebalo zabraniti u 2015. godini’ (lista Time Magazina), indikativan je za tvrdnju kako je feminizam ukalupljivanjem u mainstream kulturu izgubio svoju suštinu i vrijednost, pa tako i oštrinu i subverzivnost.
Feminizam bi trebao biti izazovan. Trebao bi promijeniti način na koji promatramo društvo i funkcioniramo unutar njega. Trebao bi nam ponuditi potpuno nov okvir za kritičko promatranje okoline i nas samih. To je ono što feminizam čini toliko vrijednim –pomaže nam u osvještavanju i razumijevanju gorućih problema i potiče nas da učinimo nešto po tom pitanju. Nadalje, borba ne bi trebala biti rezervirana samo za privilegirane skupine, kao što su selebritiji, koji spadaju u višu socioekonomsku klasu, uklapaju se u današnje standarde ljepote i poglavito su heteroseksualne/i bijele/i pojedinke i pojedinci i ne bi trebala adresirati samo probleme s kojima se susreću te privilegirane klase. Feminizam je sistemska kritika i takva treba ostati.
Nužno je izbjeći situaciju u kojoj se na feminizam počinje gledati kao na produkt, kao nešto što je dio marketinškog plana i mainstream kulture, kao pokret čiji se fokus mijenja tako da odgovara ukusu širih masa. Iako je, kao što je već navedeno, ohrabrujuća činjenica da je društvo sve otvorenije prema feminističkim idejama, pogotovo zbog toga što feministkinje zaslužuju konačno priznavanje njihovog rada i truda, feminizam je za društvo previše važan i nužan da bi postao prolazan trend. Medijska pažnja može doprinijeti prepoznavanju ključnih problema, ali fokus ne bi trebao biti na selebritijima, već na feministkinjama koje se godinama i desetljećima bore protiv patrijarhalnih struktura, onima koje su nužnost feminističke borbe prepoznale prije nego što je feminizam ‘postao’ trend.
Prevela i prilagodila Ivana Živković
