Razgovor

RAZGOVOR S GABRIELOM SEGAL

Latinska Amerika = borba za jednakost

Latinska Amerika = borba za jednakost

Povijest Južne Amerike ispisana je borbama za jednakost. Odraz je to društva u kojem je duboko ukorijenjena netolerancija i nepravda kojoj se čak niti u 21.stoljeću ne nazire kraj. O problematici i povijesti latinoameričkog društva razgovarala sam s Gabrielom Segal, profesoricom na fakultetu Arcadia u Glenside, Pennsylvania (SAD) gdje već više od 15 godina provodi edukaciju s ciljem da svojim studenticama/ma približi latinoameričku kulturu i osvijesti društvo o borbi za prava žena.

Gabriela je rođena u Buenos Airesu u Argentini, profesorica je španjolskog jezika, a u SAD-u živi već 23 godine. Posebnu edukaciju koju provodi na fakultetu uključuje teme o trgovanju ljudima, obiteljskom nasilju, ljudskim pravima, femicidu i latinoameričkim pokretima za pravo žena. Pohađaju je uglavnom djevojke u dobi između 19 i 21 godinu, iako se uvijek nađe i pokoji student. Njezina predavanja nisu klasična izlaganja o određenoj temi, već nastojanje da se razvije rasprava i razmišljanja o onome o čemu se govori. Često se događa da sami studenti/ce govore o svojim osobnim iskustvima ili temi vezano za iskustva svojih prijatelja/ica, obitelji koju imaju potrebu podijeliti. Tijekom ispovijesti mogu se čuti mnoga bolna iskustva nasilja, ali ne ističu da li su situacije osobne prirode ili se radi o drugoj osobi. Bez obzira na to, daju do znanja što misle, kroz što prolaze i što mogu učiniti da bi promijenile/i situaciju.

Iako su teme o kojima Gabriela govori raznolike, naglasak je na borbi za ženska prava, te  povijesnoj, zemljopisnoj, kulturalnoj i ekonomskoj situaciji žena u Latinskoj Americi. Govori o socijalnim pokretima u kojima su sudjelovale žene i kako su one utjecale na zajednicu u kojoj danas žive, te na nove generacije.

{slika}

Jedan od najvažnijih je onaj koji se odnosi na majke koje su se borile protiv trgovanja ljudima ‘Las madres de plaza de mayo’ (Majke sa Svibanjskog trga). Svibanjski trg u Buenos Airesu bio je polazište na kojem je započeo pokret koji je 70-tih godina obilježio Latinsku Ameriku. Gabriela im detaljno govori o nestancima te djece i kako su majke svojom upornošću uspjele dobiti neke odgovore koje su tražile u vezi svojih nestalih sinova, kćeri, unuka… O ulogama tih žena u povijesti, kao i o majkama u El Salvadoru i Čileu. Govori im i o mogućnostima koje imaju žene u politici i žene predsjednice u tzv. šovinisitičkoj Latinskoj Americi, femicidu i igri moći kroz spolove, tvornicama (maquilas) u vlasništvu SAD-a koje u Meksiku iskorištavaju ljude, ponajviše žene, te o nestajanju radnica iz istih tvornica. Sve te teme provlače se kroz nekoliko semestara u različitim formama poput dokumentarnih filmova, glazbu, te članaka na španjolskom i engleskom jeziku.

Uz sve već navedeno, postoji još mnogo ženskih pokreta koji su počeli još u davnoj povijesti Latinske Amerike počevši od ženske vojske tzv.Las Soldaderas Mexicanas’, prve žene na svijetu koje su sudjelovale u jednoj takvoj revoluciji. Zatim sestre Mirabal, simbol otpora diktaturi koje su bile ubijene od strane Trujilla, velikog diktatora Dominikanske republike. Dan njihove smrti obilježava se kao Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama. Jedno od prava koje žene i dalje traže je jednakost, mogućnost da dobivaju istu plaću kao i muškarci za isto radno mjesto, ali to je nešto što se još uvijek nije ostvarilo. Do danas ne postoji dovoljno jaki zakoni koji bi štitili žene u tom pogledu. Razlika između plaća muškaraca i žena u Južnoj Americi je golema, gotovo nedostižna za žene.

