Godina 2024. bila je super izborna godina. Zbog niza izbora (parlamentarni izbori, izbori za Europski parlament, predsjednički izbori) interes za politiku bio je pojačan. Bili su to dobri uvjeti za analizu položaja žena u hrvatskoj politici. Tako smo kao učenice Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb u sklopu nastavnog predmeta “Škola i zajednica” (ŠiZ) odlučile provesti istraživanje. Kao posebni segment našeg istraživanja, izdvojile smo problem seksizma. Na to nas je potaknula izjava saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića iz HDS-a tijekom televizijske emisije na HRT-u, 21. listopada 2024. Godine.
“Ja sam sada vizualizirao kolegicu Orešković kako leži u krevetu, pokrivena hrvatskom zastavom s jastukom na kockice. Meni je drago da je kolegica Orešković tako nacionalno osviještena, drago mi je da se ljevica tu malo promijenila, da se počela nabrijavati na nacionalne teme. To je super i imate moj lajk što se toga tiče”, kazao je Zekanović.
Zanimalo nas je što o ovoj, i sličnim izjavama misle građani i građanke Republike Hrvatske pa smo odlučile provesti anketu. Dobile smo odgovore od 420 ispitanika/ca u dobi od 16 do 65 godina. Period ispunjavanja ankete bio je siječnja do travnja 2025. godine.
Što kažu ispitanici/e o izjavi Hrvoja Zekanovića?
Upitani o citiranoj izjavi zastupnika Zekanovića, gotovo 79 posto ispitanika i ispitanica navodi da je ovo primjer seksizma, a 4,8 posto smatra to normalnim govorom u politici. Osim toga, čak 16,4 posto njih navodi „nisam siguran/na što mislim o ovome“.
Budući da su saborski zastupnici i članovi vlade medijski najpraćeniji političari u državi, zanimali su nas njihovi stavovi, kako o problemu seksizma, tako i o njihovoj odgovornosti za izrečeno i učinjeno u sklopu njihova političkog (i društvenog) djelovanja.
Što kažu političarke o seksizmu u politici?
Pokušale smo uspostaviti kontakt sa saborskim zastupnicama obraćajući se klubovima zastupnika. Odazvale su se Anka Mrak Taritaš iz GLASA-ai Marija Lugarić iz SDP-a pa smo s njima provele intervjue. Budući da je Marija Lugarić na čelu Odbora za ravnopravnost spolova, razgovor s njom dao nam je uvid u rad Odbora. Osim njih, razgovarale smo i s Morenom Lekan, vijećnicom u Skupštini Primorsko-goranske županije. Sve tri političarke u intervjuima su iznijele mišljenje da je hrvatsko društvo patrijarhalno.
Marija Lugarić opisala je i reakciju grupe zastupnica na gore navedeni istup Hrvoja Zekanovića. Njih 28 potpisalo je izjavu u kojoj navode da su: “zgrožene, iako ne iznenađene ovakvim javnim istupima Hrvoja Zekanovića, člana Kluba HDZ-a, koji ne samo da degradiraju kolegicu Daliju Orešković, nego i sve žene u hrvatskom društvu. Seksistički ispadi su znak slabosti onih koji nemaju argumenata pa se umjesto toga koriste primitivnim napadima kako bi skrenuli pažnju s vlastite nesposobnosti. Kao žene, zastupnice i građanke odbacujemo svaku vrstu ponižavanja, dehumanizacije, a gospodinu Zekanoviću poručujemo da ubuduće, prije nego što se odluči na sramotne komentare o ženama, radije uloži vrijeme u razmišljanje o suvislim političkim idejama.”
Na pitanje je li teško biti žena u hrvatskoj politici, Marija Lugarić kaže da nije ništa teže nego biti žena u bilo kojoj profesiji. Smatra da u cijelom društvu ima onoga što naziva toksičnim maskulinitetom.
Morena Lekan se susrela s problemom seksizma i ageizma na lokalnoj političkoj razini. Ona smatra da se patrijarhalnost “očituje u puno pokazatelja. Vidljiva je iz broja žena na rukovodećim pozicijama u gospodarstvu, nižim plaćama za iste poslove, tretmanu žena u medijima pa sve do čestih fraza i kolokvijalizama koje koristimo još uvijek, a koji imaju korijen u patrijarhalnom i seksističkom poimanju žena, primjerice – “plačeš kao curica” i sl.”.
