Scenarij prvi. Sredina srpnja je. Sjedite na plaži, osjećate sitne kamenčiće koji čine dno Jadranskoga mora iz kojega ste upravo izašle. Slušate valove, dječje povike i opuštene razgovore vaših plažnih susjeda. Na ručniku se nalaze UNO karte, voće, krema za sunčanje i knjiga. Sunce obasjava vaše tijelo i puni ga vitaminom D.
I dok koža poprima tamniju nijansu, gledate u svoje noge i primjećujete dlačice duge svega nekoliko milimetara. Iako jedva vidljive, dlačice vas opet frustriraju. Ne zato što su tu, nego zato što društvo očekuje da ih ne bude. Stiglo je vrijeme da ponovno osjetite bol koju vam zagrijani vosak nanosi. Vaše zagrebačke kozmetičarke nema u blizini, a jedino za čim sada možete posegnuti jesu britvice. Famozne ružičaste britvice.
U trenucima kad vas muče dlačice, na plaži kraj vas sjedi muškarac srednjih godina dlaka dužih od vaših tri milimetra i uživa u istoj sunčevoj toplini koja vas grije. Njegove misli zasigurno nisu preokupirane dlačicama, a i da jesu, njegovo bi brijanje bilo znatno jeftinije, jer ne biste vjerovali – on će svoje dlačice riješiti plavim britvicama.
Britvice nisu jedini primjer. Povratkom u svakodnevicu, novčanik ponovno osjeća da ste žena. Ovog puta je mjesto radnje frizerski salon. Vaša je kosa kratka, tek do ramena i jedino što želite je skratiti vrhove. U stolici u koju ćete uskoro sjesti, trenutno je mlađi muškarac kome je upravo skraćeno kose koliko vi sveukupno imate na glavi. Bez obzira na dužinu kose ili vrijeme koje je utrošeno da bi se kosa ošišala, zbog drugačije kombinacije kromosoma za vas će to šišanje biti skuplje.
I dok se frustrirani vraćate od frizera/ke, desetak (ili više) vaših eura upravo je ostalo u dućanu. U torbi nosite uloške, bez kojih je nemoguće preživjeti mjesec. Ljute na svijet, u kojem je skuplje biti žena, nego muškarac, postavljate si pitanje što je posrijedi tog fenomena.
Pink tax: najskuplja boja u povijesti marketinga
Ružičasti porez, koji je šire poznat kao pink tax, predstavlja praksu gdje se proizvodi i usluge koji su namijenjeni ženama naplaćuju više od istih koji su namijenjeni muškarcima. Iako u svom nazivu ima ružičasti, on se ne odnosi isključivo na proizvode te boje, već simbolizira širu pojavu rodno uvjetovanih razlika u cijenama proizvoda. Jednako tako, pojam ružičastog poreza ne označava porez u uobičajenom smislu riječi, već svojevrsnu marketinšku strategiju.
Ružičasti porez ne poštuje državne granice, vidljiv je u gotovo svakoj državi. Osim toga, on nije ograničen isključivo na jedan proizvod, već na niz artikala – krenuvši od odjeće, obuće, kozmetičkih i higijenskih proizvoda, hrane i pića, a posebno je zabrinjavajuće da se spomenuta praksa može očitati i u cijenama dječjih igračaka.
Naime, igračke namijenjene za djevojčice u prosjeku su skuplje od onih koje su namijenjene za dječake. U kontekstu ružičastog poreza također je važno napomenuti da su cijene ženskih proizvoda više iako vrlo često ne postoji razlika u troškovima proizvodnje ili kvaliteti proizvoda. Studija Federal Trade Commissiona iz 2021. godine analizirala je 25.982 proizvoda za osobnu njegu za muškarce i žene. Pokazala je da razlike u sastavu proizvoda ne opravdavaju razliku u cijeni. Unutar istog brenda, ženski proizvodi bili su u prosjeku pet posto jeftiniji (u odnosu na cijenu na tržištu) kada su kontrolirani njihovi sastojci. Na primjer, ženski dezodoransi često imaju dodatke poput mirisa lavande ili kokosa, ali ti sastojci ne predstavljaju značajan trošak.
Sličan je obrazac primijećen u tekstilnoj industriji. Naime, pamučne pidžame u Vermontu skuplje su za čak 37 posto iako se za njih koristi ista količina materijala i identičan način šivanja kao kod muških pidžama. Spomenuta istraživanja pokazuju da cijene ženskih proizvoda nerijetko nisu skuplje zbog njihove kvalitete ili proizvodnje, već zbog tržišnih strategija temeljenih na rodnoj diskriminaciji.
