Upravo usred ovog vrućeg ljeta, netko izvan Hrvatske otvorio je temu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u Hrvatskoj. I to, ni više ni manje, nego Ujedinjeni narodi!
Radi se dokumentu Odbora Ujedinjenih naroda za praćenje provođenja UN Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, koja je usvojena na današnji datum prije punih 36 godina, izdanom 24. srpnja 2015. godine u Genevi, pod nazivom Zaključne primjedbe o četvrtom i petom periodičkom izvješću za Hrvatsku. O zasjedanju CEDAW Odbora na kojem se razmatralo i hrvatsko objedinjeno četvrto i peto izvješće Libela je već pisala.
Zašto je to toliko važna tema? Zato što već nekoliko desetljeća u Hrvatskoj o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena pretežno vlada zaglušujući muk na strani službene politike, zdravstvene administracije i medicinske struke. Buče samo Katolička crkva i s njome povezane konzervativne desne građanske i političke snage koje na sve mile i nemile načine stigmatiziraju ukupnu žensku spolnu i reproduktivnu problematiku i nastoje skresati dostignutu razinu spolnih i reproduktivnih prava. Organizacije civilnog društva koje se bave položajem žena i spolnom i rodnom ravnopravnošću ulažu velik trud da barem sačuvaju dosegnutu razinu prava i/ili je, koliko-toliko, unaprijede, ali su relativno slabo čujne – najviše zbog izostanka aktivne političke potpore i oskudnih financijskih izvora. Tako su kontracepcija, pobačaj, planiranje roditeljstva, seksualni odgoj u školama, humanizacija porođaja i slične teme odbačene u zapećak pa se njima nevoljko i nedovoljno bave čak i zdravstvena struka i zdravstvena politika, unatoč poznatoj važnosti spolnog i reproduktivnog zdravlja za ukupnost zdravlja i dobrobiti kako pojedinca/-ke, tako i društva u cjelini.
Zaključne primjedbe CEDAW Odbora znače povod i priliku da se u našem društvu i državi sustavno razmotri položaj žena u cijelosti i poduzmu mjere za unaprjeđenje njihovih ljudskih prava u skladu s UN Konvencijom o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, koje je Hrvatska država-članica.
Pri tome osobitu pažnju treba posvetiti spolnim i reproduktivnim pravima žena, koja su specifično ženska prava, pa njihovo kršenje predstavlja udarac u samu srž bića žene i ograničava uživanje svih drugih prava (na autonomiju i dostojanstvo osobe, na informirani izbor, na zaštitu od diskriminacije, na zaštitu od nasilja u obitelji, na obrazovanje, na rad, na sudjelovanje u javnom i političkom životu, na postizanje najveće moguće razine zdravlja…). Osim toga, tradicionalistički i vjerski nazori i centri moći odriču ženama spolna i reproduktivna prava koja imaju muškarci, posebno od kada se ona u međunarodnom pravu na jedvite jade postepeno formuliraju zadnjih četrdesetak godina. Diljem svijeta te snage već desetljećima vode intenzivnu kampanju kako bi lišili žene teško stečenog prava da autonomno odlučuju o svojoj spolnoj i reproduktivnoj funkciji i vratili je na poziciju koju joj je stoljećima određivao patrijarhat.
Isto se događa i u Hrvatskoj, kroz kampanju protiv spolnog odgoja u školama, pokušaje kriminalizacije i zabrane legalnog pobačaja, stigmatizaciju, šikaniranje i maltretiranje i žena i zdravstvenih radnika i radnica koji vrše legalni pobačaj, podržavanje odbijanja vršenja legalnog pobačaja i propisivanja kontracepcije od strane ginekologa i čitavih ginekoloških odjela pozivom na priziv savjest, javno aklamiranje primalji i farmaceutici koje su, prva, odbila asistirati pri pobačaju, a druga distribuciju kontraceptiva, protivljenje primjeni “pilule za dan poslije”, nedostupnost medikamentoznog pobačaja, lažne klinike za pobačaj, pritisak na trudnice da rode “pa kud puklo da puklo”, propagiranje rađanja djece za posvajanje i/ili institucionalizaciju itd.
