“Mogu li biti feministkinja i šminkati se?”
“Ja sam feministkinja, ali depiliram noge.”
“Promjena prezimena nakon udaje u muževo prezime je anti-feministički čin!”
Ako ste ikada razgovarale s drugim feministkinjama o feminizmu vjerojatno ste čule neke od ovih izjava – a možda ste ih i same izgovorile. Za mnoge nove feministkinje, analiziranje i kritiziranje pojedinih postupaka je važan prvi korak prema razumijevanju seksizma u svijetu. Važno je primijetiti kako rodna očekivanja utječu na sve nas i kakvu štetu čine. Upravo iz toga razloga uobičajeno je zapitati se koliko su ono što volimo raditi, bilo to kuhanje, odijevanje u modernu odjeću ili briga o djeci, zapravo seksistički upakirane poruke koje usvajamo od djetinjstva.
No, fokusiranje na pitanja kao što su “Mogu li se šminkati i svejedno biti feministkinja?” sprječava da razumijevanje feminizma dovedete na višu razinu. Također, sprječava vas da razumijete da seksizam nije samo ono što pojedinac čini ili ne čini. Seksizam je institucionalizirano ugnjetavanje utjecajem koji je na raspolaganju različitim vrstama ljudi.
Ovdje su tri razloga zašto su pitanja “Mogu li _______ i svejedno biti feministkinja/feminist?” pogrešna pitanja – i kako ih možemo izbjeći.
1. Takva pitanja nisu intersekcionalna*
Je li “feministički” za ženu da nosi haljinu, visoke potpetice i/ili make-up? Neke feministkinje će reći ne jer sve navedeno je u skladu s tradicionalnim standardima ženstvenosti osmišljenim za “privlačenjem muških pogleda”. Ali što je sa ženama u invalidskim kolicima? Što ako imaju višak kilograma?
Žene s invaliditetom, viškom kilograma, kao i mnoge druge žene koje se ne uklapaju u “tradicionalne forme ženstvenosti” često su deseksualizirane i od njih se očekuje da sakriju svoje tijelo prikladnom odjećom. Za njih nema potrebe da “privlače muški pogled” jer se pretpostavlja da muškarci nisu zainteresirani za njih. Za nekoga takvog, odijevanje u “tradicionalno ženstvenu odjeću” može biti način da svrati pogled na sebe, da privuče pogled svijeta koji u ovom slučaju više preferira skrivati pogled.
Udaja i mijenjanje prezimena u muževo? To je definitivno anti-feministički čin, zar ne?
Možda iz perspektive bijele žene iz srednje klase. Mnogim crnkinjama udaja može biti način osnaživanja, svojevrstan odgovor na stoljeće ropstva, siromaštva, policijske brutalnosti i ostalih rasističkih praksi. Poslije vremena u kojem žene nisu imale pravo odabrati samostalno tko će im biti suprug, mogućnost odabira značajna je stvar. Uz to, crnkinje se, često, suočavaju se s oštrijim društvenim osudama ako se odluče ne vjenčati od bjelkinja.
Nadalje, većina ljudi bilo kojeg spola nosi prezime svojih očeva. Za neke žene, preuzimanje partnerovog prezimena način je da se distanciraju od očeva koji su bili nasilni ili nisu postojali. Samostalno odabiremo partnera (i svoje prezime), ali tko nam je otac nismo mogle odabrati.
Neupitno je da ova pitanja potiču brojne rasprave među feministkinjama, dok etiketa “anti-feministički” ima mnogo složenije značenje kada se gleda kroz intersekcijalni objektiv. Zato, pokušajte ne pretpostavljati kako pojam osnaživanja ili poniženje za vas ima isto značenje kao i za druge osobe – svi/e imamo različite društvene pozicije i prošlost.
{slika}
2.Takva pitanja se ne odnose na korijen problema
Ako sve žene prestanu nositi make-up hoće li seksizam nestati?
Je li razlog zašto seksizam i dalje postoji taj što se žene šminkaju?
Ne i NE!
To ne znači da odbijanje nošenja make-upa ne može biti metoda osnaživanja za neke pojedince/ke – naravno da može! Taj čin može biti i način na koji odbijamo pristati na rodne uloge ili jednostavno osigurati si više vremena u danu za stvari do kojih nam je stalo. Svi/e mi imamo načine za pobunu koji nam pomažu preživjeti dan, a ponekad mogu inspirirati i druge ljude u našoj okolini.
No, to ne znači da žene koje nose make-up možemo kriviti zbog postojanja seksizma, nazivajući njihov izbor “anti-feminističkim”. U konačnici, seksizam nije o make-upu, visokim potpeticama ili depilaciji nogu. Istina, on se manifestira u nekim društvima vršenjem pritisaka na (neke) žene da čine navedene stvari. Ali osnova seksizma je da su muškarci superiorniji spol i da ne možemo vjerovati izboru, percepciji ili osjećajima bilo koga drugog osim muškarca.
