Normalizacija nasilja prema ženama na primjeru teksta o seksualnoj eksploataciji muških robova na američkom Jugu u 19. stoljeću
Nedavno sam naišla na tekst pod naslovom ‘10 Horrifying Facts About the Sexual Exploitation of Enslaved Black Men You May Not Know’ (“10 užasavajućih činjenica za koje vjerojatno ne znate o seksualnom iskorištavanju muških crnih robova”). Objavljen je na portalu Atlanta Black Star koji se promovira kao narrative company (kompanija koja se bavi narativom), a čija je misija kreirati i objavljivati kako kažu “osnažujuće narative/priče za sve ljude afričkog porijekla i sve one koji cijene našu kulturu”. Autor ovog narativa je nagrađivani sportski novinar i pisac Curtis Bunn, koji već više od 30 godina objavljuje u renomiranim medijima kao što su The Washington Times, NY Newsday, The New York Daily News i The Atlanta Journal-Constitution.
Na početku, s obzirom da se radi o mediju koji se bavi diskriminacijskim politikama prema crnoj populaciji u SAD-u, želim reći da je izbor ovog teksta slučajan primjer za ono o čemu želim pisati – a to je normalizacija nasilja prema ženama. Premda se ABS (doduše sporadično) bavi i diskriminacijom crnih žena – radi se uglavnom o tekstovima koji ne uzimaju u obzir diskriminaciju žena kao klase. Primjerice, tekst o tome kako daleko uspješnija Serena Williams zarađuje daleko manje od Marije Šarapove, zanemaruje činjenicu kako njih dvije zarađuju daleko manje od muških teniskih kolega ZATO ŠTO SU ŽENE.
Ovaj tekst, koji me je posebno “inspirirao”, bavi se primjerima seksualne eksploatacije muških robova na američkom robovlasničkom Jugu u 19. stoljeću. I premda urednici tvrde kako su narativi koje objavljuju osnažujući za sve ljude afričkog porijekla (a imaju i cijeli manifest pod nazivom Empowering Narratives To Change Our World), ovdje čitamo primjere koji na najgori mogući način degradiraju i ponižavaju žene, potpuno normalizirajući nasilje prema njima. Bolje rečeno potpuno ga ignorirajući i u osnovi ga NE PRIMJEĆUJUĆI. Odnosno, tekst je primjer narativa koji promiče kulturu nasilja prema ženama.
Pa, krenimo redom. Tjedan dana prije teksta o eksploataciji muških robova, na istom portalu je objavljen tekst urednice Taylor Gordon pod naslovom ‘10 Horrifying Facts About the Sexual Exploitation of Enslaved Black Women You May Not Know‘ u kojemu su nešto opširnije od ‘nastavka’ o eksploataciji muških robova opisani primjeri eksploatacije ropkinja. Premda je i ovaj članak po mom sudu prilično površan (10 primjera se svodi tek na opis nekoliko općepoznatih stereotipa iz “popularne kulture” – Mammy, Jezebel…), moram primijetiti kako mi “muški” nastavak koji je uslijedio djeluje kao neka vrsta reakcije odnosno “odgovora”. Uz napomenu (i potencijalne optužbe) da “previše učitavam” i “interpretiram”, to što je uslijedio nastavak o eksploataciji muških robova, uklapa se u tipičnu reakciju “boraca za muška prava” u stilu – a što je s nasiljem nad muškarcima?
Želim napomenuti i da mi je na ovaj tekst ukazano kao na primjer klasne opresije – robovlasničke klase nad robovima. Sam članak je pisan s pozicije kritike opresije od strane “bijele supremacije” ne dovodeći je zapravo u vezu s klasnom (a kamoli s rodnom) supremacijom i stoga ukazivanje i na klasni aspekt smatram potrebnim i korisnim.
Među primjerima u ovom tekstu ima svega. Ali, kroz veliku većinu se provlači činjenica da su u ovim primjerima, u istoj mjeri (pa i više) žrtve eksploatacije i nasilja žene, što autor, urednici i oprema teksta potpuno zanemaruju. U većini primjera, ropkinje su dvostruke žrtve seksualnog nasilja (bijelih i crnih muškaraca), a osim toga tekst afirmira i vlasništvo muževa/muškaraca nad ženama kao nepobitnu i normalnu stvar.
Dakle, tekst koji se bavi klasnim nasiljem, potpuno ignorira jedan veliki dio tog istog nasilja – klasno nasilje muškaraca nad ženama.
Prva dva primjera govore u prilog tomu na koji način je klasna/rasna supremacija imala (i ima) dominantnu poziciju moći u odnosu na rodnu – u smislu da je upravo klasna pozicija omogućuje opresoru da provodi nasilje bez bojazni da će biti kažnjen. Drugim riječima, nasilje “više” klase omogućuje (a često i potiče) upravo klasni sistem (u ovom slučaju robovlasnički) – i to nasilje je neminovno, bez obzira na rodnu poziciju.
Primjer 1. Prisilni seks
[O štetnosti i opasnosti korištenja termina “prisilni seks” umjesto “silovanje” često smo pisale demontirajući kulturu silovanja, pa ću ovdje skratiti i reći samo: silovanje nije seks].
Muški robovi su bili prisiljavani na seks od strane bijelih žena – robovlasnica, a ukoliko ne bi pristali, optuživani su za silovanje ili pokušaj silovanja.
