Iako smo priču o zabrani pobačaja, kao logični nastavak referendumske inicijative U ime obitelji, očekivale na jesen, ona je prigodno eksplodirala na slavljima Velike Gospe diljem zemlje. Crkvenim autoritetima ne treba neki povod da se bave regulacijom ženskih života, ali ovog puta su ga, zlu ne trebalo, pronašli. Kninska primalja Jaga Stojak odbila je asistirati pri pobačaju na zahtjev u kninskoj bolnici te je zbog toga dobila otkaz. Obzirom da medicinsko osoblje ima pravo na priziv savjesti baš kao što i žene u Hrvatskoj još uvijek imaju pravo na pobačaj, otkaz je povučen (a nadamo se da je pacijentica dobila uslugu po koju je i došla u bolnicu). Hrvatska katolička vrhuška odlučila je od primalje napraviti nacionalnu katoličku heroinu iako nažalost njezin potez nije ništa novo. Medicinsko osoblje je u prizivu savjesti diljem Hrvatske. Lakše je nabrojati doktore/ice i bolnice koji nisu u prizivu savjesti nego one koji jesu. Ako već niste, svakako pročitajte Libelinu reportažu o tome koliko je zapravo pobačaj u Hrvatskoj legalan odnosno dostupan i vidjet ćete da obaviti pobačaj u Lijepoj našoj nije niti jednostavno niti jeftino.
Uostalom, svako malo smo svjedoci i svjedokinje tome kako razni ljudi prakticiraju svoje prizive savjesti vezano uz kontracepciju, a svaki pokušaj da se suvislom seksualnom edukacijom mladih smanje između ostalog i neželjene trudnoće, biva napadan i radikaliziran upravo od onih kojima je navodno jako stalo do zaštite života – barem tako dugo dok je taj “život” embrij, a ne žena ili gej osoba. No, iako nanose ogromnu štetu te pokušavaju ovu zemlju pretvoriti u fundamentalističku vatikansku koloniju, ostaje činjenica koja im se ne sviđa i koju stalno pokušavaju izmanipulirati. A to je da su oni ipak, usprkos svemu što čine, jedna radikalna, bogataška manjinska skupina. Da su opasni – jesu, ali još uvijek nemaju većinu.
Mogu pričati o 80 posto katolika i katolkinja u Hrvatskoj, ali mnogi katolici i katolkinje su ne jednom pokazali da ipak misle svojom glavom. Uostalom, ankete i istraživanja i dalje pokazuju da hrvatski građani i građanke smatraju da pobačaj treba biti legalan, da medicinski potpomognuta oplodnja treba biti liberalno regulirana, da podržavaju znanstveno utemeljen zdravstveni odgoj, a i značajan broj ljudi je spreman istospolnim parovima priznati određenu razinu prava koju imaju i heteroseksualni parovi. No, ono što je ključ cijele ove halabuke, baš kao i svake druge koja dolazi iz tih Kaptol – Grozd – Vigilare – U ime obitelji krugova, je sljedeće – ima li u Hrvatskoj ozbiljna politička opcija koja bi te ideje provela u zakonska riješenja. Konkretno, da li je Karamarkov HDZ ta opcija? HDZ kao demokršćanska stranka od 23 godine demokratske Hrvatske imao je većinu u parlamentu 18 godina. I svih tih 18 godina iako su deklarativno tvrdili da su protiv pobačaja i da smatraju da treba štititi život od začeća do prirodne smrti nisu promijenili stari jugoslavenski zakon iz 1978. kojim se ženama u Hrvatskoj garantira pravo izbora. I nekako, čini se, da od Sanaderovog i Kosoričinog HDZ-a to nitko nije niti očekivao, no da li je situacija s Karamarkovim HDZ-om drugačija? Da li se po prvi puta moramo bojati poruka s oltara jer postoji politička opcija koja ne samo da ih pozorno sluša nego ih je spremna i provesti u djelo kroz zakonska riješenja?
SDP se s druge strane nije proslavio s time da je išta učinio kako bi pravo žena na izbor bilo i u praksi provedivo. Možda su trenutno vladajući ponešto naučili od harange na zdravstveni odgoj i referendumske inicijative te konačno shvate da oportuno guranje glave u pijesak po pitanju pobačaja nije više moguće i da je njihova apsolutna dužnost kao socijaldemokrata/kinja i liberala/ki koji obnašaju vlast zaštiti pravo žena na izbor. Ministre Ostojiću, možda toga niste niti svjesni, ali Vi ste na potezu.
