U Hrvatskoj gotovo da ne prođe koji mjesec, a da javni prostor ne eksplodira od „brige za djecu“ i moralne panike koju šire političari/javne ličnosti poput Nikole Grmoje, Željke Markić i njima srodnih samoprozvanih zaštitnika/ica tradicionalnih i moralnih vrijednosti. Najoštrije se protive uvođenju zdravstvenog odgoja u škole dok paralelno postoji predmet koji na neznanstveni način tumači ljudske odnose, uključujući one ljubavne, bračne i seksualne. Taj predmet se zove vjeronauk, te je, kao i što se planira za zdravstveni odgoj, izborni predmet, odnosno izvannastavna aktivnost koju može pohađati onaj tko hoće. Važno je napomenuti da zdravstveni odgoj te iste teme obrađuje na znanstven način – pri čemu zdravlje, naravno, obuhvaća daleko više od same seksualnosti.
No, dok oni zauzimaju medijski prostor, stvarne posljedice osjećaju mladi i žene: loša dostupnost kontracepcije, nedostatak pouzdanih informacija te slaba edukacija i informiranost o kontracepciji samo su neki od stvarnih i opipljivih problema o kojima treba govoriti i na njima raditi. U sljedećim paragrafima progovorit ćemo o važnosti kontracepcije u kontekstu postizanja rodne ravnopravnosti te ćemo predstaviti nalaze studije „Društveni i ekonomski aspekti poboljšanog pristupa kontracepciji“ i istraživanja o dostupnosti i korištenju kontracepcije koje je kroz 2024. godinu provela Udruga Sofija.
Kako jasno ističe izv. prof. dr. sc. Ana Marija Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci, kontracepcija nije samo zdravstveno pitanje – ona je preduvjet za ostvarivanje niza drugih sloboda. Ako žene ne mogu odlučiti hoće li i kada imati djecu, sve ostale slobode postaju sekundarne. Svjetska zdravstvena organizacija od 1977. kontracepciju uvrštava na listu esencijalnih lijekova, a međunarodni dokumenti poput CEDAW konvencije obvezuju države da osiguraju dostupnost modernih kontracepcijskih metoda. Ipak, Hrvatska uporno kasni.
Dostupnost moderne i cjenovno dostupne kontracepcije i dalje je problem
Od 1977. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavljuje listu esencijalnih lijekova, na kojoj se nalaze preparati nužni za zadovoljavanje prioritetnih zdravstvenih potreba stanovništva. Takvi lijekovi trebali bi biti stalno dostupni, u dovoljnim količinama i po cijeni prihvatljivoj kako pojedincu, tako i zajednici.
„Zemlje Europske unije trebaju osigurati da su kontracepcijska sredstva dostupna svim ženama, bez obzira na njihov socioekonomski status“, piše i u svojim preporukama Centar za reproduktivna prava.
Na najnovijoj listi iz 2023. godine nalaze se i suvremena kontracepcijska sredstva – oralni i injekcijski hormonski preparati, intrauterini ulošci (IUD), implantati, barijerne metode te hitna kontracepcija.
U javnim raspravama o reproduktivnim pravima u Hrvatskoj često se naglasak stavlja na pravo na pobačaj. Ipak, vrijedi podsjetiti kako je još 1978. donesen Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kojim se priznaje pravo pojedinca da samostalno odlučuje o rađanju. Tim zakonom uređuju se pitanja vezana uz prevenciju i prekid trudnoće, pružanje medicinske pomoći osobama koje se bore s neplodnošću, ali i pravo na informiranost o metodama planiranja obitelji, uključujući kontracepciju. To pravo može biti ograničeno samo kada je u pitanju zaštita zdravlja, i to isključivo u uvjetima predviđenima zakonom.
U istraživačkim izvještajima Udruge Sofija (1,2), navodi se da je, unatoč zakonskim okvirima, u praksi dostupnost moderne i cjenovno prihvatljive kontracepcije predstavlja problem, ne samo u našoj zemlji, već i u mnogim drugim europskim zemljama. Visoka cijena i nedostatak pokrivenosti javnim zdravstvenim osiguranjem čine je teže dostupnom značajnom broju žena i muškaraca. Dodatni izazov predstavlja nedostatak provjerenih informacija. Posljedice neadekvatne dostupnosti posebno pogađaju žene: neplanirane trudnoće ugrožavaju zdravlje, obrazovanje i ekonomski položaj, a u slučajevima nasilnih odnosa produbljuju ovisnost o zlostavljaču i povećavaju rizik od siromaštva. Istraživanje naglašava da kontrola nad reproduktivnim zdravljem, uključujući korištenje kontracepcije kojom upravljaju same žene, predstavlja važan preduvjet za rodnu ravnopravnost.
Hrvatska blizu dna na Atlasu kontracepcije
Kako bi se pratila dostupnost kontracepcije i politike država, Europski parlamentarni forum o stanovništvu i razvoju (EPF) je 2017. pokrenuo Atlas kontracepcije – digitalni alat koji daje pregled razina pristupa kontracepciji u europskim državama.
