U skladu s dosadašnjim trendovima, žene ni ovog puta nisu izabrane u Hrvatski sabor u zadovoljavajućem postotku (što bi bilo minimalno 40%, idealno 50%). Naime, ukupno je izabrano 37 žena što predstavlja poražavajućih 24.5% od ukupnog broja izabranih zastupnika_ca, dakle niti jednu četvrtinu. Iako je ovo najveći broj izabranih žena od prvog saziva Hrvatskog sabora, i dalje je nedovoljan te ukazuje na značajan stupanj rodne neravnopravnosti žena u politici. U prethodnom izbornom ciklusu, 2020. godine, u Hrvatski sabor izabrane su 34 žene odnosno 22.51%. U ostalim sazivima taj je postotak nelinearno oscilirao od 4.64% do 21.85%.
Gdje je postotak najmanji?
Ono što se također podudara s izborima 2020. godine jesu političke opcije koje su najviše doprinijele ovako malom postotku žena izabranih u Sabor. Prvenstveno je to relativni izborni pobjednik, HDZ i partneri, koji su osvojili 61 mandat, od čega je samo sedam ili 11.48% pripalo ženama. To ne iznenađuje, ako znamo da HDZ nije zadovoljio kvotu od 40% žena na devet predloženih lista i da žene uglavnom raspoređuje na nižim mjestima. Čak i da je HDZ poštivao kvotu, a smještao žene na niža mjesta na listi, postotak izabranih žena bi za ovu stranku bio tek nešto viši. S obzirom na to da su HDZ i partneri osvojili 4 – 7 mandata po izbornim jedinicama, upravo su na prvih sedam mjesta na njihovim listama ravnomjerno i ravnopravno trebale biti zastupljene žene, što nije bio slučaj.
Kao nepovoljniji za žene od HDZ-a, pokazao se Domovinski pokret s partnerima. Od ukupno 14 osvojenih mandata, samo je jedan ili 7.14% pripalo ženi. Navedeno je prouzrokovano činjenicom da nisu zadovoljili kvote u četiri izborne jedinice, kao i time da su po izbornim jedinicama računali na jedan, dva ili tri mandata, a na tim mjestima uglavnom nisu bile žene.
MOST s partnerima se također nije pretjerano iskazao pa su s njihovih lista izabrane dvije žene od ukupno osvojenih 11 mandata što predstavlja 18.18%. Iako su zadovoljili kvote u svim izbornim jedinicama, liste im uglavnom nisu slagane ZIP sustavom koji osigurava ravnomjernu raspoređenost žena na listama i posljedično veći broj izabranih žena. Naime, nisu imali dovoljno žena na onim mjestima gdje su imali veće šanse za osvojiti mandat.
Gdje je postotak najveći?
Poštivanje zakonske kvote od 40% svakako jest nužan preduvjet za izbor žena, no upravo raspored žena na listama i dosljedno korištenje (ili korištenje uz manja odstupanja) principa ZIP sustava tj. naizmjenično pozicioniranje oba spola na listama (jedan muškarac – jedna žena ili jedna žena – jedan muškarac) u najvećoj mjeri pridonosi većem postotku izabranih žena. Ovo vidimo i u postotku izabranih žena sa lista stranaka i koalicija koje su se u većoj mjeri vodile navedenim principima. Iako Rijeke pravde i Možemo! nisu dosljedno koristili ZIP sustav, u većini izbornih jedinica su se njime vodili uz manja odstupanja te osigurali ravnomjernu rasprostranjenost žena po listi što je dovelo do većeg broja izabranih žena.
U tom smislu, u postotku izabranih žena prednjači Možemo! i partneri, koji su imali i najviše kandidiranih žena, pa od 10 mandata koje su osvojili, šest ili 60% su osvojile žene. S lista koalicije Rijeke pravde u Sabor ide nešto manji postotak žena, njih 19 od osvojenih 42 mandata, što je ipak 45.24% i brojčano najviše žena.
Treba nam više nositeljica lista
Pritom naglašavamo da je jednako važno osigurati i ravnopravnost među tzv. nositeljima/icama odnosno da se na prvim mjestima lista naizmjenično nalaze muškarci i žene. To se čini posebno važno za manje stranke ili one stranke koje osvajaju tek po koji mandata u par izbornih jedinica, kao što su u ovom izbornom ciklusu to bili IDS, FOKUS i NP Sjever, s čijih lista nije izabrana nijedna žena.
