Bilo je nešto iza ponoći, sjedila sam na balkonu, slušala Grizzly Bear, tipkala prijateljima i tu i tamo dignula pogled s ekrana da uhvatim komad namrštenog neba nad Pamplonom. Prebrzo vrijeme leti, pomislila sam, a nalet hladnog vjetra došao je u pravom trenutku da filmski upotpuni vrzmanja u mojoj glavi. U neskladu s nostalgičnim, nježnim zagrljajem noći, pažnju mi je privukao jedan događaj na fejsbuku. Stranica Breakfast at Tiffany’s objavila je fotku Tine Fey za Entertainment Weekly. Tina pozira kao Audrey Hepburn, u maloj crnoj haljini, s mačkom oko vrata, cigaršpicom i dugačkim rukavicama. Naoko obična fotografija, ništa vrijedno spomena. Ali, kad sam pročitala komentare ispod fotke, sve se promijenilo. U trenu sam se razljutila, a oblak na nebu skoro je rigao vatru. Barem u mojim očima.
Više od tisuću komentara, od kojih je većina tipa ‘Tina nije ni približno ženstvena kao Audrey, ovo je sramota’, ‘Audrey je bila prava dama, Tina je obično smeće naspram nje’, ‘Tina je ružna, taj look pristaje samo Audrey’, ‘ovo je vulgarno, Audrey je bila tisuću puta bolja, ljepša, profinjenija’, i sl.
Kad sam udahnula, dala si malo vremena za razmišljanje, na papir sam našvrljala nekoliko zaključaka. Prvo, ljudi stvari shvaćaju preozbiljno. Tolika rasprava oko jedne fotografije, toliko uznemirenosti, Audrey se okreće u grobu, jadna Audrey! Tina se zasigurno samo dobro zezala, kako to i inače radi. Ona je, znate, komičarka.
Drugo, malo je riječi koje me živciraju kao ‘ženstvenost’. Toliko razapinjanja Tine na temelju argumenata ‘nije dovoljno žena’, ‘nimalo ženstvena’, ‘izgleda skoro kao transvestit’. Sad se vraćamo na Simone de Beauvoir i ono pitanje ‘Što je žena?’. I po tisućiti put mi dođe da kažem – prokleti bili, vi i vaša površnost! Žena ne mora biti profinjena, uvijek dotjerana, elegantna do bola, savršena izgleda. Što je uopće dama? Što to znači? Za mene, dobra gluma prije svega. I porcija uštogljenosti. Audrey sigurno nije prdila, kakala je samo cvijeće, a kad je podrigivala širio se miris Chanela broj 5. Kakva dama! Prava žena! S druge strane, ta niškorist od Tine Fey. Glumica, scenaristica, producentica. Rasturila svijet komičnih serija inače rezerviran za muške role, napisane od strane muškaraca. Najmlađa dobitnica nagrade Mark Twain for American Humor. Baš bezveze, stvarno!
{slika}
Treće, nije mi cilj umanjiti veličinu Audrey ovim tekstom. Nema sumnje u njenu talentiranost, a My Fair Lady uvijek rado pogledam. Nisam nikada bila odveć oduševljena njenim likom i djelom i ne posjedujem jednu od onih ogrlica s njenim licem, ali nije da ju prezirem. Stvar je toga što veliki broj (muškaraca i žena) nije samo oduševljen njenom glumom, već za njih Audrey predstavlja prototip ‘prave žene’. Ona je krhka, lijepa, elegantna, uglađena, dotjerana, domišljata, zavodljiva. Tina Fey je pak, s druge strane, pomalo robusna i prosta, ponekad neuglađena, preizravna, neispeglana, ‘prosječna’ izgleda, često nemarno odjevena. I u svemu tome, nije ništa manje žena od Audrey. I ništa više žena od Audrey. A ženstvenost? Ženstvenost je isprazan pojam, polje stoljećima natopljeno prljavim kišama, neplodno i nepotrebno, i samo još budale oru po njemu.
Pičajmo o ljudima. Kakva je tko osoba. Ne kolika je netko žena i koliki je netko muškarac. Posadimo se negdje drugdje, izvan tih muško-ženskih podjela, i rastimo napokon, onako kako spada.
Nebo nad Pamplonom lagano gubi ljutite obrise. Nad planinom mjesec kao naranča, izboden sitnom iglom, točkast i sjajan. Jednako sjaji za sve nas. Toliko je jednostavno.
