Još od malih nogu Vice je u tuđini snatrio o savršenoj državi. Razmišljao o sazviježđima gdje su:
snovi i slutnje
uljudbe (drevne i) nove:
u sukladnosti samobitnosti i sveopćosti**
Ljubav na daljinu ostavlja mnogo prostora za vlastitu interpretaciju pa je Vice Vincent John Batarelo društvenu stvarnost oduvijek tumačio kako mu drago. Po povratku na rodnu grudu svom se silom trudio izbjeći kognitivnu disonancu, stoga je osnovao udrugu koja će vlastitim nastojanjima iznova potvrđivati njegovu viziju društva, politike i uljudbe.
Servira nam se već neko vrijeme ta opcija konzervativnog društva koje, kako tvrdi ministrica Juretić, po inerciji mora biti bolje jer – “ako je netko konzervativan ima strah Božji, pa se boji Boga i neće napraviti ništa loše”. TradFest, koji će se ove godine prvi put održati u Hrvatskoj, nudi nam uvid u temelje takvog društva.
TradFest je, stoji na službenoj stranici, festival tradicije i konzervativnih ideja “nasuprot tzv. ‘naprednih’ i militantno-sekularnih ideja i politika koje su na nasilan i revolucionarni način pokušale zatomiti, kao što i danas nastoje uništiti, izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”. O tome će na okruglom stolu u sklopu Tradfesta govoriti Hrvoje Zekanović, Krešimir Planinić, Stjepo Bartulica, Luka Popov i Vice Batarelo, ujedno i najistaknutije zvijezde hrvatskog konzervativnog neba. Naglašavanje uvijek iste dihotomije ‘mi-oni’ u ovoj je definiciji posebno zanimljivo s obzirom da se protive ‘militantnim’ idejama, onima koje počivaju na sukobu. Konzervativna vizija društva temelji se na suprotstavljenim stranama, od kojih jedna ugrožava većinu, namećući svjetonazore kojima je cilj zatrti tradiciju i ono što je, kako tvrde, prirodno. Znate o kome pričam – to su oni “militantni sekularisti koji šire nemir i nepotreban bunt”.
Dodajmo tomu ksenofobiju, isključivost prema svemu različitom od ‘prirodnog, oduvijek takvog’, prisvajanje i subjektivno tumačenje znanstvenih tvrdnji, ustrajanje na miješanju crkve i obrazovanja, miješanje crkve u prostorno planiranje i – imamo konture Vicine države. Kakva je, dakle, ta država? Kakva je u toj državi glazba? Kako se tretiraju izbjeglice, manjine, subkulture – ukratko, drugotni i drugotne na svijetu? Što s obrazovanjem i dokud seže tjelesna autonomija?
DRŽAVOTVORNA GLAZBA
– Neka, Trazimaše! Zoveš nekoga glazbenim, a drugoga neglazbenim čovjekom?
– Da.
– Koji od njih razumije glazbu, a koji je od njih ne razumije?
– Jamačno glazbeni čovjek razumije glazbu, a neglazbeni ne razumije***
{slika}
Platon je u svojoj ‘Državi’ isticao značaj glazbe za stabilnost društva i države. Vice sugerira sličan pristup. Neke pjesme, kaže, “označavaju i pokreću određene trenutke u povijesti”. ‘Mojoj majci’ i ‘Čavoglave’ takve su pjesme. ‘Čavoglave’ su osim elana, kaže on, pružale i psihološku podršku utjerivanja straha “srpskim neprijateljima”. A ne, zaključuje Vice, sladunjava ‘Moja domovina’. A kad baš u toj pjesmi vječna Doris Dragović kao da pjeva samo njemu “Vratit ću se moram doći, tu je moj dom, moje sunce, moje nebo”.
IZGRADNJA ZAJEDNIŠTVA POZIVANJEM NA PODIZANJE OGRADA
{slika}
Izbjeglice su u toj konzervativnoj državi ‘big no-no’. U studenom 2015. godine Vice je poželio da se azilantski i migracijski centri za EU “otvore u Turskoj, Libanonu i u sjevernim afričkim državama”. Prije desetak dana javnosti je rezolutno poručio da prestanemo “glumiti nekakve naivne nice guys” i dodao “podignimo ogradu na granicama”. Obrazloženje stava jest da je to “pitanje sigurnosti” – ta vječna opsesija ‘drugima’ koji nas ugrožavaju (a svako malo i ‘drugotnima‘). Podjela se nadalje dijeli. Nakon ‘mi – oni’, među ‘nama’ dolazi do podjele ‘kulturni-nekulturni’.
BUDI DIO POLITIČKOG MAINSTREAMA, A NE #šporkihipi
Što znači biti konzervativan u Hrvatskoj? Vice nam nudi definiciju – to znači poštivati hrvatsku tradiciju, dostignuća i kontinuitet, a društvu, ekonomiji i državi pružati stabilnost. To znači biti ‘progresivan/na’, za razliku od onih koji se kite perjem progresivnosti, a “promoviraju smrt, revolucije i kaos u ljudskim odnosima”. Ta nazadna, kako on definira, multikulti i hippie (ne)kultura, umjetno se pokušava uklopiti u “našu uljudbu”. Ova država, nastavlja Vice, nije niti ‘”hibridna Jugoslavija”, i hrvatska državna politika ne smije biti “talac partikularnih etničkih interesa”. Kako je naznačio u tekstu ‘Da, i ja sam sin imigranta…’, Hrvatska ne samo da će imati problem integracije budućih imigranata, već i sad ima problem s “ekstremistima u srpskoj etničkoj zajednici (Pupovac i slučaj ‘Novosti’)”.
