Kad je Ustavni sud početkom ove godine donio odluku da je tzv. Zakon o pobačaju iz 1978. godine ustavan, tj. kad nije prihvatio prijedloge za ocjenu ustavnosti tog zakona, i kad je zaključio da zbog “zastarjelosti” unutar dvije godine mora biti donesen novi zakon – mnoge su odahnule. U redu je, pobačaj ostaje legalan. Već je tad bilo jasno da nas čeka velika borba u prokazivanju i dokazivanju svih opasnosti koje novo donošenje zakona donosi.
Naime, iako pobačaj ne smije biti zabranjen, prema preporukama Suda moguće je uvođenje obveznog savjetovanja i perioda mirovanja prije obavljanja pobačaja. U obrazloženju odluke Sud zakonodavcu ostavlja da uredi brojna pitanja i kaže:
“Zakonodavac također može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće)”.
Na društvenim je mrežama odmah nakon objave odluke krenula rasprava i na pokušaje ukazivanja na problematičnost obveznog savjetovanja stizale su sljedeće reakcije: Pa u čemu je problem sa savjetovanjem? Može imati edukacijsku ulogu, zašto dižete paniku bez veze? Nažalost, ne radi se o prenapuhanom strahu već o realnosti političko-društvenog konteksta u kojem navedene prijedloge zakonodavac može iskoristiti kako bi pobačaj učinio što nedostupnijim, kad ga već ne može zakonski u potpunosti zabraniti.
Makedonija: Odjednom zakon
Da bismo saznale kako je to moguće, ne moramo gledati dalje od Makedonije u kojoj se događa stvarna zabrana pobačaja bez zakonske zabrane pobačaja. Instituti savjetovanja i perioda mirovanja doveli su do toga da je pobačaj i dalje legalan, ali jako teško dostupan, a životi žena svakodnevno su ugroženi.
Novi zakon o pobačaju u Makedoniji je – po ubrzanom postupku i bez smislene javne rasprave – donesen sredinom 2013. godine i iako je vlada na čelu s demokršćanskom strankom VMRO–DPMNE tvrdila da se ništa bitno nije promijenilo u odnosu na zakon iz 1976. godine, stvari su bile itekako drugačije. Pobačaj je, istina, ostao legalan, ali uvedene su tri važne novosti koje su ugrozile reproduktivno zdravlje žena: od 2013. mora se podnijeti pisani zahtjev za uslugu pobačaja, uvedeno je obvezno savjetovanje o kontracepciji, dobrobiti rađanja i rizicima koje nosi pobačaj, a sam se pobačaj može izvesti nakon perioda čekanja od tri dana od završetka savjetovanja (koje bi se trebalo odviti isti dan kad je podnesen zahtjev za pobačaj). U zadnji je tren, kako kaže znanstvenica, istraživačica i aktivistkinja Ana Miškovska Kajevska, maknuta odredba prema kojoj je suprug, ako je žena u braku, morao biti informiran o njezinom zahtjevu za pobačaj.
“Promjena zakona, uključujući i obvezu savjetovanja, je došla iznebuha, mada bi se moglo reći, gledano unatrag, da su postojale indikacije da će doći do toga”, izjavila je Miškovska Kajevska za Libelu. Najprije su se 2008. i 2009. godine, kaže, pojavili nepotpisani plakati s grafičkim prikazima i tvrdnjama da je pobačaj ubojstvo. Iako su nevladine organizacije tvrdile da iza svega stoji vlada, iz vlade su to negirali. Istodobno je vlada povećala cijenu pobačaja, provela kampanju za poticanje rađanja trećeg djeteta te najavila video kampanju o posljedicama pobačaja, koja je trebala veličati majčinstvo i promovirati rađanje. Opozicijske stranke, NGO-evi, novinari_ke i zdravstveni djelatnici_e upozoravali_e su na sve probleme u vezi promjena Zakona, o kojima su tad već kružile glasine.
Međutim, vlada, koja je u svojim bitnim dokumentima promovirala ideje “prijetnje makedonskoj naciji, odnosno mogućnosti izumiranja zbog smanjene stope nataliteta”, kako to kaže Neda Petkovska u tekstu za VoxFeminae, provela je bez većih problema svoje namjere u djelo. Uskoro je krenula medijska kampanja naslova “Izaberi život. Imaš pravo birati. Kampanja koja objašnjava posljedice pobačaja”. Dvije-tri godine nakon, uz svesrdnu pomoć Makedonske pravoslavne crkve, Makedonija je dobila novi Zakon o pobačaju. Parlament je Zakon usvojio 20. lipnja 2013. godine, samo 20 dana nakon primitka prvog nacrta.
