U srijedu je održan okrugli stol udruge U ime obitelji i Kluba zastupnika Domovinskog pokreta. Na njemu se, u prostorijama Hrvatskog sabora, predstavilo „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“.
Svašta smo tamo čuli i čule. Od dociranja institucijama Pravobraniteljica kako da se radi njihov posao, uspoređivanja odnosa ka muškarcima koji mole s nacističkim metodama dehumanizacije Židova preko upozorenja da se tretmanom koji molitelji imaju potiče na mržnju pa sve do pozivanja na poštovanje i razumijevanje.
Bio je to jedan fantastičan miks politike, crkvene retorike i ljudsko pravaškog diskursa. No, u ovom tekstu se ne želim osvrnuti na samo izvješće i njegove manjkavosti. Kao ni na to jesu li moliteljima ugrožena ljudska prava. O tome su pisali Faktograf i Pučka pravobraniteljica.
Koga to poštuje Željka Markić?
Ovdje ćemo se fokusirati na samo jednu rečenicu Željke Markić: „Nema izgradnje pluralnog društva bez da se poštuju drugi ljudi. Mi se s njima ne slažemo ali ih poštujemo i tretiramo kao ravnopravne građane ove zemlje.“
Koga je to Markić poštovala i tretirala kao ravnopravne građane ove zemlje? Prisjetimo se, nakon referenduma, kojim se tražilo ustavno definiranje braka kao zajednice muškarca i žene, je rekla: „Sretna sam jer nijedna buduća vlada neće moći legalizirati istospolne brakove“. (1,2,3) U tijeku te iste kampanje, Markić je i gostovala na Jabuka TV-u. Na pitanje voditeljice bi li radije brojnu nezbrinutu djecu radije ostavila u domovima ili bi je dala na posvajanje istospolnim parovima, Markić je odgovorila: „Ja bih sigurno djecu radije ostavila u dobro organiziranom domu koji vode ljudi ispunjeni ljubavlju. Nastoje im nadoknaditi obitelj. Do onog trenutka do kad će ih se dati, dakle muškarcu i ženi koji ih žele posvojiti. Nego ih davala homoseksualnom paru.“
Nedugo nakon tog referenduma, 2014. godine donesen je „Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola“. Njime je istospolnim parovima pružena mogućnost da zasnuju registriranu životnu zajednicu te da uživaju slična prava kao i bračni partneri. Tada su udruga U ime obitelji, Apologetska udruga Blaženi Ivan Merz i Petar Marija Radelj osporavali ustavnost navedenog Zakona. Njihove je zahtjeve prošle godine odbio Ustavni sud. On je istaknuo da je pravo na poštovanje obiteljskog života zajamčeno svim osobama, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju i rod/rodni identitet te je pod izravnom zaštitom Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.
Zatiranju LGBTIQ+ prava nema kraja
Kad to nije prošlo, početkom ove godine su zatražili pokretanje postupka ocjene suglasnosti sa zakonom i Ustavom RH Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanja uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i/ili života u drugom rodnom identitetu te ocjenu ustavnosti Zakona o maticama. Ono što ih je smetalo je članak 9.a Zakona o državnim maticama. On glasi: „Promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove“. Ta inicijativa im, također, nije prošla. Ustavni sud većinom glasova nije prihvatio taj prijedlog.
Osim pritisaka na Ustavni sud, početkom prošle godine u Saboru se raspravljalo o „porastu broja transrodne djece i mladih u RH: mogućim uzrocima i kliničkim posljedicama“. Tu je tematsku sjednicu inicirala udruga Hrvatska mati, a na nju su pozvani Herman Vukušić i Željka Markić. Diskriminaciju, neravnopravnost i nerazumijevanja s kojima se transrodna djeca i mladi u našem društvu suočavaju prikazuju brojna istraživanja. Markić je tom prilikom rekla da im se javljaju nastavnici i roditelji koji u školama dobivaju uputu da djecu koja se osjećaju transrodno oslovljavaju zamjenicom suprotnog spola. „Neke škole u Zagrebu imaju velik broj takve djece, poput Škole primijenjene umjetnosti i dizajna“, dodala je. Kazala je i da, prema informacijama koje imaju, ne provjerava se kako ostala djeca doživljavaju sve to. (1,2)
Ravnatelj škole čiji su učenici praktički time naciljani, Filip Pintarić, medijima je rekao da te navode ne smatra vrijednim komentirati. „Otvorena smo, tolerantna i uključiva škola i time se ponosimo“, dodao je.