Odnosno, za političke stranke i koalicije koje sudjeluju u izbornom procesu važno je da temeljem procjena i podataka, liste slažu na način koji će uistinu osigurati jednake šanse i jednake ishode muškarcima i ženama u procesu osvajanja mandata. Umjesto da samo zadovolje formu i poštuju zakonske odredbe o kvotama. Iako, vidimo da su neki izrazito uporni u kršenju istih i za njih bi i puko zadovoljenje forme bio napredak.
Kako osvajanje mandata izgleda po izbornim jedinicama?
Što se tiče izbornih jedinica, također postoje velike razlike. Najbolje stoje dvije, I. i VII. izborna jedinica, u kojima je izabrano šest ili 42.86% žena. Nakon toga, u dvije izborne jedinice izabrane su četiri žene, i to u IV. i VIII., što predstavlja 28.57%. U najviše izbornih jedinica, njih četiri, II., III., V. i IX., izabrane su po tri žene ili 21.43%. Najlošije stoje VI. izborna jedinica gdje su izabrane dvije žene ili 14.29% i X. izborna jedinica gdje je izabrana samo jedna žena ili 7.14%. U XI. izbornoj jedinici nije izabrana nijedna žena, dok su u XII., s lista nacionalnih manjina, izabrane dvije ili 25%.
I. izborna jedinica – izabrano je šest žena ili 42.86% sa sljedećim brojem glasova:
- Sandra Benčić, Možemo! – 20.352
- Dalija Orešković, Rijeke pravde – 11.248
- Marija Selak Raspudić, MOST i partneri – 8.177
- Ivana Kekin, Možemo! – 5.730
- Marijana Puljak, Rijeke pravde – 876
- Nina Obuljen Koržinek, HDZ i partneri – 506
II. izborna jedinica – izabrane su tri žene ili 21.43% sa sljedećim brojem glasova:
- Danijela Dolenec, Možemo! i partneri – 4.478
- Anka Mrak Taritaš, Rijeke pravde – 4.141
- Tanja Sokolić, Rijeke pravde – 905
III. izborna jedinica – izabrane su tri žene ili 21.43% sa sljedećim brojem glasova:
- Jasenka Auguštan – Pentek, Rijeke pravde – 2.004
- Barbara Antolić Vupora, Rijeke pravde – 1.391
- Boška Ban Vlahek, Rijeke pravde – 1.198
IV. izborna jedinica – izabrane su četiri žene ili 28.57% sa sljedećim brojem glasova:
- Biljana Borzan, Rijeke pravde – 9.585
- Vesna Vučemilović, MOST i partneri – 2.483
- Sanja Bježančević, Rijeke pravde – 1.295
- Nataša Tramišak, HDZ i partneri – 1.260
V. izborna jedinica – izabrane su tri žene ili 21.43% sa sljedećim brojem glasova:
- Antonija Jozić, HDZ i partneri – 6.472
- Martina Vlašić Iljkić, Rijeke pravde – 1.178
- Dubravka Lipovac Pehar, DP i partneri – 759
VI. izborna jedinica – izabrane su dvije žene ili 14.29% sa sljedećim brojem glasova:
- Urša Raukar – Gamulin, Možemo! – 2.431
- Marija Lugarić, Rijeke pravde – 1.379
VII. izborna jedinica – izabrano je šest žena ili 42.86% sa sljedećim brojem glasova:
- Kristina Ikić Baniček, Rijeke pravde – 8.354
- Marijana Petir, HDZ i partneri – 2.769
- Martina Furdek – Hajdin, HDZ i partneri – 2.617
- Draženka Polović, Možemo! i partneri – 2.040
- Nikolina Brnjac, HDZ i partneri – 1.360
- Sandra Krpan, Rijeke pravde – 933
VIII. Izborna jedinica – izabrane su četiri žene ili 28.57% sa sljedećim brojem glasova:
- Mirela Ahmetović, Rijeke pravde – 11.297
- Sanja Radolović, Rijeke pravde – 3.250
- Dušica Radojčić, Možemo! – 2.643
- Ana Puž Kukuljan, Rijeke pravde – 545
IX. Izborna jedinica – izabrane su tri žene ili 21.43% sa sljedećim brojem glasova:
- Sabina Glasovac, Rijeke pravde – 10.424
