U fokusu

Rezultat desetogodišnjeg istraživanja

Dekriminalizacija silovanja u slučajevima žrtava s mentalnim poteškoćama

Dekriminalizacija silovanja u slučajevima žrtava s mentalnim poteškoćama

Silovanje ranjivih žena, žena s mentalnim poteškoćama, osobito žena s poteškoćama u učenju, efektivno je dekriminalizirala, tvrdi se u akademskom istraživanju najvećih policijskih snaga u Velikoj Britaniji.

Teza je to koju je postavila profesorica Betsy Stanko, koja je trenutno asistentica direktora planiranja Metropolitan Policea, a nastala je na temelju desetogodišnjeg istraživanja kriminalizacije i procesuiranja silovanja u toj zemlji, prenosi Independent.

U nacrtu svog rada, neobjavljenom izvještaju koje je priskrbio Bureau of Investigative Journalism, profesorica Stanko tvrdi da se usprkos desetljećima reformiranja načina procesuiranja i osuđivanja silovanja postotak osuđenih zločinaca za silovanje nije povećao. Štoviše,  konstantno je vrlo nizak. Tvrdnja Stanko je ta da je situacija takva zbog toga što se u procesu policijske istrage dvije trećine slučajeva i optužbi za silovanje odbaci.

Ono što je specifično te duboko uznemirujuće je to da je situacija osobito ozbiljna kada se radi o ranjivim skupinama, npr. osobama s psihičkim teškoćama ili problemima u razvoju te učenju, jer u takvim slučajevima vjerojatnost da će se optužba zapravo procesuirati ili uopće valjano istražiti iznimno je niska.

“Te žene suočene su s gotovo nepremostivim preprekama na svojem putu ostvarenja pravde. Silovanje tih skupina žena vrlo se vjerojatno neće osuditi niti će se za njega snositi odgovornost, a u tom smislu to su dekriminalizirana silovanja”, navodi profesorica Stanko.

Istraživanje pokazuje da osobe s mentalnim poteškoćama imaju čak 40 posto manje šansi da će se njihov slučaj silovanja procesuirati u odnosu na osobe bez spomenutih teškoća. Također, osobe s teškoćama u razvoju i učenju imaju 67 posto manje šansi u odnosu na ostale skupine ljudi da se njihov slučaj ozbiljno obradi, istraži i procesuira.

“Ranjivost te zdravstvene teškoće žrtava često u takvim slučajevima služe kao zaštita osumnjičenih od percipiranja kao vjerodostojnih silovatelja”,  navodi Stanko.

Njen zahtjev jest taj da se način istraživanja slučajeva silovanja nužno mora promijeniti, a to se primarno odnosi na stav policije spram takvih slučajeva. Sve osim priznanja dosadašnjih pogrešaka te radikalne promjene u procesuiranju silovanja, za profesoricu Stanko, samo je ‘petljanje po rubovima’.

Taj zahtjev stigao je u isto vrijeme kada je i Vrhovni sud Velike Britanije odlučio da je Metropolitan Police dužan isplatiti novčanu kompenzaciju zbog nevaljano istraženih slučajeva dvije žrtve serijskog silovatelja Johna Worboysa, koje su uzastopno prijavljivale da su napadane u razdoblju od 2003. do 2007. godine.

Rad profesorice Stanko, prezentiran na London School of Economics and Political Science, obrađuje gotovo 500 prijavljenih slučajeva silovanja Metropolitan Policeu u razdoblju od travnja 2012. do svibnja 2012. godine. Rad implicira da se malo toga promijenilo za žrtve silovanja u posljednjih desetak godina u Velikoj Britaniji.

Podaci koji se u istraživanju iznose pokazuju da se više od 80 posto osoba koje prijave slučaj silovanja Metropolitan Policeu smatra osjetljivima, tj. ranjivima na seksualno nasilje iz niza različitih razloga – maloljetništvo, duševni problemi, poteškoće u razvoju, utjecaj alkohola, utjecaj različitih tipova lijekova, bliska veza s navodnim napadačima itd.

No umjesto jačanja ženskog kredibiliteta, u očima policije, ovi faktori zapravo znače njihovo diskreditiranje. Šanse da će se osumnjičenog procesuirati značajno su manje ako silovanje prijavi osoba s ijednim od navedenih faktora koji impliciraju da je žrtva ‘ranjiva’ kategorija.

“Ukoliko žrtva pati od duševnih problema ili je trenutno u ljubavnoj vezi s osumnjičenikom, najvjerojatnije je da će se slučaj odbaciti kao nevjerodostojan”, dodaje profesorica Stanko.

Njeno istraživanje također otkriva kako konzumacija alkohola žrtve prije napada smanjuje vjerodostojnost optužbe za 45 posto, tj. šanse da će se prijava uzeti ozbiljno smanjuju se za toliko posto. Jednako vrijedi i za povijest konsenzualnog seksa s osumnjičenim.

Takvi podaci i rezultati istraživanja profesoricu Stanko su naveli da zahtijeva radikalne promjene nacionalnih policijskih tijela u  odnosu na provedbe istraga slučajeva silovanja. Generalno govoreći, Stanko tvrdi kako je sveukupna kulturna promjena nužna i hitno potrebna kako bi policijski istražitelji ranjivost neke osobe uzimali kao veću vjerojatnost da će osoba biti silovana, u suprotnom će osumnjičenici nastaviti eksploatirati tu ranjivost u vlastitu korist.

Trenutno pitanja pristanka dominiraju rasprava o problematici kriminaliziranja silovanja, a ne pitanja ranjivosti. Ona su u drugom planu. “Policija, zakonske reforme te javna rasprava bave se pitanjem pristanka – pitanjem legalne granice koja odvaja konsenzualni seks od silovanja. Eksploatacija je rijetko prepoznata, iako je ključna za samo silovanje”, kaže profesorica Stanko.

Metropolitan Police još uvijek odbija javno se izjasniti po pitanju istraživanja profesorice Stanko i podataka koje je u svom radu iznijela.

Prevela i prilagodila Ines Mihić