Iako je jučer u otprilike 15 minuta Hrvatska dobila prvu premijerku od samostalnosti i prvu predsjednicu trenutno najjače političke stranke (i još k tome desne), nitko da nađe vremena za prigodnu proslavu te činjenice (osim nepoznatog nekog čiji buket cvijeća su jučer uslikali pred Banskim dvorima). Na prste jedne ruke možemo nabrojati premijerke na prostoru Europe (i malo šire) i nije baš mala stvar što je upravo Hrvatska, takva patrijarhalna i konzervativna kakva jest, dobiva. No, ta je činjenica, nažalost, ostala zamračena s bezbroj drugih.
Prva je ta da Jadranka Kosor nije dobila izbore pa postala premijerkom, već je praktično imenovana na tu poziciju od Ive Sanadera. Tako da čak nemamo niti zadovoljstvo da možemo reći “Vidi, narod je dovoljno samosvjestan da izabere premijerku” pa niti “HDZ je dovoljno samosvjestan da izabere predsjednicu“, nego je Sanader, sukladno njegovoj višegodišnjoj vladavini, ostavio Jadranki Kosor vlast u nasljeđe. Ona ne spada među najgore Sanaderove ministre/ice, čak možda s nekim svojim potezima spada u gornji vrh (jest da je ta ljestvica jako, jako nisko) i po logici stvari može se bez problema zaključiti da ona ipak donekle zna što radi. No, mnogi sada govore “Sve može, samo ne Jadranka Kosor“. Facebook grupa Neću da mi Jadranka Kosor bude premijerka sakupila je gotovo 40 000 članova/ica u manje od 24 sata i iz perspektive činjenice da Jadranka Kosor uistinu nema izborni legitimitet za premijersku funkciju to ima smisla. Ali! U sustavu kakav imamo premijeri odlaze, a premijerke dolaze tako dugo dok imaju većinu u parlamentu. Kada uzmemo u obzir da je Sanader otišao, a da vladajuća koalicija i bez njega želi ostati na kupu (surprise, surprise!), pa onda sto puta bolje Jadranka Kosor nego Milinović, Kalmeta, Šuker, Polančec ili netko od stare tzv. barakaške HDZ-ove garde.
Druga stvar koja ostavlja gorak okus je taj što je Hrvatska po mnogim pokazateljima opet u 90-ima. Pogotovo onim ekonomskim. Raste nezaposlenost, opada turizam, BDP nikada više u minusu, zaduženost nikada veća, a čak i ona jedna jedina stvar koja nam nije išla tako loše – a to je pristupanje EU – je zapela u slijepoj ulici. Hrvatska je trenutno užasno vruć krumpir, od kojeg i sama opozicija bježi glavom bez obzira (iako se sada prave da zazivaju prijevremene izbore), i čini se da je jedino Kosor dovoljno dobra i hrabra vojnikinja partije koja bi se tog zadatka primila pa makar i propala do kraja turističke sezone. Gotovo nema komentatora, analitičara ili običnog novinarskog piskarala koji ne komentira da je ona žrtvovana, da samo obavlja još jedan Sanaderov prljavi posao (kao što ih je obavljala i sve ove godine) i da je obična marioneta. Nažalost, i sama Kosor je kroz svoj politički staž dala puno previše razloga da se o njoj tako misli, a jedna od njenih često citiranih izjava je i ona “Kud‘ Sanader, tud‘ i ja” koja nikako nije pomogla njenom imageu odlučne i samosvjesne političarke. Doduše, teško da bi drugačije mogla opstati, bilo u Sanaderovom, bilo u barakaškom HDZ-u i sutra postati premijerka.
Treće je prštanje seksizma na sve strane, kako novih izmišljotina tako i recikliranje starog Kosoričinog nadimka Suzana. Jedan je zagrebački radio jutros u eter pustio staru pjesmu Vlade Kalembera “Suzo, Suzana” posvetivši je budućoj premijerki, Net.hr je objavio vox populi u koje je bilo izjava i tipa “Teško je kući u kojoj žena vlada“, “Ona ne zna voditi ni svoju familiju, a kamoli državu“, “Jedna ženska ne znam jeli to more voditi“, a veliki naslov na Javno.com glasi “Sanader Vladu dao svojim obožavateljicama” (gdje usput aludiraju i na Biancu Matković). U Jutarnjem listu Nada Mirković je odmah ispisala karticu teksta o njenoj odjeći, a apsolutno se svi pitaju “Može li to ona? Ima li odlučnosti? Ima li autoriteta?” jer znamo za koga su te osobine kroz povijest bile rezervirane (a što je najbolje pričamo o osobi koju su slali da pregovara sa apsolutno svim nezadovoljnicima u ovoj zemlji, radnicima, seljacima, braniteljima ,a to sigurno ne može netko ‘ko nema niti kičme, niti autoriteta). Jedino je nepredvidljivi Đapić prilikom komentiranja Kosoričine skore dužnosti rekao kako je premijerka, bez obzira na sve, važan iskorak za Hrvatsku.
Naravno ostaje da vidimo što nam vladajuća koalicija još sprema, a pred prvom premijerkom je dugo i vruće ljeto nakon kojeg će ili skepticima zatvoriti usta ili kao prava vojnikinja partije pred narodnim sudom uskliknuti “Milost ne tražim!”.
