O obiteljskoj dinamici roditelji „dinosauri“ jedni druge informiraju u na Facebook-u ili Instagram-u. Oni „moderniji“ najzanimljivije trenutke dijele kreirajući kratke video isječke na TikTok-u, a ako su isječci „kids friendly“ mogu se pojaviti i na Kids TikTok-u.
Posebna verzija TikTok aplikacije, neformalno poznata kao Kids TikTok namijenjena je djeci mlađoj od 13 godina u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako bi ispunili zakonske zahtjeve, računi tih korisnika/ica su privatni te oni/e ne mogu podijeliti sadržaje, slati poruke ili komentirati, već samo pregledavati i „lajkati“ onaj sadržaj koji je TikTok njima namijenio pod marketinškom oznakom „Kids“. Odnosno, onaj koji je odobren kao prikladan za njihovu dob.
U opisu Kids TikTok-a navodi se: „Discover the best TikTok videos for kids, featuring fun, laughter, and entertaining challenges designed for young audiences. tik tok kids videos, tiktok for kids content, fun tiktok kids challenges.“
Ovaj opis Kids TikTok-a generiran je od strane AI, no od istog se opisa TikTok rečenicu niže i ograđuje. Naravno, jer opis, iako naoko bezazlen i marketinški primamljiv, između redaka pokazuje kakav se u biti (štetan) sadržaj djeci plasira pod službenim opisom „iskustva posebno dizajniranog za djecu mlađu od 13 godina“ kako je navedeno u odjeljku „Account and user safety: Age requirement on TikTok“.
Pod okriljem zaštite privatnosti i promocije „primjerenog“ sadržaja za njihov uzrast, kroz pregled sadržaja na platformi, dobivam dojam da se potiče razvoj potpuno nekritičke (i vrlo mlade) publike, koja sve što može na već filtrirani sadržaj je kliknuti ili ne kliknuti „like“.
No, važno je i napomenuti da ako niste u SAD-u – ne znači da vam ti sadržaji nisu dostupni. Naime, možete ih vidjeti na TikToku kad pretražujete sadržaje pod heštegovima #Kids, #ForKids i/ili #KidTok.
Što možemo gledati na Kids TikTok-u?
Uz isprazne i kreštave animacije za djecu od kojih je većini roditelja oko mene muka, u videima su glavni akteri vrlo mala djeca redovito prikazana na ekstremno senzacionalistički način. Ponekad su našminkana, ponekad vidno pripremljena za produkciju (čitaj djevojčice) ili upravo suprotno, prikazana u spontanom ponašanju kao predmet ismijavanja (pogađate: dječaci). Redovito se prikazuju intimni obiteljski trenutci iz svih dijelova svijeta i pritom promoviraju rodni stereotipi pa su djevojčice princeze, a dječaci superheroji.
S jedne strane djevojčice danas više no ikad odgajamo da budu snažne, svoje, neovisne i samosvjesne. Istovremeno, u javnom diskursu promoviramo ulogu brižnog oca očekujući da će jednog dana takvi postati i dječaci: da će poštovati žene, da će biti prisutni i da će se znati nositi s emocijama i problemima razgovorom, a ne mišićima. Također, potičemo djecu ( i djevojčice i dječake) da izražavaju emocije, da je u redu plakati, biti tužan/na i/ili ljut/a te im nastojimo pružiti sigurno okruženje u kojem će razvijati emocionalne i socijalne vještine i samim time sutra znati kontrolirati ponašanje i kada je najteže.
S druge strane, na ovoj iznimno popularnoj online platformi roditeljima, dječacima i djevojčicama serviramo potpuno suprotan sadržaj. Stereotipan, isprazan, plastičan, ukrašen mašnicom ili skriven iza maske Spidermana.
Roze princeze i plavi šefovi
Jedan takav video na Kids TikTok-u vodi na profil @alice_princss. Odmah po fotografiji korisničkog računa vidimo da se radi o djevojčici koja račun ne bi smjela imati, a koja se u princeza stilu pojavljuje u bezbroj sličnih videa te objektivizira i koristi za reklamiranje različitih igračaka za djecu, odnosno „za djevojčice“. Ona je frizerka, kozmetičarka, vrtlarica, čistačica, princeza… Čak i kad Alice kupuje novi auto i sjeda u crni policijski džip, sama zaključuje da je taj „za dečke“, a kočija s konjem je „za princeze“, traktor ne dolazi u obzir te, naravno, pobjeđuje ušminkani autić boje ciklame s bijelim točkama i rozom mašnom. Onaj za moderne princeze iz 2025.?
Na video isječcima korisničkog računa 2023boss.baby naravno ništa rozo, osim ako je u pozadini neki animirani film ili sladoled. Glavni protagonist je dječak David, pretpostavljam rođen 2023. godine. Još jedan od mnogih „ispod 13“ otvorenih korisničkih računa čiji su vlasnici pretpostavljam roditelji. On, naravno, živi slobodno i spontano punim plućima. U dućanu uzima igračku koju želi (plavu, naravno), igra se mačevima, vozi vatrogasno vozilo, jede kako želi, pleše, pa čak i pere zube plišancima. Bravo za Davida!