Prema izvještaju iz 2025. godine, Hrvatska zauzima 34. mjesto od 47 analiziranih zemalja, s rezultatom od 50,7 bodova. Time se svrstava među države s lošim pristupom kontracepciji, bliže Poljskoj i Mađarskoj nego zemljama poput Belgije ili Luksemburga. U prvim izdanjima Atlasa, Hrvatska je bila u kategoriji srednje dostupnosti što govori da je kroz osam godina dolazilo do značajnog pada.
Za razliku od zemalja poput Finske, Belgije ili Ujedinjenog Kraljevstva, koje osiguravaju besplatnu kontracepciju mladima i ranjivim skupinama, Hrvatska ne pruža nikakve posebne pogodnosti. Obvezno zdravstveno osiguranje pokriva određene metode, ali u vrlo ograničenom opsegu. Oralni hormonski kontraceptivi nalaze se na dopunskoj listi pa osiguranice moraju plaćati participaciju. Hitna kontracepcija dostupna je bez recepta, ali trošak snose same korisnice jer nije pokrivena osiguranjem. Za razliku od toga, redovite kontracepcijske pilule nisu dostupne bez recepta.
Nadalje, prema podacima iz 2020. godine, u Hrvatskoj tek oko 36 posto žena u dobi od 15 do 49 godina koristi neki oblik moderne kontracepcije, što dodatno potvrđuje problem niske dostupnosti i slabog ulaganja u reproduktivno zdravlje.
Najčešće korištene metode kontracepcije u Hrvatskoj
Prema rezultatima ranije spomenutog recentnog istraživanja Udruge Sofija iz 2024. godine o dostupnosti i korištenju kontracepcijskih sredstava, najčešće korištena metoda kontracepcije je kondom (45 posto). Potom slijede kontracepcijske pilule (23 posto), prekinuti snošaj (18 posto), spirala (četiri posto) te praćenje plodnih dana (tri posto). Manji dio ispitanica – njih četiri posto – uopće ne koristi kontracepciju.
Razloga korištenja prezervativa kao najčešće metode kontracepcije je mnogo – za 82 posto ispitanica je to dostupnost, 80 posto ga koristi zbog jednostavnosti, a 66 posto zbog učinkovitosti. Slično je i s kontracepcijskim pilulama – 77 posto ih smatra učinkovitima, 61 posto jednostavnima, a 51 posto sigurnima. Zbog jednostavnosti neke ispitanice biraju metodu prekinutog snošaja, no ona se – svakako – ne smatra vrlo učinkovitom ni sigurnom metodom kontracepcije.
Što se tiče generalnog iskustva s korištenjem različitih vrsta kontracepcije, situacija je slična kao i kod najčešće korištenih metoda. Najveći broj ispitanica ima iskustvo s korištenjem kondoma, prekinutog snošaja, kontracepcijskih pilula, praćenjem plodnih dana i hitnom kontracepcijom.
„Sve ostale kontracepcijske metode su vrlo slabo korištene, dijelom zasigurno jer nisu uopće dostupne ili su teško dostupne u Republici Hrvatskoj (poput spermicidnih sredstava, dijafragme), financijski nepristupačne (kontraceptivni implantat, kontraceptivna injekcija) ili su zakonski regulirane, odnosno ograničene (poput muške i ženske sterilizacije)“, stoji u istraživanju.
Prepreke pri korištenju kontracepcije
Istraživanje na uzorku od 1136 seksualno aktivnih osoba između 18 i 40 godina, pokazalo je i što sve stoji na putu kvalitetnom korištenju kontracepcije. Iako za većinu cijena i otežan pristup nisu prepreka za češće korištenje kontracepcije, nešto manje od 20 posto ispitanica to je navelo kao glavne razloge zašto ne koriste određene kontracepcijske metode (koriste kontracepciju niže kvalitete ili je koriste rjeđe). Neke su istaknule i nedostatak znanja ili strah od nuspojava, dok je manji, ali ne i zanemariv broj naveo teškoće u komunikaciji s liječnicima i/ili nedostupnost liječničke skrbi.
U slobodnim odgovorima žene često govore o stigmi – osjećaju srama prilikom razgovora o kontracepciji, nerazumijevanju u ordinacijama, pa i različitim komentarima kad traže recept. Da slobodno interpretiram, problem nije samo u cijeni, nego i u društvenoj klimi koja seksualnost žena promatra kroz prizmu kontrole, a ne slobode.
Kao neki od odgovora na pitanje postoje li kontracepcijska sredstva koja bi voljele više koristiti u istraživanju su navedeni: „Bilo koje ali moja ginekologinja je pro life i ne podupire niti me ikada informira o metodama ili dostupnim sredstvima. ; Sterilizacija. Strah od osuđivanja i zabrane što se želim zaštiti od trudnoće kada ulazim u godine kada bi mi trudnoća trebala postajati sve poželjnija.“
Zanimljivo, istraživanje pokazuje da bi velik broj ispitanica podržao javne politike koje bi osigurale besplatnu kontracepciju.
