Sve smo zasigurno bile u prilici čuti za sindrom dobre djevojke, a većina žena ga je sasvim sigurno i iskusila.
Riječ je o obrascu ponašanja u kojem žene internaliziraju brojna nametnuta društvena očekivanja. Od njih se očekuje da budu dobre, ugodne, nesebične, poslušne, tihe, sve to nauštrb vlastitih potreba i vlastitog zdravlja.
Termin ‘sindrom dobre djevojke’ spominje američka psihologinja i autorica Lois P. Frankel u svojoj knjizi iz 2004. godine Nice Girls Don’t Get the Corner Office, a popularizirala ga je psihologinja i autorica Beverly Engel u knjizi The Nice Girl Syndrome: Stop Being Manipulated and Abused-And Start Standing Up for Yourself. Psihologinja i autorica Marta Martinez Novoa u svojoj knjizi Sindrom dobre djevojke, piše o načinima na koje se može osloboditi zamke te ‘‘dobrote” i naučiti se zaštititi i brinuti o sebi.
Autorice su se i same borile sa sindromom dobre djevojke, a osim vlastitih primjera, u knjigama donose i mnoštvo primjera iz dugogodišnjeg rada s brojnim klijenticama. Bave se uzrocima, korijenima, mitovima i posljedicama sindroma, ali i načinima na koje se od njega može osloboditi.
Biti ‘dobra djevojka’ nije sigurno
Prema Marti Martinez Novoi ‘sindrom dobre djevojke’ karakterizira stavljanje potreba drugih ispred vlastitih, prilagođavanje i udovoljavanje drugima, poteškoće u postavljanju granica, žrtvovanje za druge, perfekcionizam, briga da se ne povrijedi druge, kao i briga o tome što će drugi misliti ili reći, strah od konflikta i nepokazivanje ljutnje. Svi ti nametnuti zahtjevi izuzetno su ograničavajući i ženama nameću sporednu ulogu u njihovim vlastitim životima.
Beverly Engel piše: “Iskorištavaju li ljudi često tvoje strpljenje, suosjećanje i velikodušnost? Jesi li konstantno iznevjerena jer drugi tebe ne tretiraju jednako kao što ti tretiraš njih? Daješ li drugima previše prilika? Postaje li ti previše biti dobra teretom? Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, ne samo da nisi sama, nego si u većini. “
Engel smatra da su žene koje pate od ovog sindroma izloženije nasilju i zlostavljačkim odnosima. Njeno iskustvo pokazalo je da žene često trpe neprihvatljivo ponašanje i zlostavljanje od strane drugih, pogotovo muškaraca, iz straha, iz osjećaja da su dužne žrtvovati se zbog obitelji. Ponašanje dobre djevojke, smatra Engel, dovodi žene u poziciju da budu iskorištavane i zlostavljane.
Posebno ističe da to ne znači da žene uzrokuju da muškarci budu nasilni, niti znači da su žene mazohisti. Engel smatra da si žene ne mogu više priuštiti da budu dobre djevojke, jednostavno zato što to nije sigurno. Mnogo je onih koji iskorištavaju slabost u drugima, a na dobrotu se često gleda kao na slabost, a dobre djevojke sklonije su trpjeti neprikladno i nasilničko ponašanje. Ona, također, želi ohrabriti žene da prestanu preuzimati svu krivnju na sebe za probleme u odnosima, te da počnu prepoznavati da je ono čemu su izložene ponašanje koje je nedopustivo.
Gdje leže uzroci ‘sindroma dobre djevojke’?
Prije svega, Martinez Novoa smatra da pažnju valja obratiti na obiteljske i društvene uzroke, a Engel navodi i biološke predispozicije i vlastita doživljena iskustava.
Prema Martinez Novoi jedan od uzroka svakako može biti pretjerana obiteljska zahtjevnost usmjerena prema ”vrijednosti”, pretjerana zahtjevnost roditelja koji sebe definiraju kroz uspjeh svoje djece, roditelji koji su pretjerano zahtjevni u pogledu onoga što oni sami nisu mogli/imali, koji djecu vide kao vlastiti produžetak ili svoju kopiju ili oni koji potencijal svoje djece vide kao izuzetan i gaje velike ambicije.
Posljedice navedenog mogu biti preuzimanje roditeljske kritike kao unutarnjeg glasa, stres zbog velikih očekivanja, nesigurnost u pogledu ispunjenja očekivanja, pretjerana zaštita i moguć nedostatak društvenih vještina. Jedan od razloga nastanka ‘sindroma dobre djevojke’ je i zahtjevnost u pogledu ‘’vanjske slike’’. Radi se o okruženju u kojem je bilo mnogo kontrole, vrednovanja i zahtjevnosti. To dovodi do toga da se osoba definira kroz tuđe vrednovanje, što vodi odbacivanju vlastitog identiteta kako bi se bilo sve ono što okolina i društvo zahtjeva od nas.