Povod za intervju s Lekan je izjava kolege vijećnika, Željka Lambaše iz SDP-a: “Morena, vi ste lipa, simpatična i pametna ženska. Ali intencija svake političke grupacije, pa i vaše, je pobjeda na izborima. No, za takav uspjeh još ćete morat’ puno palente pojist da biste ga ostvarili”. (Rasprava o rebalansu u Županijskoj skupštini Primorsko-goranske županije 13. lipnja 2024, godine.)
U anketi smo pitale ispitanike/ica što misle riječima koje je izgovorio spomenuti županijski vijećnik.
Čak 80 posto ispitanika/ica smatra da se radi o seksizmu, a od toga 30 posto smatra da je, uz seksizam, riječ i o ageizmu – diskriminaciji na temelju dobi. Manje od pet posto ispitanika/ica smatra da se radi o dobronamjernom savjetu starijeg kolege. No, gotovo 15 posto ispitanika/ica nema mišljenje. Postotak onih koji ne prepoznaju seksizam je i ovdje sličan kao i kod izjave Zekanovića. Normalizacija takvog govora u politici i postotak onih koji ne prepoznaju seksizam pokazuje da je i dalje potrebno educirati i informirati građanstvo o neprihvatljivim načinima komuniciranja u politici i društvu općenito.
Političarke i „obiteljski status“
Koliko je važna edukacija, govori i sljedeći primjer. Tijekom predsjedničke kampanje, predsjednik stranke Dom i nacionalno okupljanje, Mario Radić, o predsjedničkoj kandidatkinji svoje stranke, Branki Lozo naveo je da “ona ima veću obitelj i više djece nego drugi kandidati”.
Gotovo 75 posto ispitanika smatra izjavu neprimjerenom jer nitko ne govori o obiteljima muških predsjedničkih kandidata. Samo pet posto smatra da je izjava na mjestu i da je pohvala kandidatkinji. Međutim, preko 20 posto ispitanika/ica nema mišljenje o izjavi Marija Radića. Ovaj primjer smo odabrale jer, smatramo, da se ovdje radi o procjeni kandidatkinje na temelju njene majčinske uloge, a ne političke sposobnosti.
Seksizam u lokalnim političkim arenama
Osim primjera vijećnice Morene Lekan, moguće je pronaći i druge primjere društveno neprihvatljivog komuniciranja na lokalnim političkim scenama. Slavonskobrodski mediji izvijestili su o ponašanju predsjednika Gradskog vijeća Slavonskog Broda Stribora Valente, nezavisnog vijećnika,prema nezavisnoj vijećnici Slavici Lemaić.
On joj je poručio; “Sačekajte da završim, nemojte biti kokoška. Ovo nije kokošinjac.”
U anketi smo pitale ispitanike/ica što misle o izjavi nezavisnog vijećnika:
Preko 92 posto ispitanika/ica smatra su riječi koje je predsjednik Gradskog vijeća uputio vijećnici Lemaić uvredljive. Značajno manji udio ispitanika (5 posto) nema mišljenje. Ovakav način govora je mnogo prepoznatljiviji kao neprihvatljiv. No, on je i seksistički jer gospodin Valenta ne bi kokoškom nazvao nekoga od svojih muških kolega.
Odgovornost političara/ki za izrečeno u javnom prostoru
U našem istraživanju posebno nas je zanimalo što političari i političarke, ali i tzv. mali ljudi misle o utjecaju onoga što političari/ke izgovore sa saborske govornice ili pred televizijskim kamerama na društvo u cjelini.
Morena Lekan navodi: “Svatko od nas kao pojedinac u ovom društvu je odgovoran za izrečeno, međutim, javne osobe, koje šalju poruke u javnom prostoru (a to su onda, između ostalog, i političari/ke), moraju shvatiti da njihovo ponašanje radi toga ima i dalekosežnije posljedice. Jedna od njih je i normalizacija seksističkog (ili bilo kojeg drugog inače društveno neprihvatljivog) diskursa. Ako vidimo da nam se premijer i predsjednik međusobno “časte” izrazima poput plameni jazavac, gojenac, šmrkavac, itd., možemo jedino zaključiti da je to sada općeprihvaćeno te da možemo i mi govoriti što god hoćemo, kome god hoćemo”.
