Neprofitna kampanja This is Not a ‘Wife Beater’ propituje vezu jezika, stavova, stereotipa i ponašanja koji relativiziraju i minimaliziraju nasilje u obitelji. Pokrenuta je Australiji, a pogonjena je volonterskim entuzijazmom šačice aktivistkinja. Alisa Drašković pokrenula je ovaj projekt kako bi promoviranjem pozitivnog nazivlja naglasila važnost kvalitetnih veza, te sigurnih i inkluzivnih zajednica.
Afirmativne poruke odlučila je naglasiti linijom plavih majica s natpisom za svakog/u člana/icu zajednice: za partnere/ice, obitelji, djecu, ljubavnike/ce itd. Svaki natpis se odnosi na različite veze koje gajimo s ljudima, a koji se nalaze unutar intimnog kruga u kojem se i događa obiteljsko nasilje.
{slika}
Sve je zapravo počelo u 2013. godini, dok je radila na Odjelu za žene Australskog Nacionalnog Sveučilišta. “Kada sam čula termin “siledžijka” (Wife Beater) skroz me streslo. Zašto se referiramo na odjevni predmet na način da ga povezujemo s nasiljem nad ženama? Nije mi imalo smisla i željela sam izazvati i druge ljude da malo promisle o tome”, objašnjava za Libelu Drašković.
Prihod od prodaje majica će biti doniran organizacijama koje se bore protiv nasilja u obitelji. Kampanja funkcionira na volonterskoj bazi, a Alisa je vodi uz svoj redovan posao.
{slika}
Alisa Drašković navodi: “Iznenadilo nas je koliko smo dobile podrške od političara/ki koji su aktivni/e na lokalnoj i nacionalnoj razini, lokalnih obrta, udruga, ali i šire zajednice u Canberri. Nacionalni mediji su popratili kampanju, a to doista nisam očekivala. No, kada čitam neke komentare na Facebooku, rastužim se. Previše ljudi nije zainteresirano, ne žele naučiti, ignoriraju problem i ne shvaćaju koncept. Nasilje nad ženama je veoma rasprostranjeno u Australiji i ljudi su nesvjesni veze između jezika i ponašanja, tako da je za očekivati da će se i dalje omalovažavati i odbijati kampanja koja to pokušava osvijestiti“.
{slika}
“Često se događa da se u svakodnevnom razgovoru tematizira nasilje kroz šaljivost, npr. ako osoba “zaradi” masnicu tijekom bavljenja sportom, netko će se pojaviti i reći: ‘Aha, sigurno si se zabila u vrata, zar ne? Pala niz stepenice?’ Banaliziramo nešto što je izuzetno opasno. Radi se o tome da malo promislimo što govorimo i na koji način govorimo o obiteljskom nasilju, te na koji način reagiramo. Nije stvar samo u donošenju zakona. Na cijeloj zajednici je da učini razliku”, zaključuje Alisa Drašković.
S obzirom na poprilično česte i šokantne unose na naš Stup srama, možda je vrijeme da se i Hrvatskoj uprizori neka slična kampanja. U 2014. godini je skupina aktivistkinja osmislila i provela akiciju “Operi jezik“, kojoj je namjera bila pokazati kako jezik perpetuira seksističke obrasce i pridonosi zadržavanju statusa quo. Možda je vrijeme za neke nove aktivističko-lingvističke pothvate u maniri australskih kolegica.
{slika}
{slika}