To je razlog zašto se osjećam neugodno kada neke feministkinje smatraju kako određene stvari povezane s pojmom ženstvenosti su ustvari “ispiranje mozga” ili “kako one (koje to čine) ne znaju što je dobro za njih same”. Znate li tko još kaže da ne možete vjerovati vlastitim odlukama? Seksistički muškarci!
U društvu oslobođenom od seksizma možda ćete vidjeti manje žena koje nose make-up, visoke potpetice, koje depiliraju noge ili se udaju za muškarce, ali možda i nećete! No, način da dođemo do tog trenutka nije osuđujući ženske odluke po pitanju svoga života ili tijela. To moramo prestati činiti. Nema ništa inherentno problematično u uklanjanju dlačica sa svoga tijela ili stavljanju make-upa na lice. Problematično je što (neke) žene to čine isključivo kako bi udovoljile muškarcima i dominantnim standardima ljepote.
Svijet bez lepršavih haljina, seksi potpetica i crvenoga ruža u mojoj percepciji bio bi vrlo tužan svijet. No, svijet u kojem su svi spolovi slobodni odabrati ono što samostalno žele? To zvuči nevjerojatno!
3. Takva pitanja čine marginalizirane osobe odgovornima za rješavanje cijelog opresivnog sustava
Ako ne možeš biti feministkinja i nositi visoke potpetice, što bi trebala učiniti ako je to jedini način da zadržiš svoj posao? Ako ne možeš biti feministkinja i udati se, što bi trebala učiniti ako je to jedini način da pristupiš nekim od ekonomskih povlastica koje imaju svi drugi ili što ako je to jedini način da ostaneš u istoj zemlji kao i tvoj partner i djeca?
Vjerujem kako svi imamo odgovornost učiniti ovaj svijet boljim mjestom nego što je bio kad smo došli na njega. Ali isto tako znam da zbog različitih razina privilegija i različitih socijalnih pozicija, nemamo svi isti pristup metodama otpora i zagovaranja.
Ako počnemo označavati određene pojedinačne odluke koje donosimo kao nespojive s pojmom feminizma, činimo feminizam mnogo, mnogo manjim pokretom nego što može biti – nego što bi trebao biti.
Jeste li primijetili da su uvijek žene, transrodni i transseksualni pojedinci/ke zabrinuti/e jesu li izbori koje donose feministički ili se osjećaju osramoćeno kad odaberu ono što nije ‘feministički’? Zašto se ne pitamo može li muškarac biti feminist i nositi odijelo i kravatu, ženiti se ili imati bradu?
Smatram kako je razlog tomu što je teret rješavanja seksizma na ramenima onih kojima taj isti seksizam najviše škodi i imaju najmanje snage da ga ospore. Kad vidim mlade feministkinje koje se brinu da vlastoručno osnažuju seksizam depilirajući svoje noge, želim im reći da pritisak oko suzbijanja feminizma ne ovisi o njihovim metodama dotjerivanja. Dakle, odbacite ženstvenost ako je to značajno za vas. No, to ne znači da svatko tko to ne čini, šteti pokretu.
Postoje li izbori koji su uistinu anti-feministički ili nekompatibilni s feminističkim identitetom? Naravno. Osobno tvrdim da svaki izbor koji ograničava izbor koji je na raspolaganju drugim osobama na temelju njihovih socijalnih kategorija je antifeministički. Zato možete biti feministkinja i odlučiti se protiv pobačaja radi vlastitih vrijednosti, ali ne možete biti feministkinja i sudjelovati u kampanji koja prisiljava ostale žene na isti izbor.
Možete biti feministkinja koja ne pristaje na neobvezni seks jer osjećate da on nije za vas, ali ne možete biti feministkinja i osuđivati druge koji nemaju problema s povremenim neobvezujućim seksom. Ovaj način gledanja stavlja fokus na stvarni problem – sustav ugnjetavanja samoga sebe.
Važno je priznati kako ugnjetavanje ograničava izbor i paralelno kažnjava one koji nisu u skladu s dominantnom ideologijom. Ali moramo vjerovati kako marginalizirani ljudi navigiraju u takvoj stvarnosti na najbolji mogući način za njih same. Ponekad to znači stvaranje društveno očekivanog izbora, a ponekad otpor postojećim normama.
Ne zaboravite, samo jedna osoba može reći što je ispravno, sigurno i prihvatljivo za vas u određenom trenutku – a to ste vi sami/a!
*Intersekcionalnost – odnosi se na teoriju intersekcionalnosti sociologinje Kimberle Crenshaw. Teorija je prvenstveno usmjerena na analizu diskriminacije koju sagledava kao složen sustav u kojem oblici diskriminacije na temelju različitih identitetskih kategorija (rase, klase, roda, spolne orijentacije itd.) utječu jedni na druge.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