Hodanje za život
Kad se nije bavila LGBTIQ+ pravima, hodala je za život. Hodajući je kazala da se nada da će ovo (2024. godina) biti godina u kojoj će se mijenjati zakon o pobačaju. Da ćemo – sukladno znanosti – osigurati da život svakog čovjeka bude u Hrvatskoj zaštićen od začeća do prirodne smrti (1,2). „Kada je zakon ovaj stari o pobačaju napravljen, 78. godine, tada je ultrazvuk bio… Cijela je jedna prostorija trebala da se smjesti ultrazvuk. Mi danas znamo da djetetu kuca srce od 18. dana, znamo da dijete osjeća bol kod pobačaja. Znamo toliko toga o djetetu da se to više ne može ignorirati. Evo, drago mi je da ovoliko ljudi želi izraziti da se ne slaže s time da se u naše ime usmrćuje nerođenu djecu“, dodala je.
Ranijih godina kada se, isto tako, hodalo za život, prema medijskim napisima, Markić se gostujući na RTL-u osvrnula i na ženino pravo da odlučuje o svom tijelu. Kazala je: „To nije njezino tijelo. Žena u svom tijelu, žena se rađa s organom koji ima jednu jedinu funkciju. To je da ako ikada u životu ostane trudna, nosi to dijete. Ono što raste u njezinom tijelu je drugi čovjek, drugog spola, drugog genetskog koda. Ona može nositi dječaka ili djevojčicu, on ima drugu krvnu grupu. Prema tome – da, to je komplicirana situacija, mi sve žene znamo da je, ali trebamo o njoj ozbiljno razgovarati. Te parole – to je moje tijelo – ne, čekaj, to je tvoje tijelo i u njemu tijelo jednog drugog čovjeka”. (1,2,3)
Iduće – nacionalne manjine
Uz navedene skupine društva, Markić se bavila i referendumima koji bi ograničili prava zastupnika nacionalnih manjina u Saboru. Prvo pitanje je predlagalo šest umjesto sadašnjih osam zastupnika nacionalnih manjina. Drugo referendumsko pitanje je glasilo: “Jeste li za to da zastupnici nacionalnih manjina odlučuju o svim pitanjima iz nadležnosti Sabora osim o povjerenju Vladi i donošenju državnog proračuna?”
Pritom je kazala da inicijativa nije “antisrpska, već antikorupcijska”. U pauzi od referenduma, pisala je premjeru Plenkoviću (1,2). Tražila je da se prestane financirati tjednik Novosti. Odnosno, pisala je: “činjenica da Vaša Vlada novcem iz državnog proračuna financira Novosti daje pogrešnu sliku o vjerodostojnosti objava u tom tjedniku Srpskog narodnog vijeća te se stvara dojam da Vaša Vlada smatra prihvatljivim sustavno huškanje manjinskog naroda, Srba, na mržnju i netrpeljivost prema većinskom narodu, Hrvatima.”
Mislim da nakon svega navedenog nije potrebno diskutirati izgradnju pluralnog društva. Sve navedeno su upravo pokušaji smanjivanja pluralnosti hrvatskog društva. Ostaje nam samo vidjeti koji će dio društva nakon LGBTIQ+ osoba, žena i nacionalnih manjina biti “poštivan i tretiran kako ravnopravni građani ove zemlje”.
