Posljednje četiri godine preplavljene/i smo vrijeđanjem, dobacivanjem i prozivanjem na relaciji Zoran Milanović – Andrej Plenković. Osim što vode međusobne obračune, vode ih i sa svim neistomišljenicima, a vrlo često i pojašnjavaju sve što ne znamo ili ne razumijemo. Posebno su skloni pojasniti ono što žene i novinarke ne znaju.
U posljednjih tjedan dana, od najave (još uvijek aktualnog) predsjednika Milanovića da ulazi u izbornu utrku kao kandidat za premijera na koalicijskoj listi SDP-a, navedeno je dobilo nezapamćen zamah. A tek smo krenule/i u kampanju.
Milanović je, jasno, zamislio da će biti i predsjednik i kandidat na listi istovremeno. No, Ustavni sud je rekao „No pasaran!“ (da se poslužim predsjednikovom retorikom). Točnije, rekli su: „Članak 96. propisuje da ne može obavljati nijednu drugu dužnost i podnosi ostavku. Predsjednik je nestranačka osoba i ne smije sudjelovati u aktivnostima nijedne političke stranke. Ne smije biti na listi niti kandidat. Odgovornost snose donositelji ovih odluka, svako takvo djelovanje suprotno je Ustavu. Kandidiranje predsjednika na listi bilo koje političke stranke za izbor te njegovo isticanje kao kandidata nespojivo je s njegovim ustavnim položajem te načelom diobe vlasti. Ako se, polazeći od njegovih izjava za vrijeme obnašanja dužnosti, kandidira, odmah mora podnijeti ostavku.“
To ga je jako razljutilo pa ih je nazvao „gangsterskom družinom“. A posebno ga je razljutila Jasna Omejec, bivša predsjednica Ustavnog suda komentirajući odluku Suda pa ju je nazvao političkom priležnicom. Isti dan, obrušio se i na novinarku Ivanu Petrović nazvavši je dežurnom kreštavicom. Cijele izjave možete pročitati na našem Stupu srama.
Uz njih, posebno ga ovih dana smeta Kolinda Grabar Kitarović. Za nju tvrdi da je kao predsjednica RH hodala po skupovima HDZ-a. Tako je naziva „vegetom u svakom jelu HDZ-a“ i „hostesom koja je išla po HDZ-ovim skupovima“.
Povijest obračuna sa ženama
Naravno, to nisu prve, a vjerujemo ni zadnje, uvrede koje je uputio ženama. Jednu od najpoznatijih je uputio Daliji Orešković i Marijani Puljak nazvavši ih samodopadnim narikačama. Tako je 2020. godine, ni godinu dana od kad je izabran za predsjednika, pokazao tko je „predsjednik s karakterom“. „Tim samodopadnim narikačama propustio sam reći što ih ide. Dalija Orešković je došla na čelo Povjerenstva za sukob interesa s 36 godina kao relativno nepoznata osoba. Javila se na visoku funkciju, to je bilo suspektno, ali bila je najmanje loš kandidat. Odabrana je mojom odlukom. Odabrao ju je Odbor u Saboru. Moraju ljudi ovo čuti“, kazao je.
Za Puljak je rekao: „Gospođa Puljak je moj vršnjak, zato postavljam pitanje gdje si bio u životu. Radila je u banci, bila je informatičar, po algoritmima je smišljala zamke za štediše, ljude koji imaju kredite u francima. To je bio njezin doprinos boljitku zajednice i financijskom statusu ljudi u Hrvatskoj i Dalmatinaca. Za razliku Orešković koja se dovukla, Puljak je izabrana u splitsko vijeće, neki put je kidisala na Sabor, prošla je. U situaciji kada razgovaramo o ozbiljnim temama one se ponašaju kao ozbiljni mali ometaši.“
Radu Borić je prozivao da se lažno prikazuje, ali i da je „frustrirana predsjednica jedne udruge smiješnog imena, koja nastupa uličnim govorom, tražeći samo sukobe u ime nikoga i ničega…“ B.a.B.e., prema predsjedniku, imaju neukusan i neduhovit naziv: „Dakle, moja poruka gospođama iz ‘Baba’, koje nisu babe – mijenjate ime i mijenjajte osobu koja već deset godina galami u vaše ime – ne čini vam dobro.“ Na udaru se našla i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. Za nju je ustvrdio da nitko ne zna njeno ime, pa je i ona postala nebitna.
Vedranu Rudan je nazvao polupismenim, vulgarnim piskaralom i dodao „do sada me nije napadala i to me je, bogami, tištilo. Protiv fašističko-boljševičkog terora u javnom prostoru! No pasaran! Za slobodu govora, normalnosti i zdravog razuma.“
Neke od napada je zaključio i time da ga nitko nije u 15 godina političkog života optužio da „trasha i šikanira žene“. Ipak, na našem Stupu srama 2013. godine našla se njegova izjava kad je kao premijer komentirao predstavljanje kandidatkinja SDP – a na predstojećim lokanim izborima. „Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se“, kazao je tada Milanović.
8. mart i ženska prava
Odnos ženskih prava i Zorana Milanovića je priča puna prevrata. Neposredno nakon dolaska na funkciju predsjednika Republike Hrvatske, Zoran je čestitao Međunarodni dan žena i poručio da treba i dalje ustrajno raditi na poboljšanju položaja žena. U toj izjavi navodi: „aktivizam najhrabrijih, zahvaljujući kojima su se žene širom svijeta odvažile na borbu za svoja prava, stvorio je temelje jednakopravnosti i Međunarodni praznik žena spomen je na njih.“
Godinu dana kasnije, na isti dan – ustvrdio je da postoje žene i žene. Pojasnio je da postoje one koje su jake i borbene, koje će nasilnike i sve koji im se nađu na putu „udariti na jedno mjesto“, ali i da postoje one koje glumataju.