Primjer 2. Bičevanje roba
“Bjelkinje su izbacivale svoje frustracije zbog osjećaja relativne nemoći na muškim robovima koje su posjedovale na iznimno okrutne, nasilne načine i prisiljavajući ih na seks.” Ovaj primjer, osim što potvrđuje klasni aspekt nasilja, ukazuje i na rodni aspekt pozicije nemoći – robovlasnica (zapravo supruga robovlasnika) spram muških robovlasnika (supruga).
Primjer 3. Seks pred publikom
Ovaj primjer uvodi nas u temu koja je u fokusu ove analize – a to je ignoriranje i normaliziranje nasilja nad ženama.
“Ukoliko je gospodar smatrao da neki rob može imati snažne, zdrave potomke, taj rob osim što je bio prisiljen za seksualne odnose, oni su se odvijali u prisutnosti gospodara”.
“Seksualne odnose” s kim??? Evo potpunog ignoriranja činjenice da su žrtve ovakve prakse bile i ropkinje.
Primjer 4. Kastracija
“Bijeli robovlasnici su kastrirali ili čak ubijali robove s kojima bi zatrudnjele njihove žene, s kojima su se seksale dok im muževi nisu bili kod kuće”.
U ovom primjeru se implicira promiskuitet supruga robovlasnika, (premda možemo pretpostaviti da se tu nije radilo o “suglasnom seksu”) i afirmira vlasništvo bijelih muškaraca nad suprugama (kao i robova nad njihovim ženama). No, cijeli primjer je ostao nedorečen, tako da ne znamo kakvu su kaznu doživjele supruge, a možemo pretpostaviti i da se tu nije radilo o “suglasnom seksu”.
Primjer 5. Homoseksualno muško silovanje
Robove su redovno silovali njihovi vlasnici. (Kao i ropkinje, što naprimjer nećete naći u tekstu o iskorištavanju ropkinja).
Primjer 6. Razmjena žena
“Neki gospodari/robovlasnici su ‘sparivali’ žene robova s drugim muškarcima kako bi rodile njihove potomke.”
Ovo me ostavlja bez riječi. Dakle, muški robovi su kažnjeni tako što su njihove žene silovane u reproduktivne svrhe. Potpuno mi je nevjerojatno da ovolika količina nasilja prema ženama ostaje nevidljiva nasuprot kazni muških robova koja se sastoji otprilike u “oskrvnuću njihovog vlasništva – žena”.
Primjer 7. Javno ponižavanje
“Robovlasnici su skidali do gola muške robove pred ženama i s bičem u ruci prijetili i tjerali žene (ropkinje) na seks s odabranim robom”.
Da, ponižavanje i silovanje.
Primjer 8. Orgije na plantažama
Robovlasnici su, kako bi “zabavili” svoje prijatelje, organizirali orgije na plantažama na kojima su prisiljavali robove na opetovani seks s više mlađih “bezvrijednih” robova, a u tome su i sami sudjelovali.
Dva posljednja primjera možda najbolje ilustriraju ignoriranje užasnog nasilja prema ženama.
Primjer 9. “Zanijekana” žena
“Crni rob živi u blizini svoje žene, no dopušteno mu je da je posjećuje tek povremeno, dok bijeli gospodar i odabrani robovi redovno upražnjavaju seks s njegovom ženom [tj. siluju je].” Znači, rob je kažnjen tako da drugi muškarci siluju njegovu ženu.
Primjer 10. Iscrpljujući rad
Muškom robu se daju dodatni, naporni poslovi kako bi bio okupiran dok bijelci siluju njegovu ženu.
Doduše, originalno piše ‘had sex with his wife’, pa ću još jednom naglasiti – ovakvo izbjegavanje nazivanja silovanja silovanjem je samo po sebi perpetuiranje kulture silovanja!
***
Ovaj tekst je, kao što sam rekla, slučajan primjer, no s druge strane možda je i dobar izbor upravo zato što možemo osvijestiti kako paralelne opresije i dalje funkcioniraju i hijerarhijski i intersekcijski i kako je to važan uvid za feminističku borbu. Iste dokaze normaliziranja i ignoriranja opresije i nasilja prema ženama zasigurno bismo pronašli u gomili drugih tekstova koji se bave nasiljem nad određenim potlačenim skupinama. Kada je riječ o ženama, višestruke opresije su neizbježne, a klasne i rodne su itekako povezane. Uvjerena sam kako je jedan od feminističkih zadataka da to osvijestimo.
Silovane, ponižavane žene (ropkinje) u ovom narativu nisu čak niti “kolateralne žrtve”, one su tek “kolateralni”, uzgredni, iskorišteni objekti kažnjavanja muškaraca jer je NORMALNO da ih kao objekte isti ti muškarci posjeduju. One su tek “privatno vlasništvo” muškaraca, objekti nasilnog, brutalnog iživljavanja pripadnika klasa koje imaju veću moć. Dok je za muške robove to klasa gospodara (bijelih robovlasnika, uključujući i bijele žene), za ropkinje je to i “klasa muškaraca”, bez obzira na rasnu i ekonomsku poziciju. Uza sve užase kojima su bili izvrgnuti robovi i ropkinje američkog Juga u 19. stoljeću, užasavajući je i ovakav “tretman” žena u 21. stoljeću, kakvom svjedočimo čitajući ovaj tekst.