Anka Mrak-Taritaš dodaje: “Kad ste u javnom prostoru vi imate odgovornost za svaku izrečenu riječ, u odnosu na ljude koji ne djeluju u javnom prostoru bez obzira jeste li političar, političar u lokalnoj sredini ili na državnoj razini, ali ja mislim da imaju veliku odgovornost za svoju izrečenu riječ, različiti influenceri, sportske zvijezde, zvijezde iz umjetničkog svijeta, iz jednostavnog razloga što se ta riječ čuje. Ta se riječ puno jače čuje i puno jače šalje poruku, tako da oni koji javni prostor koriste za bilo kakav oblik ponižavanja, mržnje, odnosa prema nekome jer je drugačiji, je užasno velika odgovornost i vodi naše društvo korak nazad. Kad netko nađe opravdanje za to što je nekog ošamario ili je bio bezobrazan ili je bio agresivan, onda šalje apsolutno krivu poruku svima oko sebe”.
Osim političarki, pitale smo i ispitanike/ice o odgovornosti političara. 79 posto ispitanika/ica smatra da je odgovornost političara za ono što izgovaraju i pišu veća od odgovornosti tzv. običnih ljudi. Gotovo 14 posto ispitanika/ica navodi da nisu sigurni/ne.
Kakva je uloga i položaj medija?
Posebno nas je zanimalo kakva je uloga i položaj medija u interpretaciji onoga što rade i govore političari. Za pomoć smo se obratili novinarki N1 Jeleni Bokun. Izravan povod bila je konferencija za novinare premijera Andreja Plenkovića 19. rujna 2024. godine. Odgovor na pitanje novinarke Nove TV Anje Petrović (o maksimalnoj stopi poreza na nekretnine), premijer je počeo riječima: “Slatki ste, radoznali ste tu”. Na to je reagirala Bokun riječima: “Pripazite s tim izrazima ”slatki ste”, to vam baš i nije.” Premijerova uvrijeđena reakcija je bila: “nemojte vi meni samo govoriti što ima, a što nema potrebe. Ja imam svoj mandat da govorim što je, a to je otvoreno govoriti kako stvari stoje.”
Istraživanjem ovog događaja, naišle smo na sličnu situaciju iz 2018. godine. Tada je premijer još jednoj novinarki poručio da je slatka. Riječ je o Damiri Gregoret, a kamere su zabilježile njegove riječi tijekom izjave 2. listopada 2018. godine.
U neformalnom razgovoru s novinarima/kama i snimateljima/icama koji/e imaju pristup novinarskoj sobi u Banskim dvorima,saznale smo da je seksistički diskurs osobito čest prema mlađim ženskim osobama. Njih se dodatno etiketira kao neiskusne, nedorasle i slično. Takav si pristup dozvoljavaju mnogi političari, osobito kad se ugase kamere i diktafoni. Ipak, većina novinara/ki smatra da seksističkim istupima ne treba dati previše medijskog prostora.
Iz svega navedenog, smatramo da neprimjereni komentari političara/ki izazivaju poplavu seksizma (i drugih oblika diskriminacije) na društvenim mrežama. To pokazuje da je utjecaj onoga što govore političari/ke itekako velik, kao i njihova društvena odgovornost.
Plenković vs. Milanović
Kad već spominjemo osobu koja obnaša najvišu funkciju izvršne vlasti u Hrvatskoj već gotovo 10 godina, još jednu smo izjavu izdvojili kao neprimjerenu i neprihvatljivu. Na pitanje o djelovanju ministrice Nine Obuljen Koržinek, premijer Plenković je 10. prosinca 2024. godine izjavio: “Imam ženu koju volim i Ninu u koju sam afektivno zaljubljen kao ministricu.”
Bi li to premijer ikada rekao za bilo kojeg ministra u svojoj vladi? Odgovor je ne bi. A kad smo već kod sastava Hrvatske vlade, u njoj trenutno ministarsku funkciju obnašaju samo dvije žene. To iznosi 11.1 posto.