{slika}
Podjelom podjele, dolazimo do poruke: Konzervativizam je bolji put, jer je bogomdan, jer mi tako tvrdimo, a vi biste nam trebali vjerovati da bolje od vas znamo što je za vas najbolje. Pritom ne bi bilo zgoreg da razmišljate, ponašate se, a možda i odijevate kao mi.
OBRAZOVANJE – INKUBATOR PONOSNIH I POŽRTVOVNIH
– Stvari su vrlo ozbiljne – zagrmio je srpanjskog dana Vice na svom Facebook profilu.
– Na kurikularnu reformu (ne bi li trebao znati da je kurikul, ili kako kaže Društvo hrvatskih književnika u ovoj Izjavi – uputnik – jedini prihvatljivi izraz koji je ‘oduvijek takav’?) ne gleda se objektivno, a u mainstream medijima vrlo se malo čuju precizne i važne kritike – uzrujano se nadovezao.
– Mediji su orijunaški, dakle samo formalno hrvatski, a po svemu drugom projugoslavenski, dakle prosrpski – objašnjenje mu je u komentaru statusa pružio P.Ž.
– Nažalost Hrvatska nema ništa slično kao Fox News koji su 24 sata konzervativni i pro američki. Svakako se treba boriti i stvoriti svoje medije, kao Fox News, koji je spasio i promovirao konzervativnu poziciju u SAD – sjetno je konstatirao Vice.
– Ma tko je taj Jokić o kojem su se drugovi toliko raspisali i dižu ga u zvijezde petokrake? – zapitala se potom M.V.
– Jokić je ljevičarski kvazi kozmopolit, čiji svaki korak prate lijevo-liberalni mediji – spremno je izdefinirao Vice.
– Tako je Vincente – povladio mu je I.K. i time zaključio prispodobu.
U Vincentovoj državi funkcija obrazovanja samo je jedna – da bude “inkubator ponosnih mladi Hrvata koji će voljeti i žrtvovati se za svoju državu i domovinu”. Sve to magično obavija unija vjere i razuma, ovako nekako.
{slika}
NI K OD KONZERVATIVNOG NI D OD DOMOLJUBNOG
Zavapio je u lipnju Vice kako HDZ nije ni konzervativan ni domoljuban. Ministar Nakić (ili kako je u statusu nazvan – ‘ministar babykiller’) dopustio je bezreceptno izdavanje pilula za dan poslije, a Karamarkovo ponašanje bilo je “ispod svake državničke razine”. Vice na čelu Nakićeva resora vidi Antu Ćorušića. On je “barem imao stav vezano uz pobačaj i htio poljski model”.
{slika}
Više od milijun u crno odjevenih Poljakinja marširalo je, pak, ulicama gradova 3. listopada, prosvjedujući protiv zakona o potpunoj zabrani i kriminalizaciji pobačaja. U Zagrebu se oko 400 građanki i građana okupilo u znak solidarnosti i podrške Poljakinjama.
U Hrvatskoj je, nakon 25 godina čekanja, na dnevni red Ustavnog suda došao postupak ocjene ustavnosti Zakona o pobačaju iz 1978. godine. Postupak je 1991. godine pokrenula udruga Hrvatski pokret za život i obitelj. Predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, prije par dana je dao obećanje da će u okviru s svog mandata, do 13. travnja 2017., učiniti sve što je u njegovim ovlastima “da se to riješi”.
Katolički aktivisti i aktivistkinje to pokušavaju ‘riješiti’ na sebi svojstven način. Molitvena inicijativa ’40 dana za život’ s pozicije ispred bolnica prvi je put ušla u sam prostor bolnica i tako prekršila Zakon o javnom okupljanju. Sve kako bi molitvama i anti-abortus porukama zadirali u prava i privatnost žena. Na društvenim mrežama objavljuju podatke žena koje imaju zakazane termine za pobačaj, a pokušaj da je odgovore morbidno nazivaju ‘dočekom kraljeve kćeri’. U Vicinoj državi toga ne bi bilo. Jer ne bi bilo pobačaja. Odvijali bi se u susjednim državama ili u nehigijenskim uvjetima.
RASPAD CIVILIZACIJE I PRIORITETI
Civilizacija se, kaže Vice na svom blogu, raspada “jer se sramimo kršćanskog naslijeđa”. Ako vam na pamet padaju neki drugi razlozi – ekstreman jaz između bogatih i siromašnih, ratovi vođeni profitom, ekološki neodrživ proizvodni sustav, međuigra patrijarhata i kapitalizma – u krivu ste. Uzrok svim našim problemima je sram od kršćanskog naslijeđa. Zbog toga treba podržavati gradnju 45 metra visoke crkve na mjestu parka u Savici, iako se lokalna zajednica tome protivi i iako je crkvi mjesto u građevinskoj zoni. Kao što kaže pater Ivan Ike Mandurić – više od svega “gradu i njegovom identitetu trebaju hramovi Gospodina i Crkve”.
I za kraj, treba istaknuti i ono što bi u Vicinoj državi bio temeljni prioritet:
{slika}
* ‘Biti i mniti svemiropolisno’, Franjo Tuđman; pjesme iz dnevničkih zapisa, početak ’70-ih, kraj 80-ih
** ‘Biti i mniti svemiropolisno’, Franjo Tuđman; pjesme iz dnevničkih zapisa, početak ’70-ih, kraj 80-ih
***Platon, Država; Naklada Jurčić, 2004.; str. 87
_______________________________________________________________
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