Hladan tuš (nekom divota, drugom grozota)
Prepreka vraćanju ženskih spolnih i reproduktivnih prava unazad i njihovo daljnje kretanje naprijed jesu implementiranje UN Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, iz nje poteklih drugih međunarodnih dokumenata i aktualnih preporuka CEDAW Odbora iz Zaključnih primjedbi u domaće zakonodavsto. Potom informiranje cjelokupne javnosti, a posebno žena o spolnim i reproduktivim pravima te adekvatan i kontinuirani nadzor provođenja Konvencije i vezanih domaćih zakona. Zato je važno točno znati što je CEDAW Odbor zaključio o stanju spolnih i reproduktivnih prava žena u Hrvatskoj i što nam s njima u vezi predlaže poduzeti.
CEDAW Odbor: Mišljenje (citat iz Zaključne primjedbe o četvrtom i petom periodičkom izviješću za Hrvatsku (CEDAW/C/HRV/CO/4-5)
“30. Odbor sa zabrinutošću primjećuje da:
(a) Bolnice uskraćuju pravo na pobačaj na osnovi prigovora savjesti, premda se to “pravo” priznaje samo pojedinim liječnicima, a da se od bolnica zakonski zahtijeva da osiguraju obavljanje pobačaja;
(b) Zavod za zdravstveno osiguranje ne pokriva pobačaj i kontracepciju, čime se diskriminiraju žene radi usluga koje su potrebne samo njima;
(c) Korištenje, dostupnost i pristupačnost modernih oblika kontracepcije i reproduktivnih usluga su slabi, osobito za skupine žena koje su u nepovoljnijem položaju; te
(d) Izostaju postupci i mehanizmi nadzora kojima bi se osigurali odgovarajući standardi skrbi pri porodu, kao i zaštita prava i autonomnosti žena pri porodu, kao i mogućnosti odabira rođenja djeteta izvan bolnica”.
“26. Međutim, Odbor ostaje zabrinut zbog:
(b) Neadekvatnosti edukacije u školama o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjerenom dobi.
CEDAW Odbor: Preporuke (citat iz Zaključne primjedbe o četvrtom i petom periodičkom izviješću za Hrvatsku (CEDAW/C/HRV/CO/4-5)
“31. Odbor poziva državu stranku:
(a) Osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima;
(b) Osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje;
(c) Osigura dostupnost i pristupačnost suvremenih oblika kontracepcije i reproduktivnih usluga svim ženama, uključujući skupine žena koje su u nepovoljnijem položaju; te
(d) Omogući odgovarajuće mjere zaštite kako bi osigurala da se medicinski postupci vezani uz porođaj podvrgnu objektivnoj procjeni nužnosti i da se oni provode u skladu s odgovarajućim standardima skrbi te poštujući autonomnost žene i zahtjeve informiranog pristanka; te da uvede mogućnost porođaja kod kuće za žene koje žele odabrati takvo okruženje porođaja.”
” 27. Odbor preporuča državi stranci:
(a) Da pristupi reviziji školskog plana i programa te materijalima kako bi se uklonili diskriminirajući rodni stereotipi i uključili obavezni moduli rodne edukacije;
(b) Povećavanje broja sati i kvalitete obrazovanja u školama o spolnom i reproduktivnom zdravlju primjerenom dobi.
Zaključne primjedbe CEDAW Odbor donio je u skladu s procedurom propisanom Konvencijom, na temelju Četvrtog i petog periodičkog izvješća Republike Hrvatske o primjeni Konvencije, kojeg je podnio Vladin Ureda za ravnopravnost spolova te dva tzv. izvješća u sjeni s preporukama, koja su Odboru podnijele nevladine organizacije. Prvo izvješće sastavio je CESI u suradnji s Centrom za reproduktivna prava i RODAma, a drugo BaBe te Ženska soba. U hrvatskom prijevodu pisanog odgovora VURS-a na dodatno postavljena pitanja CEDAW Odbora, dati su samo odgovori VURS-a, a vrlo konkretna pitanja Odbora, koja su dio Zaključnih primjedbi, izostavljena su, kao što možete vidjeti ovdje.