- Branka Juričev – Martinčev, HDZ i partneri – 1.731
- Irena Dragić, Rijeke pravde – 566
X. Izborna jedinica – izabrana je jedna žena ili 7.14% sa sljedećim brojem glasova:
- Ivana Marković, Rijeke pravde – 2.219
XI. Izborna jedinica – nijedna žena nije izabrana ili 0.00%
XII. izborna jedinica – izabrane su dvije žene ili 25% sa sljedećim brojem glasova:
- Anja Šimpraga, Samostalna demokratska srpska stranka – SDSS – 10.842
- Dragana Jeckov, Samostalna demokratska srpska stranka – SDSS – 10.344
Žene u Sabor ulaze kao zamjena muškarcima
U prošlom sazivu Hrvatskog sabora nakon što su pojedini zastupnici/ce stavili svoje mandate u mirovanje tj. došlo je do zamjena zbog obnašanja dužnosti nespojivih sa zastupničkom dužnosti. Tako su žene činile 46 od ukupno 151 zastupnika/ca ili 30,46%. Tek ostaje za vidjeti kako će izgledati konačan sastav novog saziva Hrvatskog sabora. No, činjenica je da do povećanja ukupnog broja žena na ovakav način dolazi jer žene do zastupničkih mjesta dolaze kao zamjena muškarcima.
Ako uzmemo u obzir sve navedeno, čini se da je odgovor na pitanje zašto se kontinuirano u Hrvatski sabor bira manje od jedne četvrtine žena taj što većina političkih opcija koja sudjeluje u izborima, a posebno HDZ kao stranka koje je dosad osvajala najviše mandata, ne poštuju načelo rodne ravnopravnosti u političkim procesima.
Izuzetak su platforma Možemo! i partneri te koalicija Rijeke pravde. Platforma Možemo! je na prošlim, kao i ovim parlamentarnim izborima, u najvećoj mjeri poštivala načelo rodne ravnopravnosti u izbornom procesu u svim aspektima. Koalicija Rijeke pravde se također vodila ovim načelom uz neka odstupanja, prvenstveno jer nemaju dovoljno nositeljica listi. No, kao najveća oporbena stranka brojčano najviše doprinosi ukupnom postotku izabranih žena. Preostale političke opcije ili ne poštuju izborne kvote ili žene ne smještaju na mjesta s kojih imaju realne šanse osvojiti mandate. Odnosno, ne koriste ZIP sustav i ne raspoređuju ravnomjerno žene po listama ili nemaju dovoljno nositeljica listi. To pogotovo dolazi do izražaja kod onih stranaka koje u izbornim jedinicama osvajaju po jedan mandat.
Rodni paritet neće biti postignut u nacionalnim zakonodavnim tijelima do 2063.
Prema podacima UN Women-a na svjetskoj razini žene čine 26.5% svih parlamentarnih zastupnika/ca. Predviđa se da ovim tempom rodni paritet u nacionalnim zakonodavnim tijelima neće biti postignut do 2063. Hrvatska se, izgleda, dobro uklapa u ovu sliku te je potreban ozbiljan i sustavan pristup navedenom problemu kako bi se postojeći trendovi preokrenuli. Dosadašnja Vlada HDZ-a nije bila spremna to napraviti, što i ne čudi ako uzmemo u obzir prethodno navedeno, kao i činjenicu da se sedam godina kasnilo s donošenjem temeljnog strateškog dokumenta u području ravnopravnosti spolova. Trenutni Nacionalni plan za ravnopravnost spolova 2022. – 2027. u području zastupljenosti žena u procesima javnog i političkog odlučivanja predviđa mjere koje su nedovoljne, neprimjerene trenutnom stanju stvari i čija je efikasnost upitna, a što možemo reći i za čitav Nacionalni plan.
Dok čekamo konstituiranje Sabora i sastav nove Vlade, pitamo se kada će žene u Hrvatskoj dostići političku reprezentaciju koja im pripada?
