Sa stavom

Tramvaj zvan sekularizam

Prenosimo uvodnik s portala H-alter.org

Korizmeno vrijeme kao apstinencijsko razdoblje uvijek donese različite vidove ljudskog odricanja. Ovogodišnji pobjednik je “Koalicija za sekularizam” koja se, hrabro i bez ustezanja, odrekla i samog Boga.

Prema njihovom naputku, koji sam zaprimio putem elektronske pošte, u razdoblju od 3. ožujka do 3. travnja zagrebački tramvaji bi trebali nositi poruku “BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA” i time navodno javno upozoriti na kršenje ljudskih prava opravdanih religijskim relativizmom i sve većeg utjecaja crkvenih dogmi na kreiranje politika i zakona. Iskreno, čitao sam ovo više puta za redom i svaki put sve manje uspijevao shvatiti samu suštinu poruke. Naime, obrazloženje ovog pothvata uz sam slogan pristaje jednako kao i japanke uz Eskima, jer dok sama ideja neosporno nosi humanističku kvalitetu, dotle parola više podsjeća na srednjoškolski protest zbog jedinice iz vjeronauka nego na ozbiljno promišljanje dotične društvene problematike.

Ovakvom krilaticom se možda ponajprije krše ljudska prava, jer njen koncept otvoreno poručuje vjernicima da za njih unutar ovog aktivističkog miljea nema mjesta, pa taman i mislili kako je “crkveno pravo” ipak malo previše zavuklo glavu u ono državno. Upravo iz navedenog razloga, smatram da bi uvelike bilo poštenije da su se inicijatori ove “Koalicije” jednostavno prozvali ateistima, jer tako ne bi dovodili u zabunu ljude koji uvažavaju osnovnu ideju sekularizacije, ali nikako ne mogu pristati na pothvat apsolutnog negiranja ideje Dobra, jer sekularna inicijativa, u konačnici, nije spor određenog djela građana sa Bogom, već s Crkvom. U ovom slučaju, Rimokatoličkom crkvom u Hrvatskoj, a prema mojim saznanjima Bog nikad nije uputio brzojav na Kaptol u kojem je iznio svoje viđenje o društvenom uređenju ove mediteranske zemlje, stoga je itekako važno razlučiti govor određenih crkvenih struktura od same naravi Pisma, jer se time ostavlja izuzetno vrijedan prostor za dijalog i s onima “drugima” kojima osim političke korektnosti i vjera ipak nešto znači.

 

Možda ponajveće iznenađenje ove cijele priče jest što spomenuta “sekularna koalicija” svoj korijen vuče iz samog vrha Ženske mreže Hrvatske čija ovogodišnja osmomartovska akcija osim fantastične poruke “Crkva bez politike, država bez propovijedi” sadrži između ostalog i konkretne zahtjeve upućene regulatorima državnog zakonodavstva o normativnom senzibiliziranju crkvenih krugova spram ženskog spola u našem društvu i time znatno doprinosi razbijanja iluzija o patrijarhalnom ustroju kao ultimativnom ovosvjetovnom iskazu Božje volje.

Međutim, problem ne počiva u ovom neto navedenom, već naprotiv, u otužnoj činjenici da je jedna vrsna ideja kompromitirana infantilnim sloganom “BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA” čime se upalo u istu onu kaljužu iz koje se pokušava izaći. Naime, ne mogu se nikako oteti dojmu da organizacijski odbor “Koalicije za sekularizam”, u uskoj suradnji sa “predstojnicama” Ženske mreže Hrvatske, primjerice, časne sestre ne doživljava kao ravnopravne žene.

Sada je meni kao muškarcu, a vjerujem i velikoj većini drugih muškaraca, a i žena, nejasno po kojoj se osnovi žena kao takva definira. Evo! Otvoreno se pitam da li je žena koja slavi vjerske blagdane žena, ili je ona u svojevrsnom vaginalnom limbu? Na koncu, kako ću uopće vlastitu majku moći nazvati ženom zato što vjeruje u ono božansko? Ipak, sva ova sila upitnika, po meni je drugoplanska, jer jednostavno ostaje u sjeni najvećeg pitanja.

Kako je jedna izuzetna inicijativa svedena gotovo na ulični obračun? Da li udruge i organizacije koje su se smjestile pod kapom “Koalicije za sekularizaciju” pokušavaju naznačiti kako je dio civilne scene u Hrvatskoj po svojoj naravi ateistički? No, ja ne bih ovu prigodu koristio za prozivanje, već za pozivanje, kako “pastira” tako i njihovih oponenata da samointerpretaciju zamjene onim napisanim, jer svatko tko zna čitati može zaviriti u Novi zavjet i pročitati sljedeće: “Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!” (Gal 3:28).

Stoga vas molim da ubuduće, kako to običava naš narod reći, vodite računa da su kruške i jabuke dva posve različita stabla, ne toliko poradi drugih, koliko poradi vas samih.

 

I na samom kraju želim poručiti iskrene čestitke svim ženama povodom 8. marta, pa taman i slavile predstojeće uskrsne blagdane.