U fokusu

Britanski opći izbori 2015.

Nicola Sturgeon – najopasnija žena u britanskoj politici

Nicola Sturgeon – najopasnija žena u britanskoj politici

Čini se kako je škotska premijerka Nicola Sturgeon postala strah i trepet za britanskog premijera Davida Camerona, kao i veliku većinu konzervativaca Velike Britanije. Naime, gotovo sve ankete koje se provode uoči britanskih općih izbora koji se održavaju 7. svibnja pokazuju kako Sturgeon uživa veliku potporu javnosti.

Nicolu Sturgeon mediji opisuju kao sramežljivu, ali s izuzetnom emocionalnom inteligencijom. Njezina dva desetljeća u politici i njezin snažan karakter doveli su je do vrha stranke u kojoj su tradicionalno dominirali moćni muškarci u kiltovima.

Škotskoj nacionalnoj stranci (SNP) pridružila se još kao srednjoškolka, iz protesta na politiku koju je provodila Margaret Thatcher. Sturgeon kaže da joj je Thatcher bila motivacija za cijelu političku karijeru, te da ju je mrzila zbog svega onoga što je trebalo biti učinjeno, a nije. “Očito je da ni onda, kao ni danas vlada ne jamči socijalnu pravdu”, rekla je Sturgeon u jednom od intervjua.

Nicola Sturgeon prva je žena u povijesti Škotske koja je postala premijerka i prva je žena predsjednica SNP-a.

Prvi je put je izabrana u škotski parlament 1999. godine, a 2004. je najavila da će se kandidirati za lidericu SNP-a, nakon ostavke Johna Swinneya. Međutim, povukla je kandidaturu u korist Alexa Salmonda. Kada je Salmond 2007. pobijedio na izborima i postao premijer Škotske imenovao je Sturgeon za svoju zamjenicu i tajnicu za obrazovanje, zdravstvo i pravosuđe.

Nakon prošlogodišnjeg poraza na škotskom referendumu za neovisnost, Alex Salmond podnio je ostavku na mjesto premijera, a Sturgeon je jedina istaknula kandidaturu. Formalno je postala liderica SNP-a 14. studenog, a na mjesto premijerke je imenovana 19. studenog prošle godine. Tom je prilikom odbila prisegnuti na vjernost kraljici, preferirajući umjesto zakletve odanost i suverenost naroda Škotske.

Nedvojbeno, Sturgeon je žestoka ljevičarka i deklarirana feministkinja.

Već prvi potez Nicole Sturgeon na mjesto premijerke Škotske ukazuje na ogroman kontrast s britanskom željeznom lady. Dok je Thatcher odbacila feminizam, Sturgeon je stavila ravnopravnost spolova u jedan od glavnih prioriteta. U više od 10 godina u ulozi premijerke, Thatcher je imenovala samo jednu ženu u svoj kabinet, dok je vlada Nicole Sturgeon prva u Velikoj Britaniji i jedna od malobrojnih u svijetu koja ima ‘feminističku’ vladu u kojoj sjedi pet muškaraca i pet žena (uključujući i Sturgeon na mjestu premijerke). “Thatcher nije učinila ništa kako bi stvorila priliku za žene koje dolaze iza nje. Želim iskoristiti vrijeme na premijerskoj poziciji, kako bi bila sigurna da neće proći još 20 godina prije nego bude još jedna liderica u Škotskoj”, rekla je Sturgeon po dolasku na vlast.

I u tijeku ove kampanje ona je, ponovo, najavila kako namjerava uspostaviti ravnopravnu vladu, te da će voditi najotvoreniju i najpristupačniju vladu koju je Velika Britanija ikada imala. Ponovno je iskoristila priliku kako bi kritizirala politiku premijerke Thatcher: “Ona je bila prva žena liderica u Velikoj Britaniji, a ipak nije učinila baš ništa kako bi druge žene dobile priliku. Želim iskoristiti svoje vrijeme u ovom poslu i biti potpuno drugačija” te dodaje: “Ja ću učiniti najviše što mogu i najbolje što mogu za ljude kojima služim, jer u konačnici ja sam samo državna službenica, a ljudi su šef”.

Sturgeon je za desnicu u Velikoj Britaniji opasna i zato što je u svojoj kampanji oštro napala i najavila borbu protiv britanskog nuklearnog naoružanja Trident, na što misli staviti veto kada dođe na premijersku poziciju u Westminster.

Podsjetimo, Sturgeon se izrazito protivila i invaziji na Irak te je njeno protivljenje tada bilo dalekovidno. Tom prilikom je rekla: “Rat u Iraku neće donijeti mir na Bliskom istoku i na kraju će nepravda nahraniti ogorčenje i uzgojiti teroriste”.

Oni koji Sturgeon nazivaju jednom od najmoćnijih glasova britanske ljevice jer je u stanju artikulirati suvislu socijaldemokratsku viziju o obrazovanju, imigraciji i borbi protiv mjera štednje, su u pravu. A u pravu su i oni drugi, koji kažu kako Sturgeon predstavlja pristojnost i poštenje koje su gotovo izumrle u britanskoj (kao i u mnogim drugim, op.a.) politici te da je se upravo zbog toga mnogi plaše.

Kao ljevičarka, Sturgeon se bori za državni socijalizam i protivi se mjerama štednje, te se zalaže za porez na banakarske bonuse i poreze na vile i ljetnikovce, kao i za veće ulaganje u zdravstvo i socijalnu skrb.

Sturgeon čini i ono što Thatcher nikada nije učinila: ona ujedinjuje ljude. Svjesna je da ponekad treba raditi s ljudima kako bi svima bilo bolje, a ne protiv njih zbog njihove ideje.

Tome svakako treba dodati kako SNP uživa 45 postotnu potporu svih birača/ica, te su predviđanja da bi mogao osvojiti više od 90 posto mjesta predviđenih za Škotsku, ili 50 od 59 mjesta. To je zapanjujuće, s obzirom da stranka nikada do sada nije osvojila više od 11 mjesta.  Također, SNP je uspio uvjeriti svoje birače/ice da je doista stranka socijalne pravde.

Napomenimo na kraju, kako je ovo presudna godina za Europu. U siječnju je na općim izborima u Grčkoj pobijedila Syriza, stranka koja se protivi mjerama štednje.

Prošlog tjedna je Juha Sipila, čelnik finske oporbene Stranke centra, koja se zalaže za zamrzavanje plaća i smanjenje potrošnje kako bi povratio konkurentnost zemlje, pobijedio pro-EU i pro-NATO premijera, Alexandera Stubba.

U Danskoj vlada lijevog centra premijerke Helle Thorning-Schmidt  sazvat će izbore koji bi trebali biti održani 14. rujna. Njezina vlada gubi popularnost, a u nekim anketama anti-imigrantska Narodna stranka je na vrhu popularnosti.

Portugalski izbori će se održati krajem rujna ili početkom listopada. To će biti prvi parlamentarni izbori od lipnja 2011., dva mjeseca nakon što je vlada zatražila spašavanje od bankrota.

U Španjolskoj, gdje će se izbori održati u prosincu, postoje četiri stranke koje imaju sličnu potporu prema anketama, no pobjednik se za sada još ne nazire. Narodna stranka i  Podemos za sada su izjednačeni na prvom mjestu, s 21,3 posto potpore javnosti, Španjolska socijalistička stranka je na 21,1 posto, dok je Ciudadanos na četvrtom mjestu s 20,8 posto potpore birača/ica.