Iako se pitanje ljudskih prava i njegovo nepoštivanje ne vezuje samo za Latinsku Ameriku, već je stanje alarmantno u cijelome svijetu, neke situacije i dalje potresaju. Gabriela je spomenula slučaj od prije nekoliko tjedana kad su pronašli dvoje djece od devet i trinaest godina kako rade u jedno provinciji u Argentini. Zapošljavanje djece je ilegalno, ali još uvijek ima jako puno zemalja koje ih iskorištavaju. Jedan od najopasnijih poslova je rad u rudniku i velik broj djece je primorano raditi u njima. Ne radi se gotovo ništa da se prekine takvo iskorištavanje i kršenje ljudskih prava, i čini se kako po pitanju ljudskih prava u Južnoj Americi ostaje još jako puno posla.

Daljnjim istraživanjem došla sam do zaključka kako se u većini zemalja Latinske Amerike ne poštuje sloboda govora što mi je potvrdila i sama Gabriela. Kako navodi, korumpirana vlast ne želi da se saznaju određene stvari koje čine, manipuliraju medijima ili im prijete zatvaranjem i kontrolom. Postoje zemlje koje su fleksibilnije po pitanju slobode govora, dok druge nastoje kontrolirati i najmanju informaciju koja izlazi u javnost.

‘Zbog toga mi se sviđa razgovarati s ljudima, širiti informacije i svijest o problemima i saznati što se zaista događa. U SAD-u sam shvatila da se informacijama manipulira, katkad ne znam da li je nešto istina ili se radi o pretjerivanju. Ali narod, glas naroda je drugačiji’, zaključila je Gabriela.

Dotaknuvši se teme trgovanja ljudima, Gabriela je rekla kako je to tema koja svakodnevno puni stupce svih novina u Južnoj Americi. Postoje zemlje koje imaju strože zakone od drugih, ali je problem svejedno raširen u svim zemljama. Dominikanska republika ima puno problema po tom pitanju, a slijedi ju Meksiko, posebno grad Juarez u kojem već dugi niz godina krijumčare žene preko granice SAD-a i prodaju u roblje.

Trgovanje drogom u Meksiku povećalo je broj trgovanja ljudima i ubojstava žena. S obzirom na umiješanost vlasti u mnoge slučajeve, detaljno istraživanje se nikada ne provodi. Zabilježen je i velik broj slučajeva žena koje su dovedene iz Europe u SAD i koje se seksualno iskorištavaju ili tjeraju na prisilan rad. Južna Amerika ima visoko stopu nezaposlenosti mladih ljudi čime postaju laki plijen za trgovce ljudima. Obećaju da će im osigurati dobro plaćen posao u tvornicama, barovima i sličnim mjestima, a očajni ljudi povjeruju takvom scenariju. Kad dođu na mjesto “rada” shvate da ništa od obećanog nema, a tada više gotovo nema izlaza. Iskorištava se siromaštvo, nevinost i neznanje sirotinje i odvodi ih se u pakao.

‘Odlučila sam se posvetiti ovakvom tipu predavanja jer studenti nemaju znanje i svjesnost o onome što se događa. Vidjela sam potencijal u njima, potrebu da promijene neke stvari i mnogi to i čine. Neki su promijenili i karijeru da bi mogli biti glas onih ljudi koji su potlačeni, zanemareni i očajni. Za mene je to način da im pomognem, da širim informacije  među ljudima i naučim ih nešto o tim temama. Moj je zadatak kao profesorice da educiram ljude o temama za koje nisu znali niti da postoje i gledam kako pozitivno reagiraju na mogućnost pokretanja promjene u društvu. Gledati kako se stvari mijenjaju na bolje, iako sve još uvijek ide prilično sporo’, rekla je Gabriela Segal.

Dugačka je lista hrabrih i nevjerojatnih žena kojima možemo zahvaliti što danas imamo više prava nego što su ih žene imale nekada. Potrebno je koristiti mogućnosti i vrijeme u kojem živimo i odati priznanje svima koji su svojim trudom učinili da živimo u svijetu u kojem možemo podignuti glas, i boriti se za prava koja nam pripadaju.