A to su možda i žrtve seksualnog uznemiravanja. „Kada o tome zapomažu glumice koje iz kreveta ne izlaze za manje od pet milijuna dolara, to baš ne vidim kao nešto čime bi se trebao zanimati. Kada to rade žene koje su zaposlenice, službenice, majke ili mlađe kolegice u akademiji, to je problem. Jer znamo kako se u tim sustavima napreduje, to su sustavi u kojima se puno radi i malo zarađuje”, rekao je Milanović. U nastavku je dodao: „Nije isto ako je netko razmažena zvijezda pa se nakon 30 godina sjetio nekih stvari nakon što mu je bankovni račun prsnuo kao jodna voda u Sisku ili to radi i govori neka djevojka ili žena koja pokušava probiti svoj put do svoje sretne zvijezde po istim pravilima kao i muškarci, a to ne može jer je nekakav… da ne kažem što, kinji i maltretira godinama“.
S obzirom na to da su B.a.B.e., pravobraniteljica Ljubičić, ali i brojne udruge reagirale na trivijaliziranje teme seksualnog uznemiravanja – dobile su svoju „porciju“ uvreda koje sam ranije već navela.
Što je sigurno mjesto za žene?
Priču o gorljivom zagovaratelju ženskih prava zaključujem rezolucijom pod nazivom „Sigurno mjesto za žene“. Nju je podržao i naš predsjednik Zoran Milanović. Naime, grupacija Stranke europskih socijalista, čiji je dio i SDP, predložila je Rezoluciju “Sigurno mjesto za žene” kojom su pozvali lokalne vlasti da proglase svoje gradove i regije sigurnim prostorima za žene. Time se lokalna zajednica obvezuje na konkretne mjere (njih 12), u okvirima svojih ovlasti. Među mjerama su: reagirati i pružiti pomoć žrtvama fizičkog nasilja, kažnjavati rodno uvjetovano nasilje, nulta tolerancija na nasilje na društvenim mrežama, osuda javno diskriminirajućeg diskursa prema ženama, djevojkama i djevojčicama i još niz mjera. Koliko je SDP-ova koalicija, na čelu s njihovim premijerskim kandidatom (koji to ne smije biti), sigurno mjesto za žene – veoma je upitno – barem po pitanju javnog diskursa.
Andrej Plenković, žene i novinarke/i
Tako je došla i osuda predsjednika od strane zajednice žena HDZ-a „Katarina Zrinski“. Izjavile su da su izbori „prilika da pokažemo kako mizoginiji nije mjesto u javnom prostoru, politici i hrvatskim institucijama“. Isto tako, očito nije ni njima mjesto na čelu lista HDZ-a.
Informaciju da niti jedna žena neće biti nositeljica izborne liste HDZ-a, saznali smo početkom mjeseca. Na 8. mart premijer Andrej Plenković je napisao: „Svim ženama od srca čestitam Međunarodni dan žena. Hrvatska može ostvariti svoj puni potencijal i nositi se s izazovima 21. stoljeća samo uz ravnopravno sudjelovanje žena u svim segmentima društva. To je bila i ostat će polazišna točka i cilj politike Vlade RH.“
To je svakako polazišna točka Vlade, barem svake godine na 8. mart. I ranije je Plenković u čestitci poručio da kani brojnim mjerama postići veću zapošljivost žena. A naglasio je i važnost postizanja jednakih uvjeta na tržištu rada. Naglasak je stavio i na odlučnu borbu protiv svih oblika diskriminacija i nasilja nad ženama.
Ipak, nekad mu se nije sviđalo što žene govore. Tada im je volio (kao i njegov trenutni mogući – nemogući oponent Milanović) pojasniti kako stvari stoje. Novinarku N1 televizije informirao je da je to televizija koja radi polulegalno, što je HND osudio naglasivši da „prema Zakonu o medijima, svaki medij koji djeluje na području Republike Hrvatske ima pravo na slobodan rad.“ Dodatno, nekad mu se nije sviđalo što ga se pita, pa bi optužio novinarku da izvrće rečenice i da ga podsjeća na Milanovića te je prekidao usred govora. A volio je, s vremena na vrijeme, i ostatku novinara i novinarki objasniti kako se radi njihov posao. Ponekad se dešavalo i da nije baš imao vremena detaljno čitati jer ima previše posla pa ga je novinarka nervirala svojim pitanjima o Ivanu Turudiću, novom glavnom državnom tužitelju.
Za koga će se izliti rijeke pravde?
Rijeke pravde možda dolaze, no po viđenom u ovih tjedan dana – to neće biti „rijeke pravde“ kakve bismo mi voljele vidjeti. Bez dociranja, seksizma, šovinizma, vrijeđanja i trivijaliziranja nasilja. Rijeke u kojima se o ravnopravnosti, jednakosti i nediskriminaciji ne govori deklarativno samo na 8. mart. Prilično je izvjesno da dolaze ili iste mutne rijeke ili rijeke koje imaju vlastitu pravdu. No svakako ne „rijeke pravde“ za žene.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
