Govoreći kao žena o drugim ženama, govoreći kao žena o samoj sebi, moram priznati koliki sam nebrojeni broj puta u vlastitom umu čula i konstruirala misli o neadekvatnosti, nesavršenosti i neprihvatljivosti vlastitog tijela, ali i tuđih tijela. Vrednujući sebe i druge postavljala sam cijeli svoj misaoni i estetski horizont promatranja ljudskih tijela unutar normi Cosmopolitana. Svakako vjerujem, nisam jedina. Misli o tome kako bi moje tijelo, žensko tijelo sputano tolikim pravilima, trebalo izgledati zavukle su se u svaku poru mojeg bića čineći misli poput ‘jesu li moje grudi prevelike?’ ili ‘bi li moje usne trebale biti punije?’, svakodnevnim pratiteljem mojih dana. Klasičan je to slučaj indoktrinacije hegemonijskom slikom ideala ženske ljepote, ideala putem kojeg ostvarujemo svoju seksualnost, važan dio sebe.
Za sve žene koje su se pronašle u tom začaranom krugu degradirajućih i kritičkih misli o vlastitom tijelu, u začaranom krugu kojem i ja pripadam, uputno je dobro pogledati, dobro upiti sljedeće fotografije i priče koje one pričaju. Priče o ženama koje su preživjele rak dojke. Priče koje mijenjaju naš pogled na vlastita tijela.
{slika}
Projekt “SCAR” (Survivor Cancer): Projekt u kojem modeli izgledaju takvi kakvi jesu – savršeni
David Jay, renomirani fotograf koji se, ponukan osobnim iskustvom i suočavanjem s borbom najbolje prijateljice protiv raka dojke, odlučio pokrenuti projekt kojim će se odati počast svim porazima i više od bilo čega, svim pobjedama žena protiv tog smrtonosnog neprijatelja. Projekt “SCAR” oda je svim ženama koje su prošle pakao dijagnosticiranja, liječenja i borbe s rakom dojke. Oda ženama koje su pobijedile, onim ženama koje na sebi iz te bitke nose emocionalne, ali i fizičke tragove. U posljednje 4 godine, Jay je fotografirao više od stotinjak mladih žena koje su pobijedile rak dojke te zabilježio njihova tijela, ali i njihovu borbu. Bol, snagu i pobjedu.
Na ovim fotografijama Jay ne prenosi patnju, on prenosi poruku ljepote tijela, u svakom izdanju.
Davidu Jayu postavljeno je pitanje što je najvrijednija stvar koju je naučio snimajući i dokumentirajući ove žene. Odgovorio je:
“Kao prvo, stvari koje se čine nepodnošljivima, stvari koje se čine najgorima što su se ikad dogoditi mogle, apsolutno mogu postati najbolja stvar koja se dogodila. Samo ako im to dopustimo. Također, mi ljudi često odlažemo stvari koje trebamo učiniti u životu. Gledamo na drugu stranu, odlažemo ih, predajemo se nesigurnostima i strahu. Ali Majka Priroda na kraju uvijek pobjedi, natjera nas, povede nas za ruku kako bismo živjeli vlastite živote punim potencijalnom. Mi smo ti koji biramo hoćemo li ostvariti te potencijale ili umrijeti umrljani njima. To znam sigurno, iz vlastitog života i iz života žena koje fotografiram.”
{slika}
Stvarna lekcija
U svijetu u kojem je fizička ljepota uobičajeno svedena na čvrste grudi i male bradavice, ove žene i ovaj projekt stoje kao svjetionici koji pružaju svjetlo, nit vodilju, ženama koje vode istu borbu, ili jendostavno ženama koje se bore s vlastitim nesigurnostima, prosuđivanjima i mislima o svojim savršenim nesavršenostima. Pouka koju nam ove žene iščitavaju ta je da je ljepota tijela ono što ponosno iskazujemo, ono što nas čini nama samima. Ono što svjedoči o nama kao cjelokupnim bićima. Sa svim našim manama i nesavršenostima, ljepota je uvijek prisutna. Mi smo ti koji biramo hoćemo li ju vidjeti.
Za još informacija, fotografija itd.
Tekst je izrađen u okviru projekta Mlade žene mijenjaju svijet kojeg financijski podupiru Ministarstvo socijalne politike i mladih i Grad Zagreb.