Statistika rodne cjenovne nepravde
Istraživanje newyorške Gradske uprave za zaštitu potrošača pokazuje da žene u prosjeku svoje potrepštine plaćaju sedam posto više od onih koji su namijenjeni za muškarce. Istraživanje je analiziralo čak 794 proizvoda iz pet različitih industrija kako bi dokazali razlike u cijenama. Njihov je rad pokazao da su ženske dječje igračke skuplje za sedam posto, odrasla odjeća za osam posto, kozmetički proizvodi do čak 13 posto, majice su za žene skuplje do 15 posto. Vodeći se time, u 42 posto slučajeva žene proizvode plaćaju više nego muškarci, dok muškarci od žena proizvode skuplje plaćaju u 18 posto slučajeva. U 40 posto slučajeva oba spola plaćaju jednaku cijenu. Kao glavne uzroke nejednakosti spominju dizajn i tekstil, odnosno posebne materijale koji se koriste za žensku odjeću poput čipke, zatim carine, tj. veće uvozne takse. Kao primjer navode ženske svilene košulje za koje je uvoz skuplji što dovodi do većih cijena proizvoda.
Iako ne postoji opravdan razlog za veće carine na ženske svilene košulje, on se prakticira već više od 100 godina. Ženska se odjeća u povijesti klasificirala kao “luksuzna” iz čega proizlaze veće carine. Unatoč promjenama tržišta, carinski sustav ostao je neizmijenjen, što i dalje stvara neravnotežu. Svilene košulje nisu jedini primjer komada odjeće koji se carini drugačije. Isto se čini i sa ženskim vunenim jaknama i kupaćim kostimima. Na samom kraju, istraživanje tvrdi da je fenomen ružičastog poreza dio šire marketinške strategije kojoj je upravo cilj da se ružičasti proizvodi plaćaju više od istih varijanti u plavoj boji.
Konkretne brojke o tome koliko je skuplje biti žena nego muškarac dane su još 1994. godine. Tada je istraživanje provedeno u Kaliforniji pokazalo da žene u prosjeku godišnje plate 1351 dolar više za iste proizvode nego muškarci.
Europa spava, žene plaćaju
Ranije spomenuto istraživanje provedeno u Kaliforniji 1995. godine, potaknulo je stvaranje California Gender Tax Repeal Act, prvog zakona koji zabranjuje diskriminatorne cijene na temelju spola. Cilj toga zakona bio je očit – smanjiti rodnu nejednakost ukidanjem različitih cijena za muškarce i žene. Dvadesetak godina kasnije, u Sjedinjenim Američkim Državama također je donesen tzv. New York City Gender-Based Pricing Discrimination Law, nasljednik prethodnika iz 95’ koji je imao jednak cilj – srezati diskriminaciju na temelju spola. Spomenuti zakon odnosi se na različite skupine proizvoda poput odjeće, kozmetike, ali i usluga.
Slični zakoni zasad ne postoje u Europskoj uniji ili Republici Hrvatskoj. Europska unija donijela je EU Anti-Discrimination Laws koji se bore protiv različitih tipova diskriminacije. Međutim, ne navode striktno fenomen ružičastog poreza. Ipak, u siječnju 2019. Europski parlament usvojio je Rezoluciju o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja u EU u sklopu koje su apelirali na države članice EU da ukinu “porez na njegu i tampone”.
Kao glavni razlog donošenja rezolucije, naveden je podatak da “svaka deseta djevojčica sebi ne može priuštiti sanitarne proizvode”.
Spomenuta Rezolucija pozitivno je utjecala na brojne zemlje EU. Njemačka je, za primjer, ženske higijenske potrepštine počela oporezivati sa sedam posto, umjesto 19 posto. U Republici Hrvatskoj ne postoji zakon koji eksplicitno regulira ružičasti porez ili zabranjuje razlike u cijenama. Međutim, opći principi jednakosti i nediskriminacije mogu se primijeniti na takve slučajeve. Nakon poraznog istraživanja udruge PaRiter o menstrualnom siromaštvu, Republika Hrvatska donijela je zakon kojim je porezna stopa na menstrualne potrepštine smanjena s 25 na 13 posto.
Cijena nije uvijek samo broj
“Ružičasti porez” nije uistinu porez. On je rezultat marketinške strategije koja koristi rodne stereotipe kako bi žene usluge i proizvode namijenjene ženama plaćale više od istih proizvoda namijenjenih muškarcima. Praksa ružičastog poreza vidljiva je u gotovo svim industrijama i dijelovima svijeta – od odjeće, preko dječjih igračaka do kozmetike. Iako postoji razlika u cijeni, brojna istraživanja pokazala su kako se takve prakse ne mogu opravdavati razlikama u kvaliteti ili troškovima proizvodnje.
Iako su pojedine države, poput Kalifornije i New Yorka, legislativom odlučile stati na kraj ružičastom porezu, u Hrvatskoj i Europskoj uniji takve prakse još uvijek nisu izričito regulirane. Rezolucija o ravnopravnosti spolova i politikama oporezivanja, kao i naše smanjenje poreza s 25 na 13 posto za menstrualne potrepštine potvrdilo je da postoji svijest o problemu, međutim ružičasti porez još je uvijek svakodnevnica za mnoge žene.
Kako ne bismo ostale samo na informacijama o fenomenu, u narednim danima objavit ćemo tekst u sklopu kojeg smo provjerile kakvo je stanje s cijenama na policama naših dućana.