Makedonija: konzervativne klerikalne struje ulaze u bolnice
Centar za reproduktivna prava, globalna pravna organizacija koja nastoji unaprijediti reproduktivna prava, pozabavio se fenomenom uvođenja obveznih perioda čekanja i pristranog savjetovanja (ono koje za cilj ima ženu odvratiti od pobačaja) prije pobačaja u zemljama Središnje i Istočne Europe: Rusiji, Slovačkoj i Makedoniji. Centar kaže da uvedeni mehanizmi “stvaraju prepreke u pristupu legalnim uslugama pobačaja, potkopavaju poštivanje ljudskih prava žena i promiču štetne rodne stereotipe i diskriminatorne stavove”. “Dodatnim stigmatiziranjem pobačaja, uvođenjem novih prepreka pristupu žena zakonitim uslugama na području reproduktivnog zdravlja i potkopavanjem sposobnosti žena da donose odluke – uvođenje ovih zahtjeva ugrožava, a ne unaprjeđuje zdravlje i dobrobit žena”, zaključak je Centra za reproduktivna prava.
Što se Makedonije tiče, Centar za reproduktivna prava ističe da je obvezno razdoblje čekanja prije pobačaja dovelo do teškog ugrožavanja zdravlja žena. Navodi da su liječnici ubrzo nakon uvođenja obveznog perioda čekanja od dvije trudnice, jedne koja je nosila mrtvi fetus i druge koja je imala hematom, pogrešno i neprikladno zahtijevali da se drže obveznog trodnevnog čekanja.
Centar za reproduktivna prava također kaže da je novi Zakon otvorio prostor za pristrana obvezna savjetovanja na kojima se ženama, koje obvezno moraju na ultrazvuk prije pobačaja, pokazuju ultrazvučne slike fetusa te im se detaljno objašnjavaju anatomske i fiziološke karakteristike fetusa i posljedice koje će pobačaj imati za fetus. Novi Zakon zahtijeva od zdravstvenih ustanova da ženama koje traže uslugu pobačaja pruže informacije i savjetovanje o “mogućoj šteti” koju pobačaj može imati za zdravlje žena i o “mogućim prednostima” nastavka trudnoće. Ovdje dolazimo do makedonske anti-choice organizacije Lidija – srce koje kuca, čija se ravnateljica u intervjuu za prolife.hr pohvalila time kako ima već dva centra i savjetnice u dvije makedonske bolnice.
“Svi naši ciljevi i misija utemeljeni su na Bibliji i na moralnim vrijednostima kojima nas Biblija uči. Mi u Centru želimo ženi pokazati da smo tu za nju, da je volimo, da je podržavamo, ali da abortus nikako nije rješenje. Lidija – srce koje kuca je centar koji promiče pravo na život i pravo djeteta da bude rođeno”, govori u intervjuu ravnateljica organizacije Svetlana Jovanova i dodaje kako imaju odličnu suradnju sa zdravstvenim djelatnicima_ama. Biblijom vođene savjetnice anti-choice organizacije, dakle, rade u javnim bolnicama u kojima je savjetovanje obvezno.
40 dana “za život” i Centri “za život”
Ako se vratimo u našu tmurnu svakodnevicu, jasno je da makedonski scenarij nije nemoguć. Neokonzervativne snage rade na više frontova, ušle su u sve političke strukture, jedni najavljuju da rade na novom prijedlogu Zakona o pobačaju, a drugi – dok putuju u minibusu s kipom Gospe po Hrvatskoj i maltretiraju pacijente_ice pred bolnicama, najavljuju skoro otvaranje tzv. Centara za život. U Centre za život, kako je objasnio voditelj inicijative 40 dana za život na predstavljanju istoimene knjige i kampanje, žene koje žele pobaciti moći će doći da ih odgovore od pobačaja.
Ne treba nam previše mašte (a i dovoljno smo se ušokiravale i snebivale zadnjih godina) za zamisliti kako zgodno Centri za život ili neke druge neokonzervativne tvorevine, kojima je život žena skroz nebitan, postaju mjesta u Hrvatskoj u kojima se vrši obvezno savjetovanje prije pobačaja. Progresivne snage u Makedoniji 2013. nisu uspjele spriječiti donošenje anti-choice zakona (trenutno se radi na promjeni tog zakona), nama u Hrvatskoj predstoji period u kojem svim raspoloživim resursima moramo raditi na očuvanju svih bitnih stavki Zakona iz 1978. i zahtijevati napredak, kao što je besplatan pobačaj (što je u potpunosti u skladu s preporukama Suda).
Zasad nam mole pred bolnicama, potrebno je jako malo da se zakonski smjeste u njih i počnu odlučivati o našim životima.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