Ono što također pogoduje stvaranju sindroma dobre djevojke je tradicionalno okruženje i dogmatizam, religija koja podržava vrlo tradicionalne i konzervativne ideje o ženama, gdje valja posebno istaknuti nametanje krivnje.
Tradicionalističke ideje poput krivnje, mačizma, žrtvovanja i nedostatak kritičkog mišljenja veliki su faktori koji pogoduju razvoju sindroma dobre djevojke. Društveni uzroci nastanka sindroma dobre djevojke mogu se podijeliti na uzroke povezane s rodom, te mitove koji povezuju dobrotu s podređenošću.
Je li ‘sindrom dobre djevojke’ patrijarhalna lekcija?
Novoa postavlja pitanje zašto ima više “dobrih djevojaka” nego “dobrih dječaka”. Koncept ženskosti takav je da se uz njega vežu obilježja kao što su blagost, podređenost, krhkost, empatija, brižnost, pasivnost, ovisnost o drugome i ranjivost. Upravo zbog toga Novoa se pita je li sindrom dobre djevojke psihološki obrazac ili patrijarhalna lekcija.
Mnogo je rečenica koje tu zvuče poznato, poput: ljepša si kad šutiš, zrela si za svoje godine, sjedi kao gospođica, dobre djevojke idu u raj, itd.
Dobrota se povezuje s pokoravanjem, umanjivanjem, nevidljivosti, nesmetanjem, nezauzimanjem prostora. Žene se uči da brinu za druge, za potrebe drugih, da budu njegujuće, ali ih se ne uči da brinu za sebe, da brinu za svoje potrebe, a kamoli da svoje potrebe stave ispred potreba drugih. Žene su također odgajane sa zabranom na ljutnju, od najranijeg djetinjstva (npr. ružna si kad si ljuta), pa potiskuju osjećaj ljutnje jer nije bilo poželjno ni prihvatljivo da je pokažu.
Za sindrom dobre djevojka karakterističan je problem u postavljanju granica. Ono naprosto nije ohrabrivano, već je smatrano sebičnošću, nedostatkom empatije, takta i poštovanja.
Uloga dobre djevojke je zahtjevna, i one žene koje su je iskusile često imaju osjećaj da ih život kontrolira, a ne da one kontroliraju njega.
Engel smatra da, među razlozima nastanka ‘sindroma dobre djevojke’, posebno treba istaknuti nisko samopouzdanje, strah od sukoba, strah od odbačenosti i strah od samoće.
Štetna uvjerenja koja utječu na stvaranje ‘sindroma dobre djevojke’
Mnogo je iskrivljenih uvjerenja na kojima se sindrom temelji, a Beverly Engel u svojoj knjizi navodi deset najštetnijih uvjerenja koja utječu na stvaranje sindroma dobre djevojke:
- Potrebe drugih mnogo su važnije od mojih vlastitih potreba
- Ako sam dobra i pravedna prema drugima i oni će biti dobri i pravedni prema meni
- Ono što drugi misle o meni važnije je od mog samopouzdanja, zdravlja i moje sigurnosti
- Ako sam dobra i savršena, bit ću prihvaćena i voljena
- Ako se ponašam naivno i nevino, ljudi će se pobrinuti za mene i neću morati odrasti
- Nemam se pravo zalagati za sebe
- Ljutnja je destruktivna i ne bi se trebala izražavati, posebice ne direktno onima na koje smo ljuti
- Najbolje je izbjeći konflikt po svaku cijenu
- Postoji dobro u svima i ako nekome date dovoljno šansi, to će se pokazati
- Žene trebaju muškarce da ih zaštite i financijski pomognu
Za svako od tih pogrešnih uvjerenja, Beverly nudi nova, osnažujuća uvjerenja:
- Prestani tuđe potrebe stavljati ispred vlastitih
- Prestani vjerovati da će te to što si dobra zaštititi
- Prestani brinuti o tome što drugi misle o tebi
- Prestani pokušavati biti savršena
- Prestani biti lakovjerna i naivna
- Počni se zauzimati za svoja prava
- Počni izražavati svoju ljutnju
- Nauči upravljati konfliktom
- Počni se suočavati s istinom vezanom uz ljude
- Počni sama podupirati i štititi sebe
Posljedice ‘sindroma dobre djevojke’
Engel, također, govori o problemu iskazivanja ljutnje. Napominje da ljutnja nije ni pozitivna ni negativna emocija. Ona je neutralna, a način na koji je izražavamo može biti pozitivan ili negativan. Ono što je još teško kod ‘sindroma dobre djevojke’ je toksičan sram i krivnja, emocije koje su nametnute.