Zahvaljujući upravo izvješćima u sjeni nevladinih organizacija (koje uopće nisu bile pozvane sudjelovati u izradi službenog Vladinog izvještaja!), CEDAW Odbor je dobio uvid u rastući problem nedovoljno reguliranog priziva savjesti liječnika/ica i čitavih ginekološko-opstetričkih ustanova, kao jedan od vodećih uzroka ograničavanja prava žena na legalan prekid trudnoće (uz nepokrivanje troškova zahvata iz fonda zdravstvenog osiguranja). Predstavljena mu je i ograničena dostupnost suvremene kontracepcije, uzrokovana financijskim barijerama, prizivom savjesti liječnika/ica, nedovoljnom seksualnom edukacijom, širenjem negativne propagande koju provodi Katolička crkva i njoj bliske konzervativne društveno-političke snage. Izloženo mu je i stvarno stanje (ne)provođenja edukacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, koja je, zahvaljujući aktivizmu Crkve i konzervativnih građanskih i političkih snaga, pod pritiskom stalne difamacije. RODA-in izvještaj Survey on Maternity Practices in Croatia (2015), o kršenju prava rodilja, ukazao je na nepoštivanje žene čak i u njezinoj deklarativno do neba veličanoj biološkoj reproduktivnoj ulozi, rađanju novog ljudskog bića.
Sve te važne i osjetljive probleme iz domene spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena službeni izvještaj VURS-a prešućuje i mimoilazi, a u odgovoru na ciljane upite CEDAW Odbora daje netočne i frizirane informacije, a probleme minorizira ili ih predstavlja uspješno riješenima. Možda se upravo na to odnosi konstatacija CEDAW Odbora iz uvoda Zaključnih primjedbi (točke 2. i 3.), u kojem je, uz uobičajenu, kurtoaznu pohvalu Četvrtom i petom periodičkom izvještaju i hrvatskoj multiresornoj delegaciji spomenuto da “na neka pitanja nije u potpunosti odgovoreno”.
Vezano za spolno i reproduktivno zdravlje i prava, CEDAW Odbor traži od Hrvatske da preporuke iz Zaključnih primjedbi implementira do roka za podnošenje idućeg periodičkog izvještaja, tj. do srpnja 2019. godine, kao i da nastavi daljnju primjenu Konvencije, koristeći pri tome Pekinšku deklaraciju i Platformu za provođenje (čl. 44).
U pogledu preporuke 31. (b), da se “osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje”, Odbor zahtijeva od Hrvatske da u roku od najviše dvije godine pisanim putem osigura informacije o koracima poduzetima kako bi se navedena preporuka provela (čl. 47).
Diplomatski diskretno, Odbor CEDAW naznačuje i prepreke implementaciji Konvencije i Zaključnih primjedbi vezanih uz spolno i reproduktivno zdravlje i prava koje bi Hrvatska, kao deklarirana sekularna država, trebala savladati: “8. Odbor primjećuje da je u Ustav države stranke ugrađeno pravo na ravnopravnost spolova i nediskriminaciju te da je država stranka uređena kao sekularna država. Odbor je također svjestan raznih Ugovora koje je država stranka potpisala sa Svetom Stolicom. Odbor bi želio osigurati prvenstvo prava Konvencije (orig. The Committee would like to ensure that the supremacy of the Convention prevails in order to prevent setbacks in areas such as…) kako bi se spriječilo nazadovanje u područjima kao što su: pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući pristup sigurnom pobačaju i kontracepcijskim sredstvima; spolni odgoj primjeren dobi; te davanje prvenstva obitelji, a ne ženama kao nositeljicama prava pojedinca”. Dalje poziva Hrvatsku: “9. Odbor poziva državu stranku da poduzme mjere, uključujući i zakonodavne, kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita i time spriječilo da sociokulturalni stavovi, uključujući i one vjerskog podrijetla, predstavljaju prepreke potpunom ostvarivanju ženskih prava”.
Vruća jesen: Što nam je činiti?
U vrelom ljetu, ova je tema prošla je relativno neopaženo. Ali ne smije tako ostati. Sve Zaključne primjedbe CEDAW Odbora treba detaljno razmotriti. Hrvatska ima obavezu da sustavno i kontinuirano provodi odredbe Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, pa iako Zaključne primjedbe CEDAW Odbora nisu obavezujuće, one su smjernice za realizaciju prava žena s najvišeg mjesta i ne smiju se ignorirati. Stoga bi i jesen mogla biti vruća, no, koliko god se rasprava užarila, od nje se ne smije odustati.
