Većina ljudi koja zastupa pro-choice stav zapravo se vodi uglavnom istim razlozima: teška odluka, potencijalno tragične posljedice i stavljanje naglaska da isti treba biti siguran, legalan i rijedak. Sada kada je pitanje prava na abortus dovoljno medijski prisutno i kada postoji realna prijetnja da bi on mogao postati zakonom zabranjen (SAD), vrijeme je da se prevrednuju argumenti koji su se do sada koristili u njegovu obranu.
Katha Pollitt u svojoj novoj knjizi naslovljenoj Pro: Reclaiming Abortion Rights naglašava kako je pravo na abortus stvar privatne odluke, no ujedno i neophodno javno dobro. Navodi kako je za društvo stimulirajuće kada žene imaju djecu koju su željele i koju će samim time bolje odgajati. Ova kolumnistica i dugogodišnja zagovornica prava na pobačaj objašnjava svoje stavove sljedećim argumentom: društveno je korisno kada žena može nesputano (neprekidno) uživati u obrazovanju (nastavku istog, usavršavanju), kasnije se razvijati na radnom mjestu i općenito u svim segmentima vlastita života bez straha da bi je slučajna trudnoća mogla ugroziti – sputati u usavršavanju, tim više što takva može biti i životno ugrožavajuća.
Pollitt primjećuje kako je pojava pilule, koja je ženama omogućila da kontroliraju i koriste svoja reproduktivna prava, za tri četvrtine povećala broj liječnica i odvjetnica. Regulirana reproduktivna prava omogućuju svakoj ženi kontrolu nad vlastitom budućnošću. Upravo je takva mogućnost da odredimo kada ćemo imati djecu (ako ćemo je imati) omogućila da žene istovremeno budu liječnice, odvjetnice, senatorice, ali i majke.
Sukladno tome, pravo na abortus je temelj za žensku ravnopravnost i nije stvar samo privatne sfere.
“Reproduktivna prava ne završavaju u našim tijelima”, zaključuje Katha Pollitt.
U pozadini suprotstavljenog stava koji isključiv naglasak stavlja na ulogu žene kao majke nalaze se zapravo sljedeće dileme: za žene je važnije da budu majke nego da se obrazuju, želja za dobro plaćenim poslom i napretkom u karijeri niže je rangirana u odnosu na našu prirodnu ulogu neprekidne prokreacije – rađanje tako postaje jedini adut kojim žena može doprinijeti društvu. Najveći problem kod zagovaratelja takva stava jest činjenica kako je ženska potraga za boljim životnim uvjetima još uvijek nisko na ljestvici prioriteta. Takvo što se smatra pogodnošću, a ne neotuđivim pravom.
Pravo na abortus zapravo je žensko pravo da žive život na željeni način, što zapravo i jest svrha života, a ne njegova nuspojava.
Prevela i prilagodila Ana Maria Filipović Grčić