Mnogo je posljedica koje sindrom dobre djevojke ostavlja, mnoge kognitivne distorzije karakteristične su za ‘sindrom dobre djevojke’, poput polariziranog mišljenja, pretjeranog generaliziranja, personalizacije, katastrofiziranja, uveličavanja ili umanjivanja, strogih i nerealnih očekivanja i zahtjeva.
Od ispunjavanja očekivanja, ponašanja za koje su kondicionirane i prevelikog tereta koji uloga dobre djevojke nosi gubi se autentičnost, ona nije dopuštena, gubi se stvarna povezanost sa samom sobom. Osoba se pita tko je uopće izvan te uloge, koja je njena istinska svrha, što je njena esencija.
Na kraju Engel posebno ističe važnost rada na jačanju samopouzdanja, sposobnosti, uvjerenja i hrabrosti.
Put ka upoznavanju sebe vodi kroz odbacivanje pogrešnih društvenih uvjerenja
Autorice u knjigama donose primjere brojnih svojih klijentica. Premda se njihove priče razlikuju, one pokazuju koliko je sličnosti u iskustvu sindroma. Zvuče kao zamka iz koje nema izlaza. No, dobra vijest je da se izlaz može pronaći i što je najvažnije, žene same mogu mnogo toga učiniti. Imaju tu moć da iz uloge dobre djevojke zakorače u slobodu, postanu slobodne žene, autentične, ono što zaista jesu kad otklone sve zahtjeve koje su im nametnuli okolina i društvo, kad se izmaknu svim očekivanjima.
Put ka toj slobodi i izgradnji vlastite budućnosti vodi kroz upoznavanje sebe, toga tko smo, koje su naše potrebe, želje i vrijednosti. Put je u prihvaćanju sebe, onakvima kakve jesmo, slobodne od perfekcionističkih zahtjeva. Važno je naučiti pratiti sebe, otkriti svoju esenciju i svrhu, povezati se sa sobom i s onim što želimo biti. Pitati se što je ono što volimo i u čemu uživamo, a što stalno odgađamo? Što je ono što nas pokreće, kad imamo osjećaj da napredujemo? Što je to što nam daje osjećaj da rastemo i da smo žive?
Beverly Engel smatra da je biti previše dobra navika koju je teško slomiti. Odustajanje od potrebe da nas vide kao pravedne, pune razumijevanje, nesebične može biti bolan proces. Smatra da je važno postati asertivnija i naučiti postavljati granice, ali da je još važnije razumjeti i odbaciti duboko pogrešna uvjerenja koja nosimo.
Put ka slobodi je u promjeni unutrašnjeg glasa, zamijeniti glas unutrašnjeg kritičara podržavajućim i nježnim glasom, biti sebi prijateljica i dobro društvo, tako da se počnemo brinuti za sebe, da se povežemo sa svijetom svojih emocija i da same donosimo svoje odluke u skladu s vlastitim potreba i vrijednostima.
Briga o sebi uključuje brigu o fizičkom zdravlju, vlastitim emocijama, mentalnom zdravlju, o društvenom životu i o duhovnom životu. Važno je naučiti postaviti granice i konačno staviti sebe na prvo mjesto. Posjedujemo toliko sposobnosti i snaga, vrijeme je da ih iskoristimo i postanemo glavni lik u vlastitom životu.
Kao što i Beverly Engel piše: „Počnite sebi davati ono što ste davali drugima.“
U slučaju potrebe za podrškom i stručnom pomoći, zainteresirane se mogu javiti na neku od sljedećih adresa:
- Ženska pomoć sada – (dostupnu 0-24) psihološko i pravno savjetovanje. Besplatan broj telefona 0800 655 222 ili na 01 4655 222
- Ženska Soba – +385 1 6119 174, zenska.soba@zenskasoba.hr
- Autonomna ženska kuća Zagreb – broj telefona 116 016
- Udruga B.a.B.e. – 0800 200 144, e-maila: babe@babe.hr
- Odjel za promicanje mentalnog zdravlja – telefon za informacije: 01 4863 363, emai: savjetovalista@hzjz.hr
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravne, ravnopravni, ravnopravno!”. Sufinancira ga Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