Poput predsjednika vlade i predsjednik Republike Zoran Milanović o ženama se povremeno izražavao na neprimjeren i neprihvatljiv način. Najpoznatija je izjava u kojoj je političarke Daliju Orešković i Marijanu Puljak, 30. rujna 2020. godine nazvao “samodopadnim narikačama”. Međutim, u nevjerojatnom obratu, saborska je zastupnica u jeku kampanje za predsjedničke izbore, ovako komentirala predsjednikove riječi pet godina kasnije:
O tome kako seksizam generira još seksizma i kako je utjecaj političara izuzetno velik govori i ponovno spominjanje te, na neki način, recikliranje citirane predsjednikove izjave:
Neophodno je da političari osvijeste težinu onoga što govore i rade. Njihova je društvena odgovornost ogromna, a plaćaju ih porezni obveznici i obveznice. Diskriminacija (bilo koje vrste) koja dolazi s političkog vrha države je neprihvatljiva.
Mladi ljudi su nakon uvida u seksističke ispade hrvatskih političara (posredstvom ankete koju su popunili) bili neugodno iznenađeni razinom političke nekulture. Politika je među mladima ionako percipirana kao nešto nečasno, korumpirano i neprivlačno. Seksizam u politici je još jedna pojava koja će ih odvratiti od aktivnije političke participacije. Međutim, to što mladima seksizam iz političkih krugova nije prihvatljiv, daje nadu da možemo graditi bolje, pravednije i ravnopravnije društvo u budućnosti.
Politika je još uvijek „muški“ posao
Zastupljenost žena u političkoj vlasti ostaje niska pa nije neočekivano da gotovo 60 posto ispitanika/ica smatra da je politika u Hrvatskoj većinom muški posao. Međutim, preko 92 posto ispitanika/ica smatra da bi žene trebale ravnopravno sudjelovati u vlasti i politici jer čine polovicu (pa i nešto više) stanovništva Hrvatske.
Poznato je da je zakonom uređena zastupljenost žena na izbornim listama. Isto tako je poznato da neke političke stranke radije plaćaju kaznu zbog nepoštivanja zakona, nego da ističu žene na svojim izbornim listama. Ima i primjera da se stranke kažnjava zbog previsokog udjela žena na izbornim listama. To smatramo krajnje nepravednim u kontekstu rezultata našeg istraživanja.
Zašto je seksizam opasan?
Pitale smo ispitanike/ice o povezanosti seksizma u javnom prostoru i mogućem povećanju nasilja nad ženama. Preko 91 posto njih smatra da seksizam u politici, medijima i na društvenim mrežama može doprinijeti nasilju nad ženama.
Josip Grgić iz Institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je potvrdio da je takav stav ispitanika opravdan i upravo visok postotak ukazuje na vjerojatnost veze između seksizma u javnosti i mogućeg jačanja nasilja nad ženama.
Seksizam se zasniva na ideji da je jedan spol ili rod superiorniji od drugoga. Takvo uvjerenje održava patrijarhalne strukture, narušava dostojanstvo i utječe na rodnu ravnopravnost. No, kao što je i ranije navedeno, postoji veza između seksizma i nasilja. Prvenstveno jer kroz stav o superiornosti muškaraca nad ženama se normalizira nasilje i zlostavljanje. Brojna istraživanja, medijski napisi i kontinuirana upozorenja feminističkih organizacija ukazuju na to da je nasilje nad ženama ozbiljan i rasprostranjen problem u našoj zemlji. Tako se u izvješću pravobraniteljica za 2024. godinu nalazi i ovaj grafički prikaz:
Prošle godine u Hrvatskoj ubijeno 18 žena što je značajan porast u odnosu na prethodne tri godine. Dakle, ovaj ekstremni oblik nasilja nad ženama je očito problem u društvu. Naravno da pojedinačni seksistički ispadi političara nisu uzrok ubijanja žena, ali pridonose normalizaciji seksizma u javnom prostoru. A posljedica može biti i nasilje – verbalno, emocionalno, fizičko, kao i ostale vrste rodno – uvjetovanog nasilja.
Uloga vlasti i političara je da osiguravaju sigurnost i dostojanstva svakog člana i članice društva, ne samo na papiru, nego i u stvarnosti. Pozivamo političare da se odreknu seksizma u svom govoru i djelovanju. Završavamo rečenicom koju je potpisalo 28 saborskih zastupnica: “seksizam ne prolazi, i umjesto da nas utišate, samo nas činite glasnijima”.
