Sa stavom

Svjetski feministički forum

Iskustvo naše novinarke: Kako je bilo na AWIDu i jesmo li gradile feminističke budućnosti?

Iskustvo naše novinarke: Kako je bilo na AWIDu i jesmo li gradile feminističke budućnosti?

AWID, najveći i najvažniji svjetski feministički forum održan je u Brazilu od 8. do 11. rujna. Tema ovogodišnjeg foruma bila je “Feministička budućnost: izgradnja koletivne snage za prava i pravdu“. Prije održavanja samog foruma održan je Forum crnih feministkinja i Dan mladih feministkinja.  Program foruma obilovao je izuzetno zanimljivim predavanjima, radionicama, performansima i panelima te je bilo izuzetno teško osmisliti raspored koji bi pokrio većinu stvari koje zanimaju prosječnu feministkinju iz jedne balkanske zemlje.

Forum je održan u brazilskoj pokrajini Bahiji, u turističkom odmaralištu Costa do Sauipe koji se nalazi na samoj obali Atlatskog oceana. Odmaralište je uređeno za turiste i turistkinje, no zadržana je autohtona flora i fauna, što znači da se unutar granica odmarališta u siječnju izliježu kornjače koje zatim odlaze na put oko svijeta oceanom, putevima kroz šumu hodaju iguane i, ako imate sreće, možete vidjeti majmune koji pokušavaju ukrasti grožđe sa stola.

Na Danu mladih feministkinja imale smo priliku slušati recitacije pjesama Yvonne Fly Onakeme Etaghene i sudjelovati u panelu feministkinja arapskog svijeta koje su govorile o intersekcionalnosti i na koji način je moguće surađivati i unutar pokreta kroz različite sektore, poštivajući različitosti i djelujući za zajednički cilj.

S obzirom da je AWID toliko koncentriran i pun sadržaja, odlučila sam napisati top osam evenata i mjesta Foruma.

#8

Priliku za otići u Brazil dobila sam kao članica ASTRA Youth mreže. Kolegica je napisala prijedlog panela, prijava je prihvaćena, dobile smo djelomično financiranje i zaputile se na drugi kraj svijeta promišljati o feminizmu. Dakle, tamo sam bila prvenstveno radi panela o seksualnom i reproduktivnom zdravlju mladih ljudi u Istočnoj i Centralnoj Europi. Sugovornice na panelu su bile Gosia Kot iz Poljske i Lida Minasyan iz Armenije. Nismo očekivale navalu jer tema nije toliko atraktivna, no uspjele smo ostvariti kakvu-takvu popunjenost prostorije i dobile smo nekoliko kvalitetnih pitanja.

#7

Plenarne sjednice održavale su se svaki dan i bile su podijeljene tematski. Na prvoj se govorilo o našoj trenutnoj situaciji, odnosno o trenutnoj situaciji ženskih prava širom svijeta. Jedna od govornica na otvarajućoj sjednici bila je Azra Čaušević, trans* queer feministkinja aktivistkinja iz BiH, koja je govorila o svojoj zemlji i političkom kontekstu, što je za mene bio najemotivniji trenutak cijelog Foruma.

#6

Young Feminist Activism Hub je fizičko mjesto unutar kompleksa na kojem su se okupljale mlade feministkinje i razgovarale o borbama i idejama te proizvodile materijale za svoje panele. Naš panel se održao unutar prostora i mislim da je super što su nam omogućile takav neformalan vid druženja i upoznavanja u prostoru.

#5

Radio Concha je kolaborativni radio čiji program se emitira putem interneta. Tražile su suradnice te sam jedan dan otišla do pulta i upoznala se s Brunom, glavnom i odgovornom za program. Sutradan sam došla na sastanak koji je bio na španjolskom i dobila spontani simultani prijevod na engleski. Maria, djevojka koja mi je pomogla s prijevodom, zaposlena je u Fridi, feminističkom fondu i komuniciramo putem e-maila već više od godinu dana. Maleni je feministički svijet. Maria je intervjuirala mene, a zatim sam ja intervjuirala osobu do. Na sastanku sam naučila jako puno o radiju kao mediju i o detaljima koji su važni za uspješan radio intervju.

#4

Novac i pokret: plenarna sjednica održan je u petak navečer. Sjednica je tematizirala novac i financiranje feminističkog pokreta, naročito mladih feminističkih organizacija, a nakon nje je organizrana modna revija seksualnih radnica i prijateljica. Ta modna revija je bila nešto najbizarnije i najzabavnije čemu sam ikada svjedočila. Revija je organizirana kao uvod u proslavu petog rođendana Fride, feminističkog fonda, i to u suradnji sa Red Umbrella Fondom, što je prvi i jedini fond osmišljen od i za seksualne radnice i njihov pokret.

#3

Panel Rojava/Kobane – ženska revolucija i samoobrana: ženski otpor protiv ISIS-a i potraga za slobodom u revolucionarnim procesima koji se odvijaju u regiji definitivno je jedan od najvažnijih i najvećih panela koji su se održali na konferenciji. Panel su vodile dvije žene, jedna izbjeglica iz Sirije odrasla u Njemačkoj i druga Kurdkinja koja zapravo živi taj život borkinje.

#2

Gerila akcija za Internacionalni dan za dostupan, siguran i legalan pobačaj osmišljena je i održana uz minimalno sredstava i nešto truda: u suradnji s kolegicama iz Poljske i Kenije, napravila sam brzu akciju fotografiranja s natpisima “Pobacila sam” i “Stani u njezine cipele“. Taj se datum obilježava širom svijeta i trenutno postoji incijativa da ga se proglasi UN-ovim danom. Fotografije kampanje će biti online uskoro. Gotovo svaki put kada bi pristupila osobi i počela joj objašnjavati da je natpis “pobacila sam” politička poruka i da ne mora biti točan, one bi mi rekle nešto u stilu “ali ja jesam pobacila, to je bila moja odluka i jedina ispravna u tom trenutku”, što je bilo potpuno osvježenje od ovoga što se trenutno u Hrvatskoj događa.

#1

Sjećate se Radio Conche? Osoba do mene je bila seksualna radnica, rodom iz Australije, i s trajnom adresom u SAD-u. Intervjuirala sam je za taj kolaborativni radio i za lokalni podcast/Libelu. Kako sam se u Hrvatskoj srela samo s abolicionističkim pokretom, bilo je osvježenje poslušati što o seksualnom radu ima za reći osoba koja od toga živi.

No, osim ovih situacija i lokacija koje su meni osobno obilježile forum, činjenica je da se ne može očekivati od 1800 ljudi unificirani cilj. Kako to Guardian pojašnjava: “Značajan trenutak se je dogodio prošli tjedan, kada je na forumu za ženska prava u Brazilu, jedna od govornica pozvala prisutne da odgovore na pitanje: “Što želimo?” Odgovor je bilo zbunjeno mrmljanje.” Na razini pokreta ne postoji kristalno jasni cilj i nemoguće je donositi zaključke o “feminističkoj budućnosti” bez intersekcionalnosti, no do koje mjere se zapravo može ići intersekcionalno ako pokret obuhvaća trans* aktiviste/kinje, osobe s invaliditetom, mlade, sve rase i sve pod-kategorije feminizma? Na AWID-u nisu doneseni veliki zaključci; to i nije bio cilj konferencije – no da je svojom raznolikošću “razbio” silos, definitivno je.