Sredinom kolovoza jedna od spisateljica Buzzfeeda Grace Spelman postala je žrtvom seksizma na internetu kada je odbila upucavanje Bena Schoena, bivšeg voditelja online serija radio emisije Harry Pottera po imenu Bezjački radio (MuggleCast). Na njezino odbijanje Schoen je odgovorio nizom nasilnih poruka i mailova. U njegovoj izjavi za Daily Dot Schoen čvrsto negira maltretiranje Spelman i odbija se ispričati za svoje ponašanje. Tvrdi da on nikako ne može biti seksist budući da je on “učinio više za unaprijeđenje prava žena nego sve one koje ga kritiziraju”. Zbog tog incidenta Schoen je obijesno tvitao u svoju obranu te sazvao uznemirujuću “pressicu za novinare” čime pokazuje da je pomalo gladan pozornosti i pažnje. Ali jedna je stvar kristalno jasna: kontinuirano kontaktiranje žena putem raznih društvenih mreža iako ti je jasno rečeno da to ne radiš, pokušavanje da javno poniziš tu istu ženu i optuživanje da ima menstruaciju se ne zove promicanje prava žena. To se zove “biti šupkom”.
Feminizam je više od etikete. Schoen nije prvi muškarac koji je citirao svoje feminističke zasluge nakon što je optužen za seksizam. Kada je znanstvenik i profesor Tim Hunt bio kritiziran zbog svoje šale o znanstvenicama koje puno plaču i zaljubljuju se u svoje šefove, njegove kolege i obitelj pohrlili su u njegovu obranu; njegova je žena izjavila za Guardian da Hunt ne može biti seksist jer “kupuje i kuha u kući”. Komičar Patt Oswalt također je redovito citirao svoje liberalne zasluge unatoč tome što brani šale o silovanju i tvita ljudima da bi ih trebala”prestati boliti briga za rodne politike”.
I nemojmo zaboraviti političare koji govore uvredljive stvari o ženama oduzimajući im njihova prava dok paralelno citiraju pro-ženske ciljeve koje su poduprli. Iako može biti istina da su svi ovi samoproklamirani borci za ženska prava u određenim trenucima pridonijeli rodnoj ravnopravnosti, njihovo ponašanje je istovremeno uznemirujuće, patronizirajuće i povremeno opasno po život. Njihovo djelovanje je oblik nasilja nad ženama. I suprotno od onog što oni sami vjeruju o sebi, ti muškarci nisu rješenje za kulturnu mizoginiju. Oni su dio problema.
Nazivati se feministom ne znači imati dozvolu da se odvratno ponašaš prema ženama. Važno je primijetiti da takvo ponašanje nije ograničeno na online trolove ili plačljivce koji nazivaju žene debelima kada im ne odgovore na Tinderu. Takvo ponašanje se pojavljuje i u obliku “dobar momak” sindroma kojim se opisuju muškarci koju su na površini ljubazni i puni poštovanja prema ženama u nadi da će njihovo ponašanje kasnije biti nagrađeno seksom.
U posljednjem eseju za Medium, Alan Hanson naziva muškarca koji se pretvara da je osjetljivi liberal “mekušcem”. Iako nije otvoreno mizogin kao prosječan Tinder troll ili aktivist za muška prava, “mekušac je emotivno inteligentan, ali ne čini ništa s tim znanjem”, piše Hanson. “On je umjetnički tip. On je svjestan. On je još uvijek kreten.”
Budi dosljedan u onome što pričaš, brate. Teško je, ili gotovo nemoguće, biti savršenim feministom. Težiti rodnoj ravnopravnosti, u mislima i u djelima, težak je posao. Često moramo ići protivno porivima kojima smo uvjetovani, kao što je to omalovažavanje žena da bismo se osjećali bolje ili mrzovoljan bijes zato jer nas je netko odbio. Ne možemo uvijek postupiti ispravno, ali možemo se barem potruditi.
Uznemiravanje žena na internetu ili u svakodnevnom životu nije trud. “Promoviranje ženskih prava” u prošlosti nije štit za buduća loša ponašanja. Jedna pogreška ne znači da osoba nije nikada bila ili ne može biti feministički saveznik/ica, ali više pogrešaka može značiti da je potrebno nešto promijeniti u stavovima.
Muški feministi i feministički saveznici, zapamtite: podupiranje rodne ravnopravnosti ne znači samo tvrditi da se jaz u plaćama treba premostiti ili doniranje novaca klinikama kao što su Planned Parenthood. To znači vidjeti žene kao cjelovita ljudska bića. I ponašati se prema njima u skladu s time.
Prevela i prilagodila Jana Kujundžić