Kako do znanstveno utemeljenih informacija o kontracepciji?
Kao što smo i ranije objasnile, poboljšan pristup kontracepciji ne koristi samo ženama, nego i društvu u cjelini. Omogućava planiranje obitelji, nastavak obrazovanja, sudjelovanje na tržištu rada, a smanjuje i rizik od siromaštva. Dok građani i građanke uviđaju praktične koristi kontracepcije, političari/ke i dalje kalkuliraju u strahu od reakcije Crkve ili desnih birača/ica. Na razini deklaracija svi se zaklinju u „demografsku obnovu“ i „brigu za obitelj“, ali istovremeno zanemaruju činjenicu da upravo nedostatak kontracepcije povećava broj neplaniranih trudnoća, prekida školovanja i osiromašenja – summa summarum svega onoga što destabilizira upravo obitelji.
Nažalost, rasprava o spolnom i reproduktivnom zdravlju u Hrvatskoj odavno je taoc političkih kampanja. Još od prvih pokušaja uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, dio političara i crkvenih struktura uporno različite informacije o seksualnom obrazovanju: od toga da će „spolni odgoj djecu učiti promiskuitetu“ do tvrdnji da su kontracepcijske pilule „abortivne“. Time se mlade ljude sustavno zakida za znanstveno utemeljene informacije.
Rezultati istraživanja potvrđuju da se najveći dio ispitanica informira putem interneta. Njih 88 posto je odabralo internet i/ili društvene mreže kao mjesto gdje se informiraju o kontracepciji. Na drugom mjestu, s 62 posto su razgovori s prijateljima ili prijateljicama. Nakon toga slijedi podjednako razgovor s liječnikom/icom, partnerom/icom te čitanje časopisa i/ili portala. Tek rijetke informacije dobivaju u razgovoru s nastavnicima, a još manje u razgovoru s roditeljima.
S druge strane, većina ispitanih smatra da bi liječnici i zdravstveni djelatnici (91 posto) te škola u sklopu novog predmeta (88 posto) trebali biti odgovorni za edukaciju djece i mladih o kontracepciji. Njih 78 posto smatra da bi odgovorna trebala biti obitelj, a manje od petine (17 posto) smatra da bi tu odgovornost trebali imati Internet i društvene mreže. Crkva i vjerske institucije imaju najmanju podršku pri edukaciji o kontracepciji – svega četiri posto.
S obzirom na to da u školama nemamo zdravstveni odgoj, kao i da su savjetovališta za mlade iznimka, a ne pravilo, moja generacija, a i mlađi, kombinira fragmentirane i neprovjerene izbore – od Googla do TikToka – pa se tako uz „znanje“ preuzimaju brojni mitovi i poluinformacije.
Kontracepcija ostaje „žensko pitanje“
Uz to, kontracepcija se nažalost i dan danas nameće kao „žensko pitanje“ što pokazuje i spomenuto istraživanje u kojem su 94 posto ispitanih osoba žene. To pokazuje da je tema kontracepcije od posebne važnosti – prvenstveno ženama. To i ne čudi s obzirom da ipak najveći teret i rizik zbog nedovoljne informiranosti i dostupnosti kontracepcije snose – opet – žene.
U tom kontekstu, možemo se podsjetiti i viralnog videa Instagram profila Kritički i Nine Skočak u kojem su muškarce pitale bi li uzimali kontracepcijsku pilulu za muškarce. Većina je odgovorila negativno, neki i s dozom podsmijeha. Taj primjer jasno pokazuje koliko je duboko ukorijenjena percepcija da je kontrola reprodukcije „ženski posao“, a društvo tu nejednakost gotovo i ne propituje.
Pravo, a ne luksuz
Pravo na kontracepciju ne bi smio biti luksuz, već temeljno ljudsko pravo. Hrvatska, kao potpisnica međunarodnih konvencija, obvezala se osigurati slobodu odlučivanja o rađanju i planiranju djece. Ipak, realnost nam je takva da žene nailaze na niz prepreka: od cijene, preko priziva savjesti, do nedostatka sveobuhvatnog spolnog odgoja, edukacije i informiranja. Dok Grmoja i društvo vode bitke protiv Status M-a i karata “Seksalica”, a konzervativne strukture protiv zdravstvenog odgoja, Hrvatska ostaje na začelju Europe po dostupnosti kontracepcije. Društvo koje ženama uskraćuje pravo na kontracepciju uskraćuje im pravo na slobodu. Ako želimo istinsku rodnu ravnopravnost, kontracepcija mora biti prioritet javnih politika, a ne predmet političkog ismijavanja i manipulacija.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
