Obično mogu procijeniti kvalitetu film dužinom sjedenja na kraju filma dok čitam popis imena scenarista, producenata i glumaca. Kada je film odličan, želim odati priznanje svakoj osobi koja je sudjelovala u njegovoj izradi. Nakon što je izašao novi film o Hanni Arendt, redateljice Margarethe von Trotta, sjedila sam u kinodvorani dok više nije bilo imena na ekranu. Prvoligaška direktorica von Trotta iz New German Cinema biografski je pristupila poznatoj njemačko-američkoj filozofkinji Hanni Arendt. Ovaj informativni, živopisni film odupire se pretjeranoj sentimentalnosti dok prati Arendt (utjelovljuje ju Barbara Sukowa) kroz suđenje nacistu koje će utjecati na njezino životno djelo.
Nakon otmice visokog nacističkog časnika Adolfa Eichemanna od strane izraelske policije 1960. godine, Arendt prisustvuje njegovom suđenju kako bi izvještavala o njemu za časopis New Yorker. Usprkos vlastitom iskustvu u koncentracijskom logoru u Gursu (Francuska) 1940. godine, ona je smatrala da ne možemo poslati povijest, ideologiju ili nacizam na suđenje.
“Ne možete poslati povijest na suđenje. Možete samo osuditi Eichmanna kao jednog čovjeka za ubojstvo”, rekla je u filmu.
Njezin lik se kroz čitav film pokušava uhvatiti u koštac s razočaravajućim Eichmannovom osrednjošću. Osoba koju je ona smatrala ‘divljim predatorom’ pokazala se pred izraelskim sudom kao čovjek čija su djela proizašla iz nepromišljanja i prostog uma – rezultat jednostavnog slijeđenja naredbi i popuštanja pod društvenim pritiskom. Iz tog zaključka njezina je priča u New Yorkeru 1963. godine dobila naslov Eichmann u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla. Frazu ‘banalnost zla’ je istraživala do kraja svoje karijere u pristupanju pojmu moći, autoriteta i totalitarizma.
Film učinkovito ispituje Hannin intelektualni život u vremenu kada su njezini društveni krugovi i njezino političko mišljenje bili zgaženi pod težinom njezinog nepokolebljivog naprednog razmišljanja. Ipak, von Trottin film pažljivo ne idealizira svoju protagonisticu. Prozori u njezin osobni i intelektualni svijet prikazuju Arendt bez opravdavanja njezinih karakternih mana ili afektiranja njezine karijere.
Hannin lik zadržava osobnost i ponašanja po kojima je bila poznata u stvarnosti. Njezin akademski život u New Yorku uključuje škripavi stan gdje ima pepeljara koliko i knjiga. Njezino lica očitava mnoge besane noći provedene pišući. Ona je prikazana kao žena sklona kozmopolitskim avanturama okružena urbanim sofisticiranim ljudima. Njezina dnevna soba izgleda kao književni salon koji se sastoji od briljantnih knjiga koje oduzimaju san, čaše vina stoje na gomili knjiga i vode se filozofske rasprave tipične za intelektualce i intelektualke obučene u tvid. Usprkos takvom inteligentnom i besramnom društvu, von Trottina Hannah je smirena, promišljena i osjećajna. Ona je žena koja nas podsjećada je ‘razmišljanje usamljeni posao’. Von Trotta ju prikazuje kako letargično zuri kroz prozore, zamišljeno šeće kroz šume. A kada otvori usta? Glas obavijen tisućama cigareta i zaogrnut teškim njemačkim naglaskom.
Usprkos napetoj političkoj klimi i ozbiljnim filozofskim raspravama, Hannah je jedini lik koji nudi ikakvo olakšanje kroz humor. Dan joj je taj čudan autoritet usred opresivno ozbiljne atmosfere i samo je njoj dozvoljeno kontrolirati njegov protok. Dok je ljubav uzrok tuđe agonije, Hannah se sarkastično i kavalirski osvrće na muškarce u vlastitom životu: ” Ili ste voljni prihvatiti muškarce kakvi jesu ili ćete živjeti sama”. Dok su predrasude uzrok zločina iz mržnje susrećemo se sa stereotipima u njezinom svakodnevnom životu: “On uzima slobodno od posla zbog bolesti ili razvoda ili takvog nečeg američkog”.
Kao vodkinja u feminističkom filmu i New German Cinema pokretu, von Trotta predstavlja silu kojoj se treba diviti. Nahvaljena je zbog svoje sposobnosti da istražuje unutarnje psihičke svjetovevelikih žena u povijesti, ali njezin rad nikada ne ide za time da idealizira svoje subjekte ili svoj sadržaj. Ovaj film odbija reducirati probleme zla i moralnosti na didaktičke plastičnosti već iskreno ispituje ljudsku povijest i figure koje su ju oblikovale. To je neprocjenjivo blago za pogledati i inspirira svoje gledatelje i gledateljice da se vrate literaturi ove nahvaljene spisateljice.
Prevela i prilagodila Jana Kujundžić