Iako može djelovati kao nevjerojatna slučajnost, u biti je vrlo predvidljivo da oba profila u startu promoviraju dobro nam znanu podjelu uloga na žene kao „princeze“ i muškarce kao „šefove“. Princeze, naravno, uvijek paze na svoje „zdanje“ i „izdanje“, dok šefovi žive kako im se „hoće“ te rade „što“ i „kako“ hoće.
Kako te poruke djeluju na (stereotipno) roditeljstvo?
Iako je formalno dobna granica za korištenje TikTok-a 13 godina (kao i većine platformi, uz iznimku SAD-a), naravno da mnogo i mlađe djece – kao i ja upravo sada (bez korisničkog računa) – skrola po dječjim (i ne samo dječjim) računima i upoznaju se s besprijekornom svakodnevicom djevojčica i divljim svakodnevicama dječaka.
Pitam se koliko male djece i njihovih roditelja svakodnevno upija ove stereotipe. Dio se zasigurno trudi i kopirati ove ili slične račune pa nastaju novi stereotipni životi malih bića koja to nisu izabrala. Pritom prvenstveno mislim na živote djevojčica – ušminkane, vizualno opterećene i namještene živote u kojima je sve roze boje. Pravo na slobodnu igru, mišljenje i izbor gotovo da i nije opcija. To isto pravo naizgled postoji kod dječaka, ali u toj priči također je više-manje sve unaprijed predodređeno da bude „tipično muško“ – i boje i igre, odnosno, samo se takav sadržaj iz Davidovog života dijeli javnosti.
Čini mi se da je u našoj svakodnevici puno više boja u životu naše djece. U parkićima i vrtićima se djeca igraju međusobno različite igre (i mačevima, i barbikama) pa ne razumijem zašto ipak toliko lajkamo „rozu“ i „plavu“ kad smo online.
Zašto si dopuštamo popularizaciju ovih tipova sadržaja klikanjem, lajkanjem, srčekima i smajlićima pa makar kasnije imali i negativno iskustvo nakon pregleda ili, kao ja, općenito ne odobravali i zgražali se nad objavama takvih sadržaja.
Čini mi se da smo samo načelno svjesni/e da svaki pregled takvog sadržaja na neki način ima utjecaj na izbor naših roditeljskih stilova, a nerijetko i na slobodno vrijeme koje provodimo s djecom. A da ne pričamo da utječe na generiranje sljedećeg sadržaja koji nam se nudi, kupovinu igračaka, način razgovora s djecom, odabir aktivnosti i stvaranje video materijala koje i sami odlučujemo dijeliti, bili mi hejteri/ice ili fanovi/ice tipično stereotipnih objava.
Možda baš zbog takvih objava neka djeca nemaju doma ni lutke ni mačeve, pa drugdje traže priliku da se s njima igraju.
Zabrane vs. život, svakodnevica i edukacija
Nerijetko čujem da treba sve mreže djeci zabraniti. I sama se djelomično slažem jer to bi bilo najlakše rješenje, kad bi bilo moguće. No, to bi praktički značilo brisanje svih društvenih mreža (i naših) jer ako djeca nemaju svoj profil na TikToku, tim istim videima pristupaju preko našeg YouTube-a ili neke druge mreže od koje se nama teško rastati.
S obzirom na to da zabrane, općenito, rijetko rezultiraju željenim učinkom, možda je zaista vrijeme je da djecu (a prvenstveno roditelje najmanje djece!) sustavno učimo kritički pristupati štetnim sadržajima koji im „algoritamski“ nameću kako da se ponašaju, a naročito kada to uključuje točno određena ponašanja sukladna njihovu spolu.
Primjerice, „štetne“ video sadržaje koji promoviraju rodne razlike i stereotipne uloge muškaraca i žena možemo iskoristiti za razgovor s djecom o naslijeđenim očekivanjima pojedinih rodnih uloga te uobičajenog pogleda na obitelj otvarajući prostor za analizu i razvoj kritičnog pristupa prema nametnutim patrijarhalnim ulogama i stilu života.
S većom djecom koja su svakodnevno izložena različitim online sadržajima (prvenstveno video sadržajima) možete otvoreno razgovarati i pitati ih da prepričaju što su vidjeli/e. Možete ih tražiti da poruke tog sadržaja usporede s vlastitim interesima te provjeriti provode li djeca svoje slobodno vrijeme sukladno onome što ih zaista i zanima. Razgovorom (i još mnogim aktivnostima koje možete, primjerice, pronaći u materijalima „Mediji i emocije“ na medijskapismenost.hr) razvija se kritički pristup rodno stereotipnim porukama koje nas i dalje okružuju upakirane u slatke video spotove male djece ili ismijavanje kaosa „kad su djeca sama s tatom doma“.
Što više razgovaramo s djecom o online sadržajima koje gledaju, dajemo im priliku da kritički pregledavaju sadržaje, razvijaju mišljenje o porukama rodno stereotipnih sadržaja i odaberu kako će im pristupati ubuduće. Hoće li ih pratiti i lajkati? Hoće li ih kreirati samostalno? I hoće li uopće otvarati takav tip sadržaja?
Neki će reći da sam optimistična, ali dugoročno jedino tako možemo poslati i poruku kreatorima/icama sadržaja, a djeci dati šansu da biraju, ali i sami/e kreiraju bolje, šarenije i otvorenije sadržaje. Možda i lutka sutra bude pored mača u dućanu, a klinci će odabirati što ih zaista zanima, a ne što su taj dan vidjeli na reklami između video spotova.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
