Ovogodišnje Svjetsko prvenstvo u nogometu obilježile su brojne kontroverze (1,2,3). I dok mainstream mediji pišu o – u najmanju ruku suspektnim – odlukama FIFE, zabranama ulaska u SAD, poništenim golovima i nelogičnim sudačkim odlukama, mi ćemo se osvrnuti na neke od nama najkontroverznijih situacija. Smjestila sam ih u tri kategorije, no zasigurno ih ima više. Ipak, ono najžalosnije u cijelom priči je što vam neću reći ništa novo. Sve su to prakse s kojima se već godinama borimo, a promjenu na vidiku ne vidimo. No, krenimo redom…
Nogometaši povezani s ozbiljnim optužbama za seksualne napade nesmetano igraju utakmice
A nekima cijeli svijet i plješće. Neki od najistaknutijih slučajeva su japanski nogometaš Kaishū Sano, kao i ganski nogometaš Thomas Partey, o čemu smo već pisale na našem ‘Stupu srama’. No, da ponovimo. U slučaju seksualnog napada, Kaishū Sano se navodno nagodio pa nije podignuta optužnica. Thomas Partey, s druge strane, prema medijskim napisima, suočen je s više optužbi za seksualno nasilje i silovanje.
Nadalje, dok su Zelenortski Otoci osvajali srca navijača_ica diljem svijeta zbog svojih izvedbi na terenu, njihov kapetan Ryan Mendes pod istragom je policije na Novom Zelandu zbog optužbi da je u ožujku silovao ženu iz Brazila. Tu je i super popularni Achraf Hakimi, zvijezda ovogodišnjeg osvajača Lige prvaka PSG-a i kapetan Maroka. Njega uskoro očekuje suđenje u Francuskoj zbog optužbi da je u ožujku 2023. godine na spolni odnos prisilio mladu djevojku. I tu popis nogometaša s ozbiljnim optužbama za seksualno nasilje ne staje.
I dok će neki reći da su svi nevini dok im se ne dokaže krivnja te da takve optužbe uništavaju živote, nismo dojma da su opće dotakle ikoga na ovom prvenstvu. Pretpostavka nevinosti ne znači da javnost, mediji i sportske institucije moraju ignorirati ili omalovažavati ozbiljne optužbe ili se, pak, ponašati kao da one ne postoje.
A tako se ponaša FIFA, nogometni komentatori_ice (što se moglo vidjeti i na HRT-u), a posebice sami nogometaši. To je sve, vjerojatno, dotaknulo samo žrtve napada, bilo ovih ili napada koji ostaju neprijavljeni. Pokazavši još jednom da je pitanje moći prepreka koja se teško preskače. Posebice ako se radi o sportu u kojem se vrti ogroman novac. Na kraju, iza nas je još jedna propuštena prilika da se nasilje nad ženama jasno adresira i da se javno protiv njega ustane. Ili da se barem poruči da sportski uspjeh ne može biti štit.
Seksizmi svuda oko nas iliti medijski prikaz žena na Svjetskom prvenstvu
Ovo zaista nije ništa novo. Štoviše, svako sportsko natjecanje prate isti obrasci, o čemu smo pisale i nakon zimskih Olimpijskih igara. Budući da su se na ovom prvenstvu natjecali muškarci, seksizam se nije manifestirao kroz umanjivanje sportskih uspjeha sportašica. Manifestirao se kroz način na koji su mediji prikazivali žene povezane s nogometašima i/ili samim prvenstvom. U središtu interesa ponovno su bili njihov izgled, odjeća i privlačnost.
Tako smo prije gotovo svake utakmice mogle čitati detaljno seciranje žena nogometaša (popularnih wagsica). Koje su najzgodnije, čime se bave, jesu li tangicama, što imaju odjeveno i sl.
Kad se mediji ne bi bavili ženama nogometaša, bavili su se navijačicama na tribinama. Pa tako pišu: „Kolumbijske navijačice odavno su poznate po svojoj atraktivnosti i strastvenom temperamentu“ ili „Iako je najistaknutija, ona je samo lice brojne vojske hrvatskih navijačica koje svojom ljepotom i energijom doprinose prepoznatljivoj atmosferi. U spomenutoj anketi i najatraktivnim navijačima, Hrvatska je zauzela visoko šesto mjesto, potvrđujući status koji uživa na svjetskoj sceni“. Tako se identitet navijačica pretvorio u dekor na tribinama, fizički izgled i stereotipe.
