Ukoliko ste se zatekli krajem kolovoza na plaži Zlatni rat na Bolu mogli ste uživati u pogledu na turistkinju u minijaturnom kupaćem kostimu. No, ne brinite, za sve vas koji niste bili tamo tu je portal Jutarnjeg lista.
U fotogaleriji “Ako se jako dobro zagledate, vidjet ćete da ipak nije sasvim gola” možete vidjeti nepoznatu brinetu. Iako vam se čini da nije odjevena, ipak ima kupaći kostim. Ako se dobro zagledate vidjeti ćete da se on sastoji od malenih gaćica i zlatnog lanca koji drži kostim “na mjestu”. Kako novinari Jutarnjeg nisu znali kakva je to novotarija, radišno su se bacili u istragu i vrlo brzo riješili misterij. Kupaći kostim se zove bungie monokini i dio je porno donjeg rublja.
Dobro staro moraliziranje!
Rasprava o kupaćem kostimu kao i ostale slične rasprave na našim portalima ili društvenim mrežama iznjedrile su i dobro staro moraliziranje. Počevši od toga je li ona stvarno gola, pa rasprave o tome kakav uzor pruža svojoj kćeri, kakav joj je to djed pored nje pa sve do suprotstavljanja “crkvenjacima” i konstatacije: neka žena nosi što god želi. Sloboda govora, ponašanja i izbora životnog stila opet je zasjala punim sjajem. Sve je to super dok je dio općepriznatih normi i standarda življenja. A ako ne živiš na način koji je općeprihvaćen, onda barem glumi da je tome tako. Zanima me samo koliko je tih “moralnih” ljudi koji su iskazali zabrinutost ponašanjem majke zaslužilo titulu dobrih roditelja. Koliko je tih “liberala” koji vode imaginarne sukobe sa “crkvenjacima” zaista liberalno prema svojoj okolini. Vjerojatno tek neznatan broj jer ljudima osim moraliziranja najbolje ide licemjerje. Zabavljaju se komentirajući tuđi život i postupke dok se smeće pred vlastitim vratima gomila.
Narod se zabavlja, mi ostvarujemo profit – dobro je
U novinarstvo kao sredstvo za ograničavanje manipulacije vladajućih elita, razotkrivanje afera i promicanje pozitivnih životnih stilova u Hrvatskoj više ne vjeruju ni najveći naivci i optimisti. U vrijeme kada nam je gospodarstvo u katastrofi, pola Dalmacije u plamenu, premijer razmišlja o kuhanim ili pečenim jajima a narod se zabavlja brinetom i njenim kupaćim kostimom.
Kao budući ili sadašnji intelektualci govorit ćete da je naše novinarstvo čisto smeće i da su granice dobroga ukusa davno prijeđene, no koga briga? Činjenice govore suprotno. Navedena galerija najgledanija je galerija portala Jutarnjeg lista, članak je stotinu ljudi podijelilo na svojim Facebook profilima te još nekoliko stotina ljudi komentiralo uz kavu. Nisu hrvatski novinari glupi, otkrili su čarobnu formulu. Pusti loše teme, daj malo golotinje, ljudi se zabavljaju, mi zarađujemo.
Ljudi se zgražaju njenom kupaćem kostimu, zgražamo se odabiru teme Jutarnjeg lista. No, ako otvorim članak o kojem se raspravlja o ozbiljnoj gospodarskoj krizi ili nekom problemu naše zemlje koji se tiče svih nas – neće taj članak imati previše pogleda, gotovo nitko ga neće podijeliti na Facebook profilu niti ćemo o tome satima raspravljati na kavi. Nije nas briga. Ako se svi bunimo protiv žutila, zašto se onda ono najbolje prodaje? Zato jer smo članak o minijaturnom kupaćem kostimu i fotografije svi pročitali i pogledali. Neovisno o tome zgražamo li se nad time ili ne. Time je Jutarnji ostvario svoj cilj. Čarobna formula donijela mu je profit i to je na kraju dana jedino važno. U tome je tužna istina hrvatskog novinarstva kojeg sam i sama dio. Možda bi bilo bolje da i ja odjenem monokini, tada bi netko i poslušao što imam za reći.