Zaključne primjedbe CEDAW Odbora prilika su i povod da se spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena izvuku iz zapećka na sunce. Ne smije se dozvoliti da ponovno budu pometena pod tepih. Izborna godina je vrlo povoljan trenutak, jer će se o temi moći i morati izjasniti i aspiranti za Sabor, koji će krojiti zakone i nadzirati njihovo provođenje. Iako će dobar dio političara svih boja vjerojatno, kao i dosada, izbjegavati ovu temu iz svojih kalkulantskih razloga, i njihove stavove je potrebno obznaniti javnosti. Potrebno je jasno naglasiti važnost poznavanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), njen Fakultativni protokol i jurisprudenciju, kao i Opće preporuke CEDAW Odbora, Pekinške deklaraciju, Platforme za djelovanje i recentne Zaključne preporuke CEDAW Odbora Hrvatskoj. Iz tih dokumenata izviru obaveze političara prema međunarodnom pravu i prema većoj polovici stanovništva Hrvatske. Osim institucija vlasti, ne smiju se zaobići sveučilišta, znanstvene institucije, pravosuđe, školski sustav, kulturne institucije i mediji.
Spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena imaju toliku važnost, a svejedno su i dalje zapostavljeni, zbog čega je nužno što prije usvojiti privremene posebne mjere da bi se u tom području ubrzalo postizanje de iure i de facto ravnopravnosti žena i muškaraca (u skladu s preporukom CEDAW odbora br. 15).
Što bi trebalo biti napravljeno?
Treba realizirati posebno tijelo za spolno i reproduktivno zdravlje žena, kako su već predlagale udruge za ženska prava, učiniti vidljivijim postojeća savjetovališta i osnivati nova, posebno ona “youth friendly” tipa, kao i ona za skupine žena lošijeg socijalno-ekonomskog statusa.
Kako se upravo izrađuju novi “zdravstveni zakoni”, njima treba precizno regulirati pravo na priziv savjesti zdravstvenih radnika i radnica, kao što su još u siječnju 2015. predložile i detaljno razradile Inicijativa liječnika za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini i CESI. Nakon Zaključnih primjedbi CEDAW Odbora (30. i 31.), bez takvih dopuna, prijedlozi tih zakona ne bi smjeli ući u saborsku proceduru.
U aktualnoj reformi školskog sustava treba realizirati preporuke CEDAW Odbora o edukaciji o spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima i rodnoj edukaciji (preporuke 27. (a) i (b)).
Treba poduzeti stručne i organizacijske mjere za humanizaciju poroda i osuvremenjavanja prakse vođenja poroda, za omogućavanje rađanja kod kuće uz stručnu pomoć i za vođenje nekomplicirane trudnoće i poroda od strane kvalificirane primalje (preporuka 31. (d)).
Treba požuriti ratifikaciju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi, koji bi mogao koristiti unaprjeđenju spolnih i reproduktivnih prava mladih (preporuka 46.).
Nacionalna strategija za ravnopravnost spolova za iduće razdoblje mora uključiti spolno i reproduktivno zdravlje i prava na sustavan i precizan način, a ne površno, kao što je to bilo u strategiji do 2015. godine. U izradi moraju sudjelovati odgovarajuće udruge civilnog društva i kvalificirani stručnjaci i stručnjakinje iz područja javnog zdravstva i reproduktivne medicine.
U Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja za iduću godinu treba uvrstiti svu suvremenu kontracepciju, legalni kirurški i medikamentozni pobačaj.
Uz navedeno, sigurno će se naći i drugih aktivnosti. Bit će mnogo posla za svakoga tko želi očuvati i unaprijediti seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena. Protivnici već rade: na portalu Citizengo.org već je dva dana nakon objave Zaključnih primjedbi CEDAW Odbora započelo prikupljanje potpisa za peticiju protiv plaćanja kontracepcije i pobačaja iz fonda zdravstvenog osiguranja. Do sada je prikupljeno gotovo četiri i pol tisuće potpisa.
U prirodi, jesen donosi plodove. Nadajmo se da će ih donijeti i našem društvu. Treba zasukati rukave!