A tu je bilo i neizostavan body shaming Lauren Frye, supruge engleskog reprezentativca Declana Ricea. Narativ je opet predstavljen kroz njegovu „plemenitost i ljubav“ prema partnerici bez obzira na fizički izgled. Ah, ipak se radi o ženi koju ti isti mediji neće uvrstiti na svoje liste top wagsica.
Možda ne u identičnoj kategoriji medijskih prikaza, no ove godine je početak prvenstva obilježila i supruga belgijskog reprezentativca Jérémija Dokua. Naime, žena je odlučila roditi usred Svjetskog prvenstva u nogometu i još je njen suprug propuštao utakmicu da bi otišao na porod svog prvog djeteta. Za neke neshvatljiv potez jer ipak se igra svjetsko prvenstvo, a porod bi se valjda trebao prilagoditi tom rasporedu. Ah, tako je to kad ne tempiraš bolje, rekao nam je bivši nogometaš i jedan od gostiju komentatora_ica na HRT-u Vedran Ješe, čija se izjava nalazi na našem “Stupu srama”.
Svi ovi primjeri slijede isti obrazac. Žene su na sportskim natjecanjima, posebice nogometnim prvenstvima, dekor, tijela ili lijepa lica, dok su njihova individualnost, iskustva i uspjesi nevažni.
HRT je 2026. u studiju imao dvije stručne komentatorice nogometa. To je i dalje vijest.
Ove godine HRT je u studiju angažirao dvije stručne komentatorice. Valentinu Miletić, koja je bila stalna voditeljica u studiju tijekom prvenstva i Tihanu Nemčić Bojić, čiji je poziv u studio HRT-a 2024. godine bio „presedan“ o kojem smo pisale. Komentari su se tada kretali od „odletila bi mi pod jaja“, preko „ne želim žene u muškim sportovima…“ pa sve do „je li se ova žena izgubila… tko joj je rekao da izađe iz kuhinje“:
Ove godine, bit će da su se ipak krha muška ega sabrala, nije bilo toliko takvih komentara. I dalje ih je bilo, no primijetila sam ih manje. Čak je bilo mnogo komentara koji su hvalili znanje i kompetentnost voditeljice i gošće komentatorice.
Ipak, to ne znači da su seksizmi izostali, kako u medijskim napisima i komentarima na društvenim mrežama, tako i u studiju. Primjerice, haljina Valentine Miletić bila je tema danima nakon komentara Tomislava Ivkovića u emisiji Americana: „I došli smo čak na nivo haljine od Valentine koja je bez konkurencije najljepša 17. dan tek. Ne znam što je čekala“. U studiju su se dan kasnije iz situacije izvlačili time da se dobro zabavljaju, da je svima ugodno, a sama Valentina je rekla: „Ja iskreno ne znam ni jednu ženu koja bi se naljutila na kompliment nekakav, ja nisam jedna od tih“.
Očekivano, to je motiviralo medije da nastave pisati o njezinim haljinama, o tome tko je dizajner_ica, što je imala na sebi, kao i koliko koštaju (1,2). Nisu, recimo, bili motivirani da pišu o njenom nogometnom znanju ili dobrom opažanju. Tako se stručnost žene opet podredila razgovoru o njenom izgledu, pa čak i kad joj je primarni posao bio analizirati nogomet.
Negdje u bespuću mreža, iako to sada ne mogu naći, iskočila mi je i anketa koja je pozivala pratitelje_ice da odluče koja im je bolja – Tihana ili Valentina. Komentari, dakako, opet nisu išli u smjeru toga s kojom se više slažu, za koju misle da je kompetentnija – već koja je prirodnija, plastičnija ili zgodnija.
Zaključno, pomaci postoje, no i dalje su nedovoljni. Iako je danas manje nezamislivo da žena bude stručna komentatorica nogometa nego prije pet ili deset godina, dokle god se većina medijskih napisa tiče fizičkog izgleda i toga što je koja od stručnjakinja nosila – teško možemo govoriti o stvarnoj ravnopravnosti u sportu, a posebice nogometu. Dokaz tome je i kolega koji novu voditeljicu opisuje sa: „Bravo ‘mala’. Odlična si od prvog dana. Samo naprijed. Pun pogodak moje ‘kuće’.